KLASA: UP/II-008-07/20-01/1052
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 24. rujna 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv odgovora trgovačkog društva ACI d.d. broj: 393/20 od 18. kolovoza 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se odgovor trgovačkog društva ACI d.d. broj: 393/20 od 18. kolovoza 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Narudžbe br. 5848822 izdane trgovačkom društvu Tehnogradnja d.o.o. iz Dubrovnika.
3. Nalaže se trgovačkom društvu ACI d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim odgovorom na zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena dokumentacija o suradnji tijela javne vlasti (i povezanim fizičkim i pravnim osobama) sa tvrtkom Tehnogradnja d.o.o. iz Dubrovnika (ugovori, narudžbenice i sl.) za razdoblje od 2015. – 2020. godine. Žaliteljev zahtjev odbijen je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona s obzirom da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva. Predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu neposredan uvid u rad tijela javne vlasti.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 3. srpnja 2020. godine trgovačkom društvu ACI d.d., kao tijelu javne vlasti, putem elektroničke pošte podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio dostavu dokumentacija o suradnji trgovačkog društva ACI d.d. (i povezanim fizičkim i pravnim osobama) sa tvrtkom Tehnogradnja d.o.o. iz Dubrovnika (ugovori, narudžbenice i sl.) za razdoblje od 2015. – 2020. godine.
Nadalje je utvrđeno da je tijelo javne vlasti dostavilo žalitelju odgovor broj: 393/20 od 18. kolovoza 2020. godine kojim je žaliteljev zahtjev odbijen, s obzirom da podaci o poslovnim odnosima trgovačkog društva ACI d.d. i njegovih dobavljača predstavljaju poslovnu tajnu Društva, sukladno zakonskim odredbama te sukladno članku 2. Pravilnika o poslovnoj tajni ACI d.d.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je trgovačko društva ACI d.d. prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i kako je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe, te kako je počinilo greške u postupku i formi donošenja odluke kojom se uskraćuje pristup informacijama.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Tijelo javne vlasti je po sudu Povjerenika za informiranje propustilo prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu.
Također je potrebno ukazati kako sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) rješenje mora imati propisani sadržaj, međutim, tijelo javne vlasti je pristup informacijama ograničilo u formi dopisa te bez upute o pravnom lijeku.
Uz bitnu povredu postupka i forme, potrebno je i razmotriti kriterije temeljem kojih je tijelo javne vlasti utvrdilo da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Naime, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
S obzirom da poslovna tajna u svojoj definiciji implicira nastanak štete za gospodarske interese, iz pobijanog odgovora ne proizlazi kakve bi točno štetne posljedice za gospodarske interese za tijelo javne mogle nastupiti kada bi se omogućio pristup zatraženim informacijama, osim što je jasno ukazano da je zadovoljeno postojanje formalnog elementa poslovne tajne, odnosno, zatražena informacija je sukladno internim aktima Društva (tj. Pravilnikom o poslovnoj tajni ACI d.d.) označena kao poslovna tajna.
Nadalje, tijelo javne vlasti je uz spis predmeta dostavilo informaciju koja je predmet postupka i provedeni test razmjernosti i javnog interesa koji je, po sudu drugostupanjskog tijela, trebao biti integriran u odbijajuće rješenje, odnosno odgovor tijela kojim se uskraćuje pravo na pristup informacijama, s obzirom da detaljnije razrađuje razloge odbijanja.
Tijelo javne vlasti pod razlozima protiv objave informacije s aspekta zaštite javnog interesa navodi kako šteta koja rezultirala ogleda se u postupanju tijela protivno internom aktu u vidu otkrivanja podataka koji predstavlja poslovnu tajnu, zatim ugrožavanje privatnosti fizičkih osoba (povreda prava na zaštitu osobnih podataka) te kako nije vjerojatno da će objava doprinijeti javnom interesu.
S obzirom da tijelo javne vlasti kao štetnu posljedicu ističe otkrivanje podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu, naglašava se kako takvo obrazloženje predstavlja pravnu tautologiju iz koje ne proizlazi zaključak o stvarnim štetnim posljedicama, odnosno nisu jasno i nedvosmisleno identificirani razlozi zbog kojih bi omogućavanjem uvida u predmetnu informaciju dovelo do štetnih posljedica za njezine gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
Nadalje, štetna posljedica povrede prava na zaštitu osobnih podataka izlazi izvan ograničenja koja su razmatrana u sklopu odbijajućeg rješenja i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te nije specificirano na što se ona odnosi, pogotovo kada se uzme u obzir da se narudžbenica, koja je predmet postupka, izdaje pravnoj osobi koja ne podliježe propisima o zaštiti osobnih podataka.
Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti mora argumentirano ukazati na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa. Nije dovoljno pozvati se na zakonska ograničenja ili citirati odredbe Pravilnika koje označavaju zatražene informacije kao poslovnu tajnu, već je vjerojatnost povrede i nastanka štete potrebno utemeljiti i obrazložiti.
Osim toga, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.
S obzirom da tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako se zatražene informacije smatraju poslovnom tajnom sukladno o poslovnoj tajni ACI d.d., potrebno je naglasiti kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori navedeni Zakon predstavlja viši pravni akt od predmetnog Pravilnika, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika, naravno, samo u slučaju ako tijelo javne vlasti nije dalo u konkretnom slučaju jasne i dobro obrazložene argumente o stvarnom nastanku štetne posljedice, što u ovom slučaju nije učinjeno.
S obzirom da je temeljna premisa Zakona o pravu na pristup informacijama ta da su informacije u posjedu tijela javne vlasti dostupne javnosti, nedostatak detaljnog obrazloženja prvostupanjskog rješenja i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa ukazuje da tijelo javne vlasti nije identificiralo štetnu posljedicu koju bi proizvelo davanje informacije žalitelju, čime je neodrživo postojanje ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer formalna komponenta poslovne tajne predstavlja samo besadržajno označavanje informacije poslovnom tajnom.
Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa pravni posao sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti.
Trgovačko društvo ACI d.d. predstavlja tijelo javne vlasti sukladno članku 5. stavku 1. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno trgovačko je društvo u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (više od 77 posto dionica), slijedom čega spada u javni sektor koji je podvrgnut režimu javnog prava, dakle za njega vrijede pravila koja ga čine odgovornim prema javnosti i dužnost veće transparentnosti u odnosu na trgovačka društva u privatnom vlasništvu.
Nadalje, prema odredbi članka 61. stavka 2. Zakona o proračunu (Narodne novine 87/08, 136/12 i 15/15), za izvršavanje javnih službi i djelatnosti u javnom interesu država, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, može svojom imovinom osnovati ustanove, trgovačka društva i druge pravne osobe.
Upravo zbog navedenog, ističe se kako je transparentnost u radu trgovačkog društva ACI d.d. od inherentnog javnog interesa, s obzirom da je predmetno trgovačko društvo u posrednom vlasništvu Republike Hrvatske osnovano za izvršavanje javnih službi ili djelatnosti od javnog interesa.
Trgovačka društva u vlasništvu države i jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno javna poduzeća, osim što posluju na tržištu, sadržavaju element javnosti s obzirom da ostvarena dobit (kao i gubitak) poslovanja pripada državnom proračunu, a poduzeće za poslovanje odgovara cijelom društvu.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan