KLASA: UP/II-008-07/20-01/759
URBROJ: 401-01/11-21-4
Zagreb, 19. siječnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Doma za starije osobe Trešnjevka Urbr: 01-I-2936-375-02 od 10. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Doma za starije osobe Trešnjevka Urbr: 01-I-2936-375-02 od 10. lipnja 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem je zatražio ime, prezime i adresu djece iza pokojnog korisnika ustanove ......... temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Nadalje, osporenim rješenjem odbačen je zahtjev žalitelja u dijelu u kojem je zatražio ime, prezime i adresu bračnog druga ili drugih bližih srodnika iza pokojnog korisnika ustanove ........., temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije i nema saznanja gdje se nalaze.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da protiv pobijanog rješenja podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje, navodi da je on stvarni vlasnik etažne jedinice (stana), odnosno suvlasnik zkčbr. 1711 k.o. Trnje te da je pokojni ......... navedeni stan prodao još 1982. godine, a ostao je i dalje upisan kao suvlasnik navedene nekretnine, pa žalitelj vlasničko stanje treba sređivati u parničnom postupku u kojem protivne stranke moraju biti žive osobe, odnosno nasljednici pokojnog ......... iza kojeg ostavinski postupak nikad nije proveden te stoga ne postoji drugi način da dozna tko su njegovi nasljednici. Također, navodi da je iz pobijanog rješenja vidljivo da tijelo javne vlasti raspolaže s podacima o djeci pokojnog ......... te da je žalitelj u svom zahtjevu svakako dokazao da ima opravdan i zakonit pravni interes da mu se navedeni podaci dostave, pa je Dom za starije osobe Trešnjevka bio dužan omogućiti mu pristup traženim informacijama. Ističe da se tijelo javne vlasti neosnovano poziva na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se ne radi o informaciji zaštićenoj zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, pri čemu uopće ne navodi o kojem bi se to posebnom zakonu radilo, a Općom uredbom o zaštiti podataka nije ograničen pristup ovakvim informacijama, već žalitelj ima pravo na pristup traženim informacijama sukladno odredbi članka 6. stavka 1. točke f. navedene Uredbe. Žalitelj smatra da tijelo javne vlasti pogrešno tumači odredbu članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da ne znači da bi tijelo javne vlasti bilo dužno omogućiti pristup navedenim informacijama i drugoj osobi koja bi ih zatražila, već da bi ih drugoj osobi bio dužno omogućiti ako i kao žalitelj dokažu za to opravdani interes. Nadalje, smatra kako tijelo javne vlasti pogrešno tumači i odredbu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama jer ista odredba znači da bi podnositelj dobiveno informaciju mogao javno iznositi samo vezano za svoj opravdani i zakoniti pravni interes, a ne bez ikakve veze s njime. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba nije osnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. travnja, a zaprimljenim u tijelu javne vlasti 18. travnja 2020. godine, zatražio od Doma za starije osobe Trešnjevka da mu dostavi ime, prezime i adresu bračnog druga, djece ili drugih srodnika iza pokojnog korisnika ustanove ........., sina ......... i ........., rođenog 13. prosinca 1906. godine u Pagu, a preminuo ......... u Zagrebu, a koji je bio korisnik Doma za starije osobe Trešnjevka od ......... do smrti. Nadalje, utvrđeno je da je Dom za starije osobe Trešnjevka postupajući po predmetnom zahtjevu žalitelju dostavio dopis Ur.br.: 01-I-2177-281-02 od 22. travnja 2020. godine u kojem se u bitnome navodi da mu sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka nisu u mogućnosti ustupiti informacije koje traži, a većinu ni ne posjeduju te će mu iste ustupiti ukoliko ishodi sudsku odluku.
Kako tijelo javne vlasti po zahtjevu žalitelja nije postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno nije o zahtjevu donijelo odluku iz članka 23. citiranog Zakona, a obavijest od 22. travnja 2020. godine ne može smatrati za odluku iz citiranog članka Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/20-01/304, URBROJ: 401-01/11-20-2 od 25. svibnja 2020. godine naložio Domu za starije osobe Trešnjevka da u roku od osam dana od zaprimanja odluči o zahtjevu žalitelja sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Postupajući po citiranom rješenju Povjerenika za informiranje od 25. svibnja 2020. godine, odnosno odlučujući o zahtjevu žalitelja od 18. travnja 2020. godine, tijelo javne vlasti donijelo je rješenje Urbr: 01-I-2936-375-02 od 10. lipnja 2020. godine kojim je u dijelu u kojem je zatražio ime, prezime i adresu djece iza pokojnog korisnika ustanove ......... temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Nadalje, osporenim rješenjem odbačen je zahtjev žalitelja u dijelu u kojem je zatražio ime, prezime i adresu bračnog druga ili drugih bližih srodnika iza pokojnog korisnika ustanove ........., temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije i nema saznanja gdje se nalaze.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da se sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelja obija sa zahtjevom za pristup informacijama u odnosu na imena i prezimena te adrese nasljednika budući da isti predstavljaju njihove osobne podatke, a ne osobne podatke preminule osobe kako to žalitelj navodi u žalbi te je provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se pristup traženim informacijama ne može omogućiti bez privole navedenih osoba jer bi navedeno značilo povredu osobnih podataka što može za posljedicu imati naknadu štete, a u ovom slučaju ne radi se o javnom interesu već o privatnom interesu žalitelja radi rješavanja zemljišno-knjižnog stanja, odnosno predmetni zahtjev se ne odnosi na pitanja zaštite okoliša, ugrožavanja zdravlja, prijetnji obrani javnoj sigurnosti, potrošnji proračunskih sredstava, zakonitosti rada tijela javne vlasti, odgovornog donošenja političkih odluka i upravljanja javnom imovinom, kršenja ljudskih prava te mogućih slučajeva političke korupcije, već o osobnim podacima fizičkih osoba za koje nema evidentiranog javnog interesa. Nadalje, navodi se da ukoliko bi se zatražena informacija omogućila žalitelju, ista bi se, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebala omogućiti bilo kojoj drugoj osoba koja bi ju zatražila. Također, navodi se da bi omogućavanje pristupa osobnim podacima u ovom slučaju značilo nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da, sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik ima pravo informacije javno iznositi. Ističe se da tijelo javne vlasti ne raspolaže podacima o imenu i prezimenu te adresi bračnog druga ili drugih najbližih srodnika pokojnog korisnika ..........
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavljen je kao dio spisa predmeta Zapisnik o testu razmjernosti i javnog interesa od 9. lipnja 2020. godine.
Nadalje, sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjereniku za informiranje dostavljen je dokument koji sadrži informacije koje su predmet žaliteljevog zahtjeva, odnosno sadrži osobne podatke fizičkih osoba koje su bliski srodnici pokojnog korisnika Doma za starije osobe Trešnjevka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno je da je tijelo javne vlasti pravilno provelo test razmjernosti i javnog interesa te na temelju istoga odbilo žaliteljev zahtjev za dostavom podataka o imenima i prezimenima i adresama djece pokojnog korisnika Doma za starije osobe Trešnjevka. Nadalje, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da zahtjev žalitelja treba odbiti i u dijelu koji se odnosi na ime bračnog druga, ime i prezime oca te ime i djevojačko prezime majke pokojnog korisnika Doma za starije osobe Trešnjevka, s obzirom da žalitelj u zahtjevu nije precizno naveo na koje „druge najbliže srodnike“ misli, a tijelo javne vlasti dužno je odlučivati u odnosu na one podatke koje posjeduje.
Otkrivanje osobnih podataka u konkretnom slučaju dovelo bi do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, dostavom podatka o imenima i prezimenima te adresama fizičkih osoba koje su u rodbinskoj vezi s pokojnim korisnikom Doma za starije osobe Trešnjevka u ovom konkretnom slučaju došlo bi do nepotrebnog zadiranja u njihov privatni život. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Vezano uz navode iz žalbe, potrebno je istaknuti kako žalitelj pogrešno tumači odredbe članka 8. i 9. Zakona o pravu na pristup informacijama. Prema načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, ako tijelo javne vlasti odlučujući o pojedinačnom zahtjevu omogući jednom korisniku pristup traženoj informaciji, tada bi toj istoj informaciji trebao omogućiti pristup i bilo kojem drugom korisniku koji istu zatraži. Također, prema članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama svaki korisnik ima pravo dobivenu informaciju javno iznositi, bilo gdje i na bilo koji način, jer je omogućavanjem pristupa informaciji ona postala javnom informacijom. Valja naglasiti i da u ostvarivanju prava na pristup informacijama nisu odlučni razlozi zbog kojih neki korisnik traži pristup informacijama, odnosno svrha u koju će te informacije upotrijebiti, kako žalitelj pogrešno navodi u žalbi, smatrajući da se njemu treba omogućiti pristup predmetnim informacijama iz razloga što će iste koristiti za točno određenu svrhu – pokretanje parničnog postupka.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev žalitelja ako ne posjeduje informaciju i nema saznanja gdje se tražena informacija nalazi.
Uvidom u dokument koji sadrži tražene informacije, a koji je u drugostupanjskom postupku dostavljen Povjereniku za informiranje temeljem odredbe članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti pravilno odbacilo zahtjev žalitelja temeljem gore navedene odredbe članka 23. stavka 4. citiranog Zakona u dijelu koji se odnosi na adresu bračnog druga i drugih najbližih srodnika, odnosno roditelja pokojnog korisnika Doma za starije osobe Trešnjevka, s time da žalitelj nije u zahtjevu precizirao na koje točno „najbliže srodnike“ misli.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka u jer je tijelo javne vlasti u odnosu na ime bračnog druga, ime i prezime oca te ime i djevojačko prezime majke pokojnog korisnika Doma za starije osobe Trešnjevka zahtjev odbacilo temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navedeni nedostaci su takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan