KLASA: UP/II-008-07/20-01/659
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 25. kolovoza 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Šibenika, KLASA: UP/I-008-02/20-01/24, URBROJ: 2182/01-01/1-20-2 od 3. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Šibenika, KLASA: UP/I-008-02/20-01/24, URBROJ: 2182/01-01/1-20-2 od 3. lipnja 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio popis legaliziranih objekata s katastarskim česticama, u koridoru Državne ceste D-58, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom opisuje tijek prvostupanjskog postupka. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je da je za stranku koju zastupa u postupku za izdavanje građevinske dozvole pribavio dva slučaja legalizacije građevinskih objekata neposredno uz državnu cestu. Ukazuje na postojanje različite prakse prvostupanjskog tijela u postupcima izdavanja građevinske dozvole. Prilaže zemljišnoknjižne izvatke kao dokaz da postoje rješenja o izvedenom stanju. Zaključno smatra da tražene informacije postoje i da ih je prvostupanjsko tijelo dužno dostaviti žalitelju. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. svibnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio popis legaliziranih objekata sa katastarskim česticama na kojima su izgrađeni, koji objekti su legalizirani prema odredbama Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama, u koridoru – zaštitnom pojasu Državne ceste D-58, od granice GUP-a Grada Šibenika do građevinskog područja naselja Vrpolje.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju kao gotovu informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dopisom prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-008-02/20-01/24, URBROJ: 2182/01-01/1-20-4 od 9. srpnja 2020. godine Povjerenik za informiranje u bitnom je obaviješten da Upravni odjel za provedbu dokumenta prostornog uređenja i građenja ne vodi popis legaliziranih objekata za područje na koji se odnosi zahtjev žalitelja, odnosno da se općenito ne vode popisi legaliziranih objekata po kriteriju područja. Dalje se navodi da se do tražene informacije može doći samo ako se navedu ime i prezime podnositelja, podatak o katastarskoj čestici te klase i urudžbenog broja zahtjeva. Također se ističe da ne bi bilo rezultata ako bi se u pretraživač programa upisali podaci koje je žalitelj naveo. Zaključno se navodi da bi radi udovoljenja zahtjevu žalitelja trebalo angažirati jednog ili više službenika koji bi najprije imali zadaću identificirati katastarske čestice u području koje žalitelj traži, nakon čega bi uz pomoć sustava „Uređena zemlja“ trebalo precizirati vlasnike nekretnina te potom navedeni podatak unijeti u interni pretraživač te provjeriti je li određena osoba uopće podnositelj zahtjeva.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu detaljno očitovanje prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje od 09. srpnja 2020. godine, ističe se sljedeće.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti.
Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine zauzet stav da tijelo javne vlasti nema obvezu grupiranja podataka prema vrsti ili nekom drugom kriteriju, nego je dužno omogućiti pristup već gotovoj, postojećoj i određenoj informaciji.
Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
Dakle, Povjerenik za informiranje smatra da zahtjev žalitelja zapravo predstavlja zahtjev za izradom određene analize postupanja prvostupanjskog tijela, a za koje informacije ne postoji obveza vođenja od strane prvostupanjskog tijela na način na koji žalitelj traži, niti Povjerenik za informiranje ima ovlast nalagati prvostupanjskom tijelu da vodi određene evidencije za koje ne postoji obveza vođenja sukladno važećim propisima.
Naime, iz spisa predmeta nije razvidno da bi postojala obveza prvostupanjskog tijela da vodi popis legaliziranih objekata za točno određeno područje.
Također se ističe da bi se iz očitovanja prvostupanjskog tijela od 9. srpnja 2020. godine može zaključiti da bi se samo uvidom u pojedinačne spise moglo doći do tražene informacije, preduvjet čega su podaci o imenu i prezimenu osobe, broj katastarske čestice i podatak o klasi i urudžbenom broju predmeta, a za što također ne postoji obveza prvostupanjskog tijela u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Da se radi o traženju određene analize pokazuje činjenica što je zahtjev žalitelja usmjeren na točno određeno područje, te da žalitelj traži popis objekata s katastarskim česticama.
Osim toga, sam žalitelj ukazuje na različito postupanje prvostupanjskog tijela u postupcima legalizacije, a koja činjenica također upućuje na to da bi prvostupanjsko tijelo, osim što bi trebalo pregledati pojedinačne spise predmeta, trebalo u svakom predmetu utvrđivati je li doneseno rješenje o izvedenom stanju ili je zahtjev stranke odbijen, s obzirom na to da su predmet žaliteljeva zahtjeva samo legalizirani objekti.
Uzimajući u obzir navedeno, pravilno prvostupanjsko tijelo navodi da tražene informacije ne predstavljaju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ne radi o podatku koje tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta, već se radi o podatku do kojeg se može doći jedino dodatnim naporom i aktivnostima prvostupanjskog tijela.
Prihvaćanje stava žalitelja značilo bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti izradu određene analize (po kriteriju gdje se nekretnine nalaze, po vrsti donesenih rješenja i sl.), čime bi se dovelo u pitanje redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi žalitelja da bi se do traženih informacija moglo doći na jednostavan i ekonomičan način.
Što se tiče zemljišnoknjižnih izvadaka koje žalitelj prilaže uz žalbu, ističe da se isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, uz napomenu da iz istih nije niti moguće zaključiti da se odnose na područje koje je predmet zahtjeva žalitelja.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan