KLASA: UP/II-008-07/20-01/1001

URBROJ: 401-01/05-21-2

Zagreb, 13. siječnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-002/212, URBROJ: 251-02-02/14-20-15 od 28. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-002/212, URBROJ: 251-02-02/14-20-15 od 28. srpnja 2020. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Grada Zagreba odbačen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražen popis svih zaposlenika Gradskog ureda za obrazovanje Grada Zagreba s brojevima telefona i e-adresama, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju u već gotovom obliku.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu zbog netočno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući kako je navod tijela javne vlasti o neposjedovanju zatražene informacije nevjerojatan i/ili neistinit. Naglašava kako je istu informaciju dobivao sve do 10. srpnja 2015. godine, stoga žalitelju nije jasno kako odjednom predmetne informacije tijelo javne vlasti danas nema. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. svibnja 2020. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Grada Zagreba sljedeće informacije koje se odnose na Gradski ured za obrazovanje Grada Zagreba: 1. Cjelovitu organizacijsku strukturu s nazivima svih organizacijskih jedinica i njihova međusobna (najčešće hijerarhijskog) odnosa. Adrese za svaku jedinicu izvan sjedišta, telefoni, telefaksi i e-adrese svih jedinica koje se razlikuju od nadređene jedinice. 2. Svi zaposlenici Gradskog ureda u obrazovanje svrstani u pripadajuću organizacijsku jedinicu a) naziv radnog mjesta ili opis, b) akademska titula ispred imena, c) ime, prezime, d) stručni naziv iza prezimena, e) broj službenog telefona i telefaksa. Grad Zagreb je rješenjem, KLASA: 008-02/20-002/212, URBROJ: 251-02-02/14-20-10 od 23. lipnja 2020. godine odbio žaliteljev zahtjev u dijelu u kojem se traži dostava akademske titule ispred imena te stručnog naziva iza prezimena svih djelatnika predmetnog Gradskog ureda. U ostalom dijelu su žalitelju dostavljeni podaci dopisom od 23. lipnja 2020. godine, odnosno žalitelj je upućen na mrežne stranice tijela javne vlasti gdje može naći dio traženih informacija. Žalitelj, međutim, u zahtjevu za dopunu informacija od 29. lipnja 2020. godine navodi kako nije mogao naći podatke o telefonu i e-adresi zaposlenika Ureda, stoga moli tijelo javne vlasti da mu pošalje telefonski imenik svih zaposlenika Gradskog ureda za obrazovanje Grada Zagreba te njihove pripadajuće e-adrese, odnosno barem potvrdu da je pravilo za izradu e-adresa „ime.prezime@zagreb.hr“ ili u varijanti „ime.prezime1-prezime2@zagreb.hr“.

U obrazloženju pobijanog rješenje kojim je odbačen žaliteljev zahtjev za dopunu informacije, Grad Zagreb navodi kako mu je Gradski ured za obrazovanje Grada Zagreba dostavio očitovanje kako ne raspolaže traženim informacijama – brojevima telefona i e-adresama zaposlenika  u već gotovom obliku. Tijelo javne vlasti potom citira definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te zaključuje kako ne postoji obveza da stvara novu informaciju koja ne postoji u trenutku kada je zahtjev upućen, odnosno da daje odgovore na upite, sastavlja izvješća, tumači propise, da obavlja dodatne aktivnosti, provodi nadzor odnosno sastavlja odgovor radi stvaranja informacije, slijedom čega je odbačen žaliteljev zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. navedenog Zakona.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je Grad Zagreb u prvostupanjskom postupku nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio pravni propis.

Naime, teleološkim tumačenjem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama dolazi se do zaključka kao se ona može upotrijebiti prilikom odbacivanja zahtjeva za pristup informacijama tek u slučaju kada tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju ni u kakvom obliku, tijelu informacija nije poznata, ne zna gdje se nalazi ni kako doći do nje.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije niti ima saznanja o njima, već se argumentacija uskrate bazira da ne posjeduje brojeve telefona i e-adrese zaposlenika u već gotovom obliku.

Međutim, razmatrajući prvotni zahtjev žalitelja od 27. svibnja 2020. godine, vidljivo je kako on od tijela javne vlasti traži podatak o službenoj e-adresi i broju službenog telefona pojedinog zaposlenika, što tijelo javne vlasti, sasvim vjerojatno, posjeduje.

U tom smislu obrazloženje pobijanog rješenja izlazi iz okvira odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti u obrazloženju daje argumente da se ne radi o informaciji u zakonskom smislu članka 5. stavka 3. točke 1., navedenog Zakona, odnosno da se ne radi o zahtjevu u zakonskom smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se od tijela javne vlasti traži da izradi novu informaciju.

Slijedom navedenog, tijelo u određenom smislu priznaje da ima zatražene informacije, samo što ih nema u jedinstvenom dokumentu kao izrađenu informaciju, dakle, pogrešno je primijenjena odredba kojom se odbacuje predmetni zahtjev.

Tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja ne utvrđuje jasno činjenično stanje i nedovoljno argumentira kako je moguće da tijelo javne vlasti ne posjeduje predmetne podatke, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je žalitelju ista informacija dostavljana do 2015. godine.

Uz to što je pogrešno primijenjen pravni temelj uskrate, tijelo javne vlasti je i procesno postupilo pogrešno jer se u ovom slučaju radi o zahtjevu za dopunu informacije, a ne o novom zahtjevu za pristup informacijama.

U tom je smislu člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano  kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo treba utvrditi posjeduje li informacije koje je žalitelj zatražio zahtjevom za pristup informacijama, odnosno dokumente iz kojih proizlaze informacije koje je žalitelj zatražio te radi li se o nerazmjernom utrošku vremena i sredstava prilikom dolaženja do podataka koji su zatraženi zahtjevom, odnosno radi li se u tom slučaju o stvaranju nove informacije s obzirom na angažman službenika tijela javne vlasti.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 dr. sc. Zoran Pičuljan