KLASA: UP/II-008-07/19-01/553
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 23. srpnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-032-02/19-03/7, URBROJ: 2170/1-01-01/2-19-2 od 19. srpnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-032-02/19-03/7, URBROJ: 2170/1-01-01/2-19-2 od 19. srpnja 2019. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Rješenja o odobrenju za gradnju, broj: UP/I-02/2-AV-1511/1-1972 od 19. svibnja 1972. godine, te Rješenja o dozvoli za uporabu objekta, UP/I-02/2-AV-2501/1-1973 od 16. kolovoza 1973. godine, na način da se na oba rješenja prekriju imena i prezimena fizičkih osoba i njihove adrese, te se u tom dijelu zahtjev odbija.
3. Nalaže se Primorsko-goranskoj županiji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
4. Predmet se u dijelu zahtjeva koji se odnosi na tehnički elaborat – nacrt za građenje dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Primorsko-goranske županije odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražena preslika građevinske dozvole (UP/I-02/2-AV-1511/1-1972), tehnički elaborat – nacrt i uporabnu dozvolu (UP/I-02/2-AV-2501/1-1973). Žaliteljičin zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog povrede pravila postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nekvalitetno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi kako posjeduje prve stranice građevinske dozvole – rješenja o odobrenju za građenje, kao i rješenje o dozvoli za uporabu objekta – uporabnu dozvolu, obje preslike, koje je dobila od institucije kod koje vodi određeni postupak, te na kojima su vidljivi osobni podaci investitora i suvlasnika. Navodi kako je htjela uvid u i u drugu i treću stranicu građevinske dozvole gdje nema osobnih podataka, a na kojim se nalazi obrazloženje rješenja i uputa o žalbi. Ističe kako je uporabnu dozvolu navela u zahtjevu samo da pisarnici olakša pronalaženje građevinske, a da je zaista interesira tehnički elaborat – nacrt za građenje – izvedbeni projekt br. AG-70, koji se spominje u građevinskoj dozvoli, i to ne cijeli projekt, kao ni unutrašnjost objekta, već slika projektiranog objekta, i to pročelje sa ulaznim vratima. Žaliteljica navodi kako je pred dvije godine zatražila u Ispostavi Opatija uvid u cijeli spis kao osoba s pravnim interesom, međutim, navodi kako je odustala očekujući dugotrajan postupak te plaćanje takse sa upitnim ishodom. Postavlja pitanje zašto je tijelo javne vlasti nije obavijestilo da svoj zahtjev nadopuni, ako je smatralo da je zatražila uvid u cijeli spis te da nije dokazala svoj pravni interes, već se je upustilo u rješavanje, odnosno zašto njezin zahtjev za pristup informacijama nije odbačen jer se na njega ne mogu primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, te je uputilo kao neuku stranku kako i gdje će dobiti informaciju koju traži. Navodi kako je test razmjernosti i javnog interesa nekvalitetno proveden te kako je osobne podatke trebalo prekriti. Predlaže da se njezina žalba uvaži i da joj se omogući uvid u dio projekta za građenje koji je navela.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 6. lipnja 2019. godine zatražila od tijela javne vlasti zatražena preslika građevinske dozvole – Rješenja o odobrenju za građenje (UP/I-02/2-AV-1511/1-1972 od 19. svibnja 1972. godine), tehnički elaborat – nacrt i Rješenje o dozvoli za upotrebu objekta (UP/I-02/2-AV-2501/1-1973 od 16. kolovoza 1973. godine).
Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja, kojim je odbijen žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama, utvrđeno je kako tijelo javne vlasti u bitnom navodi kako žaliteljica nije bila stranka u postupcima izdavanja predmetne građevinske i uporabne dozvole, sukladno odredbama Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), niti je kao druga osoba dokazala svoj pravni interes za uvid u tražene dokumente, sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), stoga je valjalo razmotriti je li moguće omogućiti uvid u građevinsku i uporabnu dozvolu primjenom odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, tijelo javne vlasti ističe kako je provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrdilo da su predmetne dozvole izdane za izgradnju nekretnine koja nema obilježja javnog dobra, stoga nije vidljiv javni interes omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji. Tijelo javne vlasti citira odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, kao i odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te obrazlaže kako odbija žaliteljičin zahtjev zbog zaštite osobnih podataka fizičkih osoba.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je pogrešno primijenilo zakonske odredbe.
U nastavku se analiziraju razlozi uskrate zatražene informacije, kao i relevantne odredbe koje predstavljaju pravni temelj pobijanog rješenja.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Iz spisa predmeta proizlazi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, s obzirom da je razmatralo samo Rješenje o odobrenju za građenje i Rješenje o dozvoli za upotrebu objekta, međutim, iz spisa proizlazi kako zakonske odredbe nije primijenilo na treći dio zatražene informacije: tehnički elaborat – nacrt za građenje, a koji je prema žalbenim navodima stvarni predmet interesa žaliteljice.
Naime, žaliteljica je svoj zahtjev podnijela Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostavi u Opatiji, koja je dopisom, KLASA: 032-02/19-03/4, URBROJ: 2170/1-03-06/7-19-02 od 1. srpnja 2019. godine proslijedila službenici za informiranje Primorsko-goranske županije, uz napomenu kako zatraženih predmeta nema u fasciklu pod navedenom godinom, dok je u registrima evidencije pronađen pisani dio građevinske i uporabne dozvole, koji su dostavljeni u prilogu dopisa.
Iz navedenog proizlazi kako tijelo javne vlasti uopće nije bilo u posjedu tehničkog elaborata kada je odlučivalo o žaliteljičinom zahtjevu, stoga se ukazuje na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Drugim riječima, u slučaju kada tijelo javne vlasti utvrdi da ne posjeduje zatraženu informaciju, treba u tom dijelu zahtjev odbaciti temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te u rješenju obrazložiti podnositelju zahtjeva zašto ne posjeduje informaciju, a podnositelj zahtjeva može onda žalbom osporavati navode tijela javne vlasti i isticati razloge zašto smatra da tijelo mora posjedovati zatraženu informaciju.
Osim toga, iz pobijanog rješenja ne proizlazi da je tijelo javne vlasti u potpunosti utvrdilo ima li žaliteljica u ovoj upravnoj stvari pravni interes, te postoji i mogućnost da joj navedene informacije budu dostupne temeljem članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, pogotovo ako se uzme u obzir da se njezina nekretnina nalazi nasuprot nekretnine čiju dokumentaciju traži.
Međutim, s obzirom da je prvostupanjsko tijelo dostavilo Rješenje o odobrenju za gradnju i Rješenje o dozvoli za uporabu objekta na nadležno rješavanje u žalbenom postupku, nakon uvida u predmetna rješenja odlučeno je da se može omogućiti djelomičan pristup navedenim dokumentima sukladno odredbama Zakona po pravu na pristup informacijama.
Naime, predmetna rješenja su izdana u upravnom postupku od nadležnih tijela te predstavljaju službene dokumente kojima se utvrđuje legalnost nekretnine, stoga im se može omogućiti pristup, uz obvezno prekrivanje osobnih podataka fizičkih osoba.
Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Budući da navedena rješenja sadrže i imena i prezimena te adrese fizičkih osoba, u žalbenom postupku, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno je da bi otkrivanjem tih podataka u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatražene informacije, da se predmetni podaci ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava tih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljičin zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žaliteljici.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točki 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva kojim je zatražen tehnički elaborat – nacrt za građenje, a koji je prema žalbenim navodima stvarni predmet interesa žaliteljice, utvrđeno je da ga tijelo javne vlasti uopće nije razmatralo prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva s obzirom da nije posjedovalo informaciju prilikom rješavanja zahtjeva.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno utvrditi posjeduje li zatraženu informaciju, postoji li na njoj ograničenje te može li se primijeniti odredba o djelomičnom davanju zatražene informacije, uz prekrivanje dijelova na kojima postoji ograničenje. U ponovnom postupku tijelo javne vlasti dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan