KLASA: UP/II-008-07/20-01/501
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 24. kolovoza 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/20-04/0001, URBROJ: 2181-203-03-02-20-0052 od 20. svibnja 2020, godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/20-04/0001, URBROJ: 2181-203-03-02-20-0052 od 20. svibnja 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici dopisa Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 041-01/19-01/001, URBROJ: 2118-203-01-01-19-0015 od 21. studenog 2019. godine.
3. Nalaže se Sveučilištu u Splitu, Katoličko-bogoslovnom fakultetu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio dopis Katoličko-bogoslovnog fakulteta od 21. studenog 2019. godine Ministarstvu znanosti i obrazovanja, temeljem članka 15. stavka 4. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informacijama koje su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu, i to zbog pogrešne primjene zakona, zbog toga što se nije postupilo po zakonskim odredbama i nalogu Povjerenika za informiranje. Opisuje tijek ranijeg postupka koji se vodio kod Povjerenika za informiranje radi šutnje uprave pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/153. Ističe da je pobijano rješenje doneseno na temelju nepostojeće zakonske odredbe, zbog čega je rješenje neustavno. Navodi da u izreci rješenja ne spominje članak 8. stavak 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa da nije točna tvrdnja iz rješenja da bi navedeni interesi bili bitno povrijeđeni. Ukazuje na mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da ime i prezime dekana koji se spominje u navedenom dopisu ne predstavlja zaštićeni osobni podatak. Navodi da daje privolu da se svi podaci i tvrdnje koje se odnose na njega mogu javno objaviti. Zaključno ističe da su povrijeđene odredbe Uredbe o uredskom poslovanju. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. siječnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio presliku sljedećih informacija:
1. Dopisa KBF Ministarstvu znanosti i obrazovanja koji se odnosi na e-poruku tog tijela od 20. studenog 2019. godine u kojoj je navedeno „da bez odgode omogućite uvid svima koji podnesu zahtjev (u usmenom ili pisanom obliku) za pravo na uvid ispitima i završenim radovima, odnosno da što žurnije osigurate da završni radovi budu javno dostupni na gore navedeni način te o lokaciji objave bilo kojeg završnog rada obavijestite zainteresirane osobe na njihov zahtjev. Također ljubazno molimo da nas izvijestite o rješavanju navedenog (putem elektroničke pošte).
2. Prijavu (s popratnom dokumentacijom ......... na natječaj na koji je KBF raspisao za radno mjesto I. vrste u znanstveno-nastavnom zvanju i odgovarajućem radnom mjestu redovitog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, znanstvenom polju teleologije, znanstvenoj grani patristike i kršćanske književnosti, na Katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka s popratnom dokumentacijom.
Uvodno se ističe da je predmet ovog žalbenog postupka samo točka 1. zahtjeva za pristup informacijama, dok se točki 2. zahtjeva za pristup informacijama vodi žalbeni postupak kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/503.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informaciji koja je zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka, odnosno da navedena informacija ni na koji način ne utječe na prava i interese drugih osoba
Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Razmatrajući sadržaj dopisa koji je predmet žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje utvrđuje da isti sadrži ime i prezime žalitelja, te ime i prezime dekana prvostupanjskog tijela.
Što se tiče imena i prezimena dekana prvostupanjskog tijela, Povjerenik za informiranje smatra da navedeni podatak ne predstavlja zaštićeni osobni podatak.
U odnosu na ime i prezime žalitelja, Povjerenik za informiranje ističe da je žalitelj u svojoj žalbi jasno naveo da daje privolu da se svi njegovi osobni podaci i tvrdnje mogu javno objaviti, a koja ima značaj privole iz članka 6a Opće uredbe o zaštiti podataka, kao zakonitog temelja obrade osobnih podataka.
U takvom slučaju, Povjerenik za informiranje smatra da nema mjesta provođenju testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku u odnosu na podatak o imenu i prezimenu žalitelja, s obzirom da je isti podatak, jasnom i nedvosmislenom privolom, učinjen javno dostupnim, pa nije moguće u testu razmjernosti i javnog interesa procjenjivati postojanje navedenog zakonskog ograničenja.
Iz istog razloga nema mjesta niti pozivanju na odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama.
S druge strane, dopis koji je predmet postupka sadržajno upućuje na pitanje dostupnosti i objave završnih radova.
Naime, člankom 83. stavak 11. Zakona o znanosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17), propisano je kako su završne radove studija sveučilišta i fakulteti dužni trajno objaviti na javnoj internetskoj bazi sveučilišne knjižnice u sastavu sveučilišta te kopirati u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Veleučilišta i visoke škole dužne su završene radove studija kopirati u javnu internetsku bazu završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
Slijedom navedenog, pitanje dostupnosti završnih radova može biti pitanje od javnog interesa, jer se radi o ispunjavanju zakonskih obveza od strane prvostupanjskog tijela, pri čemu također treba voditi računa o tome da završni radovi predstavljaju i autorsko djelo u smislu članka 5. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima („Narodne novine“, 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18).
U odnosu na navode žalbe da se prvostupanjsko tijelo poziva na nepostojeću zakonsku odredbu, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja je razvidno da se je zahtjev odbijen radi zaštite osobnih podataka.
Iako je u rješenju citirana odredba članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivanje prvostupanjskog tijela na istu je irelevantno zbog razloga koji su ranije navedeni u ovom obrazloženju, a navedena odredba ne predstavlja samostalnu osnovu za ograničavanje prava na pristup informacijama.
Dakle, kako se na traženu informaciju ne može primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelju se u cijelosti omogućuje pristup traženom dokumentu.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je riješiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan