KLASA: UP/II-008-07/20-01/471
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 21. srpnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Katoličke osnovne škole Svete Uršule iz Varaždina, KLASA: UP/I-602-02/20-06/25, URBROJ: 2186-166-20-1 od 19. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Katoličke osnovne škole Svete Uršule iz Varaždina, KLASA: UP/I-602-02/20-06/25, URBROJ: 2186-166-20-1 od 19. svibnja 2020. godine.
2. Odobrava ......... pravo na pristup preslici dopisa Katoličke osnovne škole Svete Uršule, KLASA: 602-02/19-01/121, URBROJ: 2186-166-19-01 od 17. listopada 2019. godine, upućenog Agenciji za zaštitu osobnih podataka.
3. Nalaže se Katoličkoj osnovnoj školi Svete Uršule da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.
4. Odbijaju se zahtjevi ......... od 13. i 19. veljače 2020. godine kao neosnovani.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Katoličke osnovne škole Svete Uršule (u daljnjem tekstu: Škola) odbijena su 3 zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim su zatraženi dopisi koje je tijelo javne vlasti uputilo Agenciji za zaštitu osobnih podataka i Agenciji za odgoj i obrazovanje, te ostali dokumenti koji se odnose na slučaj vršnjačkog nasilja. Predmetni zahtjevi su odbijeni temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su zatražene informacija koje se ne smatraju informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, odnosno navodi se da njegovi zahtjevi predstavljaju uvid u spis predmeta sukladno odredbi članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona. Navodi kako tijelo javne vlasti ne uzima u obzir jedan od zahtjeva, točnije zahtjev kojim je zatražen dopis Škole upućen Centru za socijalnu skrb dana 12. studenog 2019. godine. Smatra kako se njegovi zahtjevi ne odnose na cjelokupne spise predmeta, kao i da tijelo javne vlasti nije provelo test razmjernosti i javnog interesa. Ističe kako je korespondencija tijela javne vlasti javnog karaktera i da ga Škola nije obavijestila o načinu ostvarivanja njegovog prava. Smatra da tijelo javne vlasti ne može izdati jedno rješenje kojim bi obuhvatilo sve njegove zahtjeve, nego se zahtjevi moraju rješavati pojedinačno.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. veljače 2020. godine zatražio od Škole dopis koji je Škola poslala Agenciji za zaštitu osobnih podataka, a na koji je Agencija odgovorila svojim dopisom, KLASA: 004-02/19-01/1189, URBROJ: 567-02/10-19-02 od 23. listopada 2019. godine. Žalitelj je potom zahtjevom od 13. veljače zatražio od Škole dokumente iz kojih se vidi da je dijete koje je zlostavljalo njegovu kćer dalo razloge iz kojih se sukobljava njom, te koji dokazuju da se dijete koje je zlostavljalo njegovu kćer njoj ispričalo, a kako se navodi u dopisu ravnateljice ......... od 18. studenog 2019. godine, KLASA: 602-02/19-05/134, URBROJ: 2186-166-19-01. Dana 19. veljače 2020. godine žalitelj je zahtjevom zatražio od Škole dopis ravnateljice ......... za stručnom pomoći zbog učestalih prijava vršnjačkog nasilja, dostavljen e-poštom Agenciji za odgoj i obrazovanje 12. studenog 2019. godine, KLASA: 602-02/19-05/134, URBROJ: 2186-166-19-01.
Škola je pobijanim rješenjem odbila sva tri žaliteljeva zahtjeva, navodeći kako zahtjevima podnositelja nije moguće udovoljiti jer zatraženi podaci ne spadaju niti u jednu kategoriju informacija propisanih Zakonom o pravu na pristup informacijama, prilikom čega posebice ističe kategorije informacija propisane odredbom članka 10. navedenog Zakona koje se moraju proaktivno objaviti. Ističe kako zatražene informacije nisu javnog karaktera, kao i da se žaliteljev zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traži uvid u cjelokupni spis predmeta. Spominje se slična upravna stvar u kojoj su zatražene slične informacije, a u kojem slučaju je Ured povjerenika odbio žaliteljevu žalbu.
U žalbenom postupku je prvenstveno potrebno naglasiti kako su predmet pobijanog rješenja 3 zahtjeva za pristup informacijama navedene u njegovoj izreci te kako je žalitelj izjavio žalbu protiv tog rješenja, stoga u sklopu navedene žalbe ne može prigovoriti da tijelo javne vlasti nije predmetnim rješenjem uzelo u obzir njegov zahtjev za pristup informacijama od 10. ožujka 2020. godine. Žalitelj može u posebnom postupku izjaviti žalbu zbog šutnje uprave koja se odnosi na nerješavanje spomenutog zahtjeva.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je Škola u prvostupanjskom postupku nepotpuno i pogrešno utvrdila činjenično stanje te je pogrešno primijenila zakonske odredbe.
Zatražene informacije predstavljaju informacije u zakonskom smislu jer ih tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta te su nastale u okviru djelokruga i u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Škola pogrešno povezuje odredbu članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji u svojem 1. stavku propisuje kategorije informacija koje su tijela javne vlasti dužna objavljivati na svojim internetskim stranicama, sa odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je definiran pojam „informacije“.
Člankom 10. stavkom 1. su pobrojane kategorije informacija koje je tijelo javne vlasti obvezno proaktivno objaviti na svojim internetskim stranicama, međutim to ne znači da ostale informacije izvan navedenih kategorija podnositelj zahtjeva ne može zatražiti pojedinačnim zahtjevom za pristup informacijama, pogotovo ako ulaze u navedenu zakonsku definiciju „informacije“.
Škola se također neutemeljeno poziva u obrazloženju rješenja na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj ne traži uvid u spis predmeta već u svakom zahtjevu točno konkretizira koje informacije traži.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u dopis Škole, KLASA: 602-02/19-01/121, URBROJ: 2186-166-19-01 od 17. listopada 2019. godine, upućenog Agenciji za zaštitu osobnih podataka.
Dopis je naslovljen kao „zamolba za pojašnjenje postupanja u slučaju zahtjeva roditelja na pristup informacijama“, te njime jedno tijelo javne vlasti traži od drugog tijela stručnu pomoć oko određenog pravnog pitanja, konkretno zaštite osobnih podataka i primjene Opće uredbe o zaštiti podataka.
U tom se dopisu ne navode zaštićeni osobni podaci, niti se iz opisa događaja može prepoznati o kojim se osobama radi.
Zatraženi dopis predstavlja informaciju u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te ne sadrži niti jedno zakonom propisano ograničenje iz članka 15. navedenog Zakona.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točkama 1., 2., i 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na žaliteljev zahtjev kojim su od Škole zatraženi dokumenti iz kojih se vidi da je dijete koje je zlostavljalo njegovu kćer dalo razloge iz kojih se sukobljava njom, te koji dokazuju da se dijete koje je zlostavljalo njegovu kćer njoj ispričalo, te na zahtjev kojim je zatražen dopis ravnateljice ......... za stručnom pomoći zbog učestalih prijava vršnjačkog nasilja, dostavljen e-poštom Agenciji za odgoj i obrazovanje 12. studenog 2019. godine, KLASA: 602-02/19-05/134, URBROJ: 2186-166-19-01, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje zbog zaštićenih osobnih podataka u odnosu na javni interes.
U tom je smislu odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Povjerenik za informiranje je nadalje u obzir uzeo kako je člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Navedene informacije nisu informacije od javnog značaja, u tom bi dijelu također došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičke osoba, što bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu. Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane uz zatražene informacije, da se one ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Osim toga, žalitelj svojim zahtjevom ističe poseban, partikularan interes, što nikako nije kompatibilno sa načelom jednakosti, propisanim člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Zakon o pravu na pristup informacijama upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija, a ovom slučaju bi davanje informacije pogodovalo samo žalitelju, jer nije vidljiv javni interes koji bi se ostvario davanjem osobnih podataka fizičkih osoba.
Spomenuto načelo jednakosti u ostvarivanju prava na pristup informacijama, podrazumijeva i načelo raspolaganja informacijom, odnosno članak 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da korisnik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi, što znači da bi dobivanje informacije koja sadrži zaštićene osobne podatke značilo mogućnost neograničenog izlaganja takvih podataka javnosti.
Također je bitno naglasiti da za razliku od dopisa upućenog Agenciji za zaštitu osobnih podataka, dopis upućen e-poštom Agenciji za odgoj i obrazovanje 12. studenog 2019. godine, KLASA: 602-02/19-05/134, URBROJ: 2186-166-19-01, koji je isto tako zatražen zahtjevom, sadrži puno čitav niz zaštićenih osobnih podataka, kao što i opisuje situacije u kojima bi se mogle prepoznati maloljetne osobe.
Isto vrijedi i za bilo kakvu drugu dokumentaciju u kojoj se objašnjavaju razlozi koji su uzrokovali vršnjačko nasilje te u kojima se opisuje bilo kakva spomenuta situacija.
Budući da se zatražene informacija sastoje od osobnih podataka fizičkih osoba, u žalbenom postupku je utvrđeno je da bi otkrivanjem tih osobnih podataka fizičkih osoba u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Povjerenik za informiranje je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučio kao u točki 4. izreke ovog rješenja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan