KLASA: UP/II-008-07/19-01/457

URBROJ: 401-01/10-20-4

Zagreb, 8. svibnja 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: 008-02/19-01/34, URBROJ: 2117/01-08-01/363-19-02 od 17. svibnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: 008-02/19-01/34, URBROJ: 2117/01-08-01/363-19-02 od 17. svibnja 2019. godine.

2.    Odobrava se ......... pravo na pristup sljedećim informacijama:

-       tablici s imenima i prezimenima dužnosnika i službenika u Gradu Dubrovniku te nazivima radnih mjesta na dan 26. lipnja 2019. godine,

-       Odluci o koeficijentima za obračun plaća službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada Dubrovnika KLASA: 011-01/10-01/08, URBROJ: 2117/01-09-11-7 od 31. siječnja 2011. godine (Službeni list Grada Dubrovnika broj 1/11),

-       visini osnovice za obračun plaća službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada Dubrovnika.

3.    Nalaže se Gradu Dubrovniku da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražio od Grada Dubrovnika popis svih dužnosnika, službenika i namještenika, a koji uključuje: ime i prezime osobe; radno mjesto odnosno poziciju iz sistematizacije na koju je službenik, odnosno namještenik raspoređen; bruto plaću u mjesečnom ili godišnjem iznosu. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 30. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o zahtjevu za ponovnu uporabu informacija te da žalitelj za tražene informacije nije dokazao postojanje pravnog interesa.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijano rješenje nezakonito te ističe da je tijelu javne vlasti, Gradu Dubrovniku, podnio zahtjev za pristup informacijama, a ne zahtjev za ponovnu uporabu informacija. Nadalje, citira odredbu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj svaki korisnik tako dobivene informacije ima pravo tu informaciju javno iznositi te ukazuje na odredbe članka 5. citiranog Zakona, za koje smatra da daju odgovor na pitanje može li osoba pribavljene podatke, osim javnog iznošenja, na neki način obraditi i na taj način ponovno upotrijebiti. Smatra da se, sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije dijele na dvije vrste, odnosno na one nastale u okviru djelokruga te na one nastale u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Također, smatra da se ponovnom uporabom smatra samo ponovna upotreba informacija koje su nastale u vezi s djelokrugom rada tijela javne vlasti koje je vlasnik informacije, sukladno odredbi članka 5. stavak 1. točke 6. citiranog Zakona. Nadalje, ukazuje na odredbe članka 19. važećeg Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, prema kojem se djelokrug rada općina i gradova odnosi na uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unaprjeđenje prirodnog okoliša, protupožarnu civilnu zaštitu, promet na svom području itd. U skladu s navedenim, smatra da podaci o zaposlenima u tijelima lokalne samouprave nisu podaci koji se tiču djelatnosti jer isti ne spadaju u niti jednu od propisanih djelatnosti iz djelokruga, nego da su to podaci koji se tiču organizacije rada te da za upotrebu istih nije potrebno tražiti dodatne suglasnosti, odnosno podnositi zahtjeve sukladno odredbama članka 27. do 34. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno, smatra da za upotrebu podataka koji se odnose na organizaciju rada, a koji se sastoje od imena i prezimena zaposlenika i pozicije na koju su raspoređeni, nije bilo potrebno podnositi zahtjev za ponovnu uporabu informacije slijedom odredbi članka 5. i članaka 27. do 34. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je dopuštenje za ponovnu uporabu informacija potrebno ishoditi samo za podatke koji se odnose na djelatnost tijela javne vlasti. Uz navedeno, žalitelj navodi mrežne poveznice na prethodna mišljenja Povjerenika za informiranje kojima potkrijepljuje svoje navode. Također, osporava navode tijela javne vlasti vezane uz potrebu dokazivanja pravnog interesa za dobivanje traženih informacije, s obzirom da se radi o podacima koji se odnose na trošenje javnih sredstava. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, zajedno s informacijama koje su predmet postupka.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama podnesenim tijelu javne vlasti, Gradu Dubrovniku, putem elektroničke pošte od 2. svibnja 2019. godine, zatražio da mu se radi ažuriranja i nadopune podataka, u elektronskoj formi (Excell tablici) dostavi popis svih dužnosnika, službenika i namještenika, koji uključuje: ime i prezime osobe; radno mjesto odnosno poziciju iz sistematizacije na koju je službenik, odnosno namještenik raspoređen; bruto plaću u mjesečnom ili godišnjem iznosu.

Daljnjim uvidom utvrđeno je da je postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje, KLASA: 008-02/19-01/34, URBROJ: 2117/01-08-01/363-19-02 od 17. svibnja 2019. godine, kojim je odbijen zahtjev žalitelja za pristup informacijama, temeljem članka 30. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporavanog rješenja navodi se da je postupajući po predmetnom zahtjevu utvrđeno kako se radi u naravi o zahtjevu žalitelja za ponovnom uporabom informacija u komercijalne/nekomercijalne svrhe, s obzirom da je žalitelj pokrenuo portal „Ocijeni me“, koji je mrežna stranica namijenjena ocjenjivanju dužnosnika, državnih i lokalnih službenika. Također, citiraju se odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama te se navodi da žalitelj nije dokazao postojanje pravnog interesa za objavom predmetnih informacija.

Nadalje, uvidom u dopis Grada Dubrovnika KLASA: 008-02/19-01/34, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-04 od 26. lipnja 2019. godine, koji je zaprimljen u Uredu povjerenika za informiranje dana 2. srpnja 2019. godine, utvrđeno je da se u istom u bitnome navodi da se predmetni zahtjev žalitelja smatra zahtjevom za ponovnu uporabu informacija, iz razloga što je žalitelj i ranije tražio od Grada Dubrovnika predmetne podatke, a koji su mu i dostavljeni te da ih je isti iskoristio za pokretanje portala „Ocijeni me“, u svrhu anonimnog ocjenjivanja i komentiranja svih dužnosnika i službenika navedenog tijela javne vlasti. Također, uvidom u informacije priložene uz predmetni dopis Grada Dubrovnika, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti dostavilo tablicu s imenima i prezimenima dužnosnika i službenika u Gradu Dubrovniku te nazivima radnih mjesta na dan 26. lipnja 2019. godine, zajedno s Odlukom o koeficijentima za obračun plaća službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada Dubrovnika KLASA: 011-01/10-01/08, URBROJ: 2117/01-09-11-7 od 31. siječnja 2011. godine (Službeni list Grada Dubrovnika broj 1/11), na kojoj je rukom nadopisana visina osnovice utvrđena Zaključkom gradonačelnika Grada Dubrovnika. Ukazuje se da tijelo javne vlasti nije dostavilo i Zaključak gradonačelnika Grada Dubrovnika KLASA: 120-01/11-01/01, URBROJ: 2117/01-01-11-1 od 2. svibnja 2011. godine, kojim je utvrđena visina osnovice za obračun plaća službenika i namještenika u upravnim tijelima Grada Dubrovnika, a koji je u predmetnom dopisu Grada Dubrovnika naveden također kao sastavni dio priloga. Uz navedeno, nakon izvršenog uvida u mrežne stranice tijela javne vlasti, ukazuje se da Službeni list Grada Dubrovnika broj 1/11, koji sadrži citiranu Odluku o koeficijentima od 31. siječnja 2011. godine, nije dostupan na mrežnim stranicama Grada Dubrovnika, niti je na istima dostupan citirani Zaključak gradonačelnika Grada Dubrovnika od 2. svibnja 2011. godine..

U drugostupanjskom postupku utvrđeno je kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenilo zakonske odredbe.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Nadalje, odredbom članka 5. stavka 1. točke 6. citiranog Zakona propisano je da “ponovna uporaba” znači uporabu informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalnu ili nekomercijalnu svrhu različitu od izvorne svrhe za koju su informacije nastale, a koja se ostvaruje u okviru zakonom ili drugim propisom određenog djelokruga ili posla koji se uobičajeno smatra javnim poslom. Također, propisano je da razmjena informacija između tijela javne vlasti radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga ne predstavlja ponovnu uporabu.

Također, člankom 29. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da u u zahtjevu za ponovnu uporabu informacija podnositelj zahtjeva mora, osim podataka iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona, navesti informacije koje želi ponovno upotrijebiti, oblik i način na koji želi primiti sadržaj traženih informacija, kao i svrhu korištenja informacija (komercijalna ili nekomercijalna svrha).

Uz navedeno, odredbom članka 20. stavka 2. citiranog Zakona propisano je da će u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva tijelo javne vlasti bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od pet dana od dana zaprimanja poziva za ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi, tijelo javne vlasti odbacit će zahtjev rješenjem.

Slijedom navedenog, nejasan je zaključak tijela javne vlasti da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu žalitelja za ponovnu uporabu informacija, s obzirom da u predmetnom zahtjevu nisu navedeni obvezni elementi iz naprijed citiranog članka 29. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koje treba sadržavati zahtjev za ponovnu uporabu informacija. Također, iako je tijelo javne vlasti (pogrešno) zaključilo da se radi o zahtjevu za ponovnu uporabu informacija, također je razvidno da isto nije pozvalo žalitelja na ispravak predmetnog zahtjeva, u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, unatoč pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, ukazuje se na odredbu članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Sama činjenica da određena informacija sadrži osobne podatke, ne znači da je navedeni podatak automatski zaštićen.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Sukladno članku 6c Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg, odnosno ako je obrada nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade.

Imajući u vidu odredbu članka 6c Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno da postupanje po zahtjevu za pristup informacijama predstavlja izvršavanje obveze prvostupanjskog tijela kao voditelja obrade podataka, očito je da u konkretnom slučaju za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama nije potrebna privola za obradu osobnih podataka u smislu članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.

Naime, u konkretnom slučaju radi se o osobama koje su zaposlene u tijelu javne vlasti, te se financiraju iz javnih sredstvima.

Prema članku 24. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08, 61/11, 4/18) u rješenju o prijmu u službi obvezno se navode podaci osobe koja se prima u službu (ime i prezime, stručna sprema i struka, ukupni radni staž i radni staž u struci).

Člankom 4. stavkom 4. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08, 61/11, 4/18) propisano je da se Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuje unutarnje ustrojstvo upravnih tijela, naziv i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radno mjesto, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad upravnih tijela.

Sukladno navedenom, Povjerenik za informiranje smatra da, iako se radi o osobnim podacima, preteže javni interes za dobivanjem podataka iz članka 24. stavka 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj (regionalnoj) samoupravi nad razlogom ograničenja propisanog člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji kao razlog uskrate predviđa zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba, jer javnost ima pravo biti upoznata s imenom i prezimenom osobe i pozicijom na koju je raspoređen, čiji se rad čiji se rad financira iz javnih sredstava, a što je ovdje slučaj.

Posebno se ističe da se ovim rješenjem žalitelju omogućuje pristup popisu službenika i namještenika i mjestima na koji su raspoređeni na dan 26. lipnja 2019. godine, te se u konkretnom slučaju ne radi o ponovnoj uporabi informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, sukladno naprijed navedenom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik koji raspolaže informacijom sukladno Zakonu ima pravo tu informaciju javno iznositi, što u konkretnom slučaju znači da bi žalitelj moglo javno iznositi podatak da je određena osoba na dan 26. lipnja 2019. godine zaposlenik prvostupanjskog tijela.

Dakle, ovim rješenjem se ni na koji način ne ulazi u pitanje ima li pravo podnositelj zahtjeva objavljivati navedene podatke na portalu www.ocijeni.me, niti je ovim rješenjem žalitelju omogućeno da navedene podatke objavljuje na portalu u svrhu ocjenjivanja službenika.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo riješiti kao pod točkom 2. izreke rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                       dr. sc. Zoran Pičuljan