KLASA: UP/II-008-07/20-01/398
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 10. lipnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/111, URBROJ: 251-02-02/15-20-5 od 26. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/111, URBROJ: 251-02-02/15-20-5 od 26. ožujka 2020. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Idejnog projekta TD-19-G/2019 iz prosinca 2019. godine, a koji se odnosi na izgradnju dijela ulice Munjarski put do Selske ulice na zapadu, do k.č. 554/1, k.o. Trešnjevka, na način da se na stranici 4. istog prekrije jedinstveni matični broj građanina osobe koja je izradila projekt, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Gradu Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je tražila dostavu idejnog projekta TD: 19-G-2019 od prosinca 2019. godine, izrađen po inženjeru građevinarstva ........., temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da ne prevladava javni interes za dostavom tražene informacije, već da prevladava potreba zaštite vođenja upravnog postupka i poštivanja propisa.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom opisuje tijek prvostupanjskog postupka. Ističe da se radi o javnoj gradskoj prometnici, koja je financirana javnim novcem, te da se izgradnja iste vrši na javnoj površini. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije navelo niti obrazložilo na koji bi način omogućavanje pristupa traženoj moglo utjecati na vođenje postupka. Dalje navodi da se radi o informaciji o okolišu, te da se radi o informaciji od javnog značaja. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 16. ožujka 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražila dostavu idejnog projekta oznake TD: 19-G/2019 od prosinca 2019. godine, izrađen po ovlaštenom inženjeru građevinarstva ........., a koji se odnosi na izgradnju dijela ulice Munjarski put od Selske ulice na zapadu, do k.č. br. 554/1, k.o. Trešnjevka na istoku (I etapa) sa komunalnom infrastrukturom u Zagrebu.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žaliteljici onemogućuje pristup traženoj informaciji temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, radi radi potrebe zaštite prava na vođenje upravnog postupka, koja prevladava u odnosu na javni interes.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Nejasno je citiranje odredbe članka 141. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19), s obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne traži uvid u spis predmeta, već se traži točno određena informacija, a činjenica ima li određena osoba pravo na uvid u spis predmeta ne predstavlja zakonsku osnovu za ograničenje prava na pristup informacijama, već je ista odlučna za prosuđivanje primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, a uzimajući u obzir odredbu članka 1. stavka 3. navedenog Zakona.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da osnovano žaliteljica u žalbi osporava pravilnosti provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, jer iz službene bilješke o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa nije vidljivo da je prvostupanjsko tijelo stvarno analiziralo razloge za i protiv omogućavanja pristup informaciji, a što je svrha testa razmjernosti i javnog interesa u smislu članka 5. stavka 1. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se ističe da je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavljeno rješenje o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole 75/20, KLASA: UP/I-350-05/20-001/60, URBROJ: 251-13-21-1/035-20-5 od 7. svibnja 2020. godine kao dokaz da je u tijeku upravni postupak.
Međutim, iz navedenog rješenja može se zaključiti da spis predmeta predstavljaju pravomoćna lokacijska dozvola, idejno rješenje koje je predmet postupka, te potvrdu da je geodetski elaborat izrađen u skladu s geodetsko katastarskim poslovima, pa nije jasno u čemu bi se sastojale osnove sumnje da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.
Kako je to već ranije navedeno, ne traži se uvid u spis predmeta, već se traži samo određeni dokument-idejno rješenje, pa Povjerenik za informiranje ne nalazi dostatne razloge za onemogućavanjem pristupa traženoj informaciji.
Naime, Povjerenik za informiranje ne nalazi postojanje uzročne veze između omogućavanja pristupa navedenoj informaciji i vođenja upravnog postupka, jer pitanje je li netko stranka u postupku (a što je odlučujući argument prvostupanjskog tijela za ograničavanje pristupa informacijama), odnosno pitanje prava uvida u spis nije povezano s vođenjem postupka, odnosno zakonskim ograničenjem iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Drugim riječima, Povjerenik za informiranje ne smatra da bi omogućavanje pristupa informacijama na bilo koji način moglo utjecati na daljnji tijek upravnog postupka, odnosno na radnje koje su naknadno provedene u postupku (poziv strankama na uvid u spis).
Posebno se ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-208/17 od 21. prosinca 2017. godine kojim je odbijen tužbeni zahtjev Grada Zagreba radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje kojim je korisniku omogućen pristup idejnom projektu za izgradnju prometnice.
U navedenom predmetu, Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbio je u bitnom iste argumente Grada Zagreba kao u ovom postupku, jer se i u navedenom postupku Grad Zagreb također pozivao na vođenje upravnog postupka.
Uvidom u informaciju koja je predmet postupka utvrđeno je da se radi o idejnom projektu za izgradnju prometnice sa biciklističkom stazom.
Iako sam sadržaj informacije koja je predmet postupka ne ukazuje na konkretne radnje koje bi utjecale na okoliš, ističe se da se iz javno dostupnih informacija, uvidom u poveznice https://www.vecernji.hr/zagreb/munjarski-put-nas-dnevni-boravak-pretvaraju-u-parking-1203775, te https://www.zagreb.info/aktualno/zg/gradonacelnik-bandic-obmanjuje-javnost-a-devastacija-tresnjevke-nastavlja-se-u-sluzbi-privatnih-interesa/184728/ može se zaključiti da se radi o projektu koji može imati utjecati na okoliš.
Osim toga, navedene poveznice također ukazuje da se radi o pitanju o kojem se vode javne rasprave.
Naime, okoliš je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pri tome se posebno ukazuje na Konvenciju o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.
Dakle, u konkretnom slučaju interes javnosti se očituje kroz činjenicu da se radi o projektu izgradnje ceste koja je nesporno od interesa građana, da izgradnja predmetne prometnice nedvojbeno utječe na okoliš, a gore navedene poveznice jasno ukazuju da se radi o informaciji o kojoj se vode javne rasprave.
Uvidom u stranicu 4. navedenog idejnog projekta utvrđeno je da navedeni projekt sadrži podatak o jedinstvenom matičnom broju građanina osobe koja je izradila projekt.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o jedinstvenom matičnom broju građanina (a koji upućuje i na datum rođenja) ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedeni podatak, odnosno odbiti zahtjev žaliteljice u tom dijelu.
Zaključno, a imajući u vidu da je žaliteljica članica inicijative Samoborček. Povjerenik za informiranje ukazuje i odluku Europskog suda u predmetu Tarsasag a Szabadsagjogokert protiv Mađarske (broj zahtjeva 37374/05, presuda od 14. travnja 2009. godine) u kojoj je ESLJP naglasio važnost nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava (u konkretnom slučaju zaštita okoliša), nazivajući ih društvenim čuvarima (watchdog), a čije aktivnosti su zaštićene Konvencijom jednako kao i aktivnosti medija.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr.sc. Zoran Pičuljan