URBROJ: 401-01/05-20-4

Zagreb, 8. lipnja 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 602-04/19-02/0144, URBROJ: 355-04-07-19-0002 od 18. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 602-04/19-02/0144, URBROJ: 355-04-07-19-0002 od 18. listopada 2019. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Izvješća stručnog povjerenstva o reakreditaciji dijela djelatnosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, diplomski sveučilišni studij Medicinsko-laboratorijska dijagnostika.

3. Nalaže se Agenciji za znanost i visoko obrazovanje da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatraženo Izvješće stručnog povjerenstva, vezanog uz postupak izvanredne reakreditacije sveučilišnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Medicinskog fakulteta Osijek. Žaliteljičin zahtjev odbijen je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i člankom 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je postupak izvanredne reakreditacije još u tijeku te jer bi objavljivanje tražene informacije onemogućilo daljnju učinkovitu, neovisnu i nepristranu provedbu reakreditacije, donošenje mišljenja Akreditacijskog savjeta te Akreditacijske preporuke Agencije, a u konačnici i upravnog postupka u kojem Ministarstvo znanosti i obrazovanja donosi odluku.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga, u kojoj u bitnom navodi kako u pobijanom rješenju tijelo javne vlasti ne navodi niti jednu odlučnu činjenicu, ne sadrži obrazloženje odluke već samo nekoliko paušalnih navoda, te nepravilno provodi test razmjernosti i javnog interesa. Navodi kako ograničenje prava na pristup informaciji ne može biti sama sebi svrhom, te čak i da je zatražena dopuna akreditacijske preporuke, ne postoji pravni temelj za odbijanje pristupa izvješću i zaključcima, budući da je taj dio postupka završen te se neće dopunjavati. Predlaže da se njezina žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 27. rujna 2019. godine zatražila od Agencije dostavu preslike cjelokupnog završnog Izvješća stručnog povjerenstva, imenovanog od strane Akreditacijskog savjeta Agencije, sa svim dodacima, zaključcima i preporukama u vezi s pitanjem zapošljavanja, koji su sastavni dio Izvješća, sve vezano uz postupak izvanredne reakreditacije sveučilišnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Medicinskog fakulteta Osijek.

Agencija je u obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbila zahtjev žaliteljice navela da je uvodom u predmet utvrđeno kako je postupak izvanredne reakreditacije, koji se odnosi na studijski program diplomskog sveučilišnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Medicinskog fakulteta Osijek, još u tijeku, odnosno još nije dovršen. Naime, Agencija ističe kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja konačno odlučuje o ishodu postupka reakreditacije te kako je od Agencije zatražilo dopunu izdane akreditacijske preporuke, slijedom čega bi objavljivanje tražene informacije onemogućilo daljnju učinkovitu, neovisnu i nepristranu provedbu reakreditacije, donošenje mišljenja Akreditacijskog savjeta te Akreditacijske preporuke Agencije, a u konačnici i upravnog postupka u kojem Ministarstvo znanosti i obrazovanja donosi odluku. Nakon dostavljenog upravnog akta, Agencija navodi kako sve relevantne dokumente objavljuje na svojim mrežnim stranicama. Tijelo javne vlasti ističe kako je slijedom navedenog provelo test razmjernosti i javnog interesa te je utvrdilo da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji bio ozbiljno povrijeđen zaštićeni interes iz članka 15. stavak 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, i to u tolikoj mjeri da nipošto ne prevladava javni interes.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Agencija prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenila zakonske odredbe.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

S obzirom na razloge uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Nadalje, odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne, dok je odredbom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Agencija je po sudu Povjerenika za informiranje propustila prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer bi objavljivanje tražene informacije onemogućilo daljnju učinkovitu, neovisnu i nepristranu provedbu reakreditacije, donošenje mišljenja Akreditacijskog savjeta te Akreditacijske preporuke Agencije, a u konačnici i upravnog postupka u kojem Ministarstvo znanosti i obrazovanja donosi odluku.

Osim toga, tijelo javne vlasti u osporavanom rješenju ne citira zakonsku odredbu, odnosno izričito ne navodi pravni temelj odbijanja žaliteljevog zahtjeva, već iz obrazloženja rješenja proizlazi da tijelo javne vlasti ima na umu odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. i 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Razmatrajući dostavljeni spis predmeta, vidljivo je kako je zatražena informacija, odnosno Izvješće stručnog povjerenstva, dovršena i izrađena, stoga se ne može koristiti pravni temelj uskrate propisan odredbom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, dužno je provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Tijelo javne vlasti, međutim, u prvostupanjskom postupku nije provelo test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno - stavljajući u razmjer zaštitu određenog interesa i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji.

Tijelo javne vlasti je u obrazloženju pobijanog rješenja samo reproduciralo definiciju testa, općenito navodeći kako bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji bio ozbiljno povrijeđen zaštićeni interes iz članka 15. stavak 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, i to u tolikoj mjeri da nipošto ne prevladava javni interes, ne dajući pritom objašnjenje na koji bi se način omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji moglo naštetiti postupku koji je u tijeku.

Tijelo javne vlasti, osim toga, nije uzelo u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Drugim riječima, izrada zatražene informacije financirana je javnim, proračunskim sredstvima, a kako očito nije klasificirana stupnjem tajnosti, trebala bi biti dostupna javnosti i bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan