KLASA:     008-08/21-01/201

URBROJ:  401-01/9-21-2

Zagreb,      11. svibnja 2021.

Korisnik

Ured povjerenika za informiranje zaprimio je Vašu predstavku kojom ukazujete na učestale odbačaje zahtjeva za pristup informacijama od strane tijela javne vlasti, jer iste ne smatraju zahtjevima za pristup informacijama sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama (N.N. 25/13 i 85/15, dalje Zakon). U bitnome navodite da tijela javne vlasti često traženje informacija koje ne sadrže naznaku traženog dokumenta već su izražena postavljanjem upita, rješavaju dostavljanjem obavijesti da se zahtjevi ne smatraju zahtjevima. Tražite pojašnjenje kada se zahtjev može odbiti uz navedeno obrazloženje.

Kako iz Vašeg obrazloženja nije potpuno jasno mislite li na odbijanje zahtjeva donošenjem rješenja jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona, ili se radi o situaciji kada se ne donosi rješenje već obavijest kojom se obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, dajemo mišljenje vezano uz obje mogućnosti.

Naime, Zakonom je propisana mogućnost odbijanja zahtjeva donošenjem rješenja kao upravnog akta kada se ne radi o informaciji sukladno definiciji informacije, ali i davanje obavijesti korisniku kada se podnesak ne smatra zahtjevom.

Tijelo javne vlasti će na temelju članka 23. stavka 5. podstavka 4. Zakona donijeti rješenje, ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona. Tijelo će postupiti na opisani način kada traženje ne pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku (npr. određenog dokumenta, ugovora, izvješća, zapisa na cd-u ili drugog zapisa podataka) u trenutku postavljanja zahtjeva za pristup informacijama, ili se sadržaj traženja ni na koji način ne može povezati s postojećim dokumentom. Protiv rješenja da se traženje ne smatra informacijom u smislu zakonske definicije informacije, korisnik ima pravnu zaštitu pred povjerenikom za informiranje.

Za razliku od naprijed opisane situacije, tijela javne vlasti će u slučajevima kada se zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama temeljem članka18. stavka 5. Zakona, korisniku dostaviti pisanu obavijest koja treba sadržavati odgovarajuće obrazloženje iz kojeg je vidljivo da se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama te uputu korisniku o načinu ostvarivanja njegova traženja. Isto znači da će službenik za informiranje kada dobije zahtjev za pristup informacijama koji se odnosi na traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, davanje objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izradu analize ili tumačenja nekog propisa, ili koji upućuje na potrebu stvaranja nove informacije, moći donijeti obavijest na temelju članka 23. stavka 1. podstavka 6. ovog Zakona.

Pri tome ukazujemo da je službenik za informiranje, kada se traži uvid u cjelokupni spis predmeta, dužan osim upućivanja obavijesti korisniku, zahtjev proslijediti nadležnoj ustrojstvenoj jedinicu u kojoj se spis predmeta nalazi te o tome izvijestiti korisnika.

Tijelo javne vlasti može na isti način postupiti i kada traženje korisnika zahtijeva izradu odnosno stvaranje nove informacije, bilo da je riječ o davanju objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izradu analize ili tumačenja nekog propisa, jer se i ova traženja ne smatraju zahtjevom za pristup informacijama, iako istovremeno ne predstavljaju niti informaciju sukladno zakonskoj definiciji informacije (naime ne radi se o postojećem dokumentu).

Mišljenja smo da ovakva zakonska regulacija omogućava dvojaku primjenu odnosno različito postupanje tijela javne vlasti u istim situacijama. Pojedina tijela donose rješenja o odbijanju zahtjeva jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, dok druga tijela u sličnim slučajevima, korisniku upućuju obavijest da se zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.

Oba postupanja tijela javne vlasti su na Zakonu utemeljena, s tim da obavijest ne predstavlja upravni akt i ne osigurava pravnu zaštitu pred povjerenikom za informiranje. To je možda i razlog zbog kojeg tijela češće pribjegavaju davanju obavijesti korisniku, iako tijela često griješe i kod prosudbe predstavlja li određeno traženje informaciju u smislu Zakona ili ne.

Kod davanja obavijesti da se zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, tijela često zanemaruju obvezu obavještavanja korisnika o načinu ostvarivanja njihova traženja i upućivanja zahtjeva nadležnoj ustrojstvenoj jedinici radi pripreme nove informacije (davanje objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izradu analize ili tumačenja nekog propisa).

Kako bi se onemogućila zlouporaba upućivanja obavijesti (kao jednostavnijeg postupanja od donošenja rješenja) onemogućavanjem pravne zaštite pred Povjerenikom za informiranje, prema stajalištu Visokog upravnog suda (primjerice, poslovni broj: UsII-516/18-2 od 13. veljače 2019. godine), davanje obavijesti bez upućivanja korisnika na način ostvarivanja prava, ne smatra se rješavanjem zahtjeva za pristup informacijama i omogućava korisniku podnošenje žalbe Povjereniku za informiranje zbog „šutnje uprave“. Dakle, smatrat će se da tijelo nije u zakonskom roku riješilo zahtjev za pristup informacijama, a time se omogućava korisniku i podnošenje žalbe Povjereniku za informiranje na temelju članka 25. stavka 2. Zakona.

Radi više informacija upućujemo Vas na vodič za korisnike „Korak po korak – ostvari svoje pravo na informaciju“ koji je objavljen na internetskoj stranici povjerenika za informiranje, na poveznici https://pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/prirucnici/.