KLASA: UP/II-008-07/20-01/13

URBROJ: 401-01/04-20-14

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Srednje škole Biograd na Moru, KLASA: 602-03/2020-1-1/3, URBROJ: 2198-1-69-2020-3 od 8. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Srednje škole Biograd na Moru, KLASA: 602-03/2020-1-1/3, URBROJ: 2198-1-69-2020-3 od 8. siječnja 2020. godine, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) o izrečenim mjerama prema zaposlenicima škole u posljednjih 8 godina, temeljem članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog Uredbe o zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je kao djelatnik škole zatražio pristup informacijama o izrečenim mjerama prema zaposlenicima Srednje škole Biograd na Moru, s obzirom da za traženu informaciju ima pravni interes. Navodi da je predmetnu informaciju zatražio radi usporedbe i razmjernosti u odnosu na mjeru koja je njemu izrečena proizvoljno i bez zakonskog uporišta. Smatra da da tražene informacije postoji javni interes te predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj putem elektroničke pošte od 19. prosinca 2019. godine, tijelu javne vlasti, Srednjoj školi Biograd na Moru, podnio zahtjev kojim je zatražio informaciju (u pisanom obliku) o izrečenim mjerama prema djelatnicima škole posljednjih 8 godina.

Također je utvrđeno da je Srednja škola Biograd na Moru, postupivši po navedenom zahtjevu žalitelja, donijela osporeno rješenje KLASA: 602-03/2020-1-1/3, URBROJ: 2198-1-69-2020-3 od 8. siječnja 2020. godine, kojim je odbijen zahtjev žalitelja temeljem članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da predmetni zahtjev nije povezan s javnim interesom, da isti nanosi štetu Srednjoj školi Biograd na Moru te da se kosi s Uredbom o zaštiti osobnih podataka, s obzirom da bi davanjem takvih informacija iste bilo moguće prosljeđivati i objavljivati na društvenim mrežama.

Postupajući po žalbi, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/13, URBROJ: 401-01/04-20-5 od 29. siječnja 2020. godine, od Srednje škole Biograd na Moru zatražena je nadopuna spisa predmeta sa informacijama koje su predmet postupka i zapisnikom o provedenom testu razmjernosi i javnog interesa, a sukladno članku 25. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dana 4. veljače 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljena je putem elektroničke pošte Srednje škole Biograd na Moru tražena nadopuna spisa predmeta sa zapisnikom o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa i preslikom dopisa navedenog tijela javne vlasti KLASA: 602-03/2019-1/737, URBROJ: 2198-1-69-2019-1 od 19. studenog 2019. godine, kojim je žalitelju izrečeno pisano upozorenje na počinjenje povreda obveza iz radnog odnosa.

S obzirom da navedeno tijelo javne vlasti nije dostavilo informacije koje su predmet zahtjeva žalitelja, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/13, URBROJ: 401-01/04-20-7 od 4. veljače 2020. godine (u kojem je omaškom naveden datum 29. siječnja 2020. godine), ponovno je zatražena dostava informacija koje su predmet postupka.

Dana 21. veljače 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljene su putem elektroničke pošte Srednje škole Biograd na Moru informacije koje su predmet postupka, a koje se odnose na izrečene mjere djelatnicima navedenog tijela javne vlasti.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U slučaju ograničenja prava na pristup određenoj informaciji, tijelo javne vlasti obvezno je u posebnom rješenju navesti o kojoj se kategoriji izuzetka radi, odnosno o razlozima zbog kojih je odlučilo o uskrati informacije.

Odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. toga Zakona.

Slijedom navedenog, iako se tijelo javne vlasti u obrazloženju osporenog rješenja pozvalo se na ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, isto nije navelo na kojim ograničenjima iz navedenog članka Zakona temelji odbijanje pristupa traženoj informaciji. S obzirom da se u obrazloženju osporenog rješenja, između ostalog, navodi da predmetni zahtjev nije povezan s javnim interesom te da je isti suprotan Uredbi o zaštiti osobnih podataka, za zaključiti je da tijelo javne vlasti temelji osporavano rješenje na odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje, člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

Uvidom u priloženi zapisnik Srednje škole Biograd na Moru, o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa povodom rješavanja predmetnog zahtjeva, razvidno je da je tijelo javne vlasti navelo samo jedan razlog omogućavanja pristupa traženim informacijama, odnosno „transparentnost poslovanja škole“, dok u ostalom dijelu pretežu razlozi za ograničavanje pristupa traženim informacijama, kao što su zaštita osobnih podataka djelatnika škole i zlouporaba istih.

S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir utvrđene nedostatke prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku izvršen je uvid u dostavljene informacije koje su predmet ovog postupka te je razmotreno može li se istima odobriti pristup temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Uvidom u dostavljene informacije utvrđeno je da se iste sastoje od dvaju vlastoručno napisana zapisnika, sa sastanka komisije Srednje škole Biograd na Moru iz 2013. godine, a vezano uz utvrđene povrede obveze iz radnog odnosa od strane pojedine osobe koja je zaposlenik/ca škole te kojoj su ujedno izrečene mjere i opomena zbog povrede radne obveze. Također, u predmetnim zapisnicima navode se osobni podaci članova komisije, odnosno njihova imena i prezimena i vlastoručni potpisi te osobni podaci zaposlenika/ce škole, odnosno ime i prezime te radno mjesto na koje je navedena osoba raspoređena.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci”  svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonite obrade osobnih podataka.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako. Dakle, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žalitelju, iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi je zatražila.

S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život zaposlenika/ce škole, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Posebno se ističe da je u žalbenom postupku uzeta u obzir i mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, odnosno zapisnicima komisije Srednje škole Biograd na Moru, no utvrđeno je da bi se pri tome sadržaj istih morao u pretežitom dijelu prekriti, s obzirom da bi se iz osobnih podataka, podataka o radnom mjestu i ostalih okolnosti vezanih uz osobu za koju je utvrđena povreda obveze iz radnog odnosa, moglo s lakoćom zaključiti o kojoj osobi se radi. Stoga, žalitelju ne bi bilo svrsihodno djelomično odobriti pristup traženim informacijama, odnosno zapisnicima iz kojih se zapravo ne bi moglo ništa iščitati osim imena i prezimena članova komisije i njihovih vlastoručnih potpisa.

U žalbenom je postupku stoga zaključeno da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žalitelja. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Slijedom navedenog, nakon provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka u odnosu na osnovu odbijanja zahtjeva žalitelja te provedeni test razmjernosti i javnog interesa, no to nije bilo od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako u konkretnom slučaju preteže interes za ograničenjem pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, a čime je potvrđen i stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.  

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                             POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                       dr. sc. Zoran Pičuljan