KLASA: UP/II-008-07/20-01/191
URBROJ: 401-01/11-20-2
Zagreb, 15. travnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Sinja KLASA: 008-01/20-01/2, URBROJ: 2175/01-04-20-2 od 4. veljače 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se točka 1. izreke rješenja Grada Sinja KLASA: 008-01/20-01/2, URBROJ: 2175/01-04-20-2 od 4. veljače 2020. godine.
2. Omogućava se ......... pravo na pristup preslici Ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine Klasa: 944-01/09-01/1, Ur.broj: 2175/01-2-09-3 od 22. travnja 2009. godine na način da se na istome prekrije ime oca, adresa, broj osobne iskaznice i vlastoručni potpis ......... te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Obija se žalba ......... u preostalom dijelu kao neosnovana.
4. Nalaže se Gradu Sinju da da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem je u točki 1. usvojen zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem je zatražio kupoprodajni ugovor zemljišta na kojem je izgrađena mrtvačnica na groblju Šibenica, dok je točkom 2. osporenog rješenja odbačen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem je zatražio ugovor o građenju mrtvačnice na groblju Šibenica i građevinsku dozvolu za građenje mrtvačnice na groblju Šibenica, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje u zahtjevu traženu informaciju.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je Grad Sinj prekršio zakon u nekoliko točaka čime mu je onemogućeno ostvarivanje prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi da je Grad Sinj postupio suprotno članku 17. Zakona o pravu na pristup informacijama i nije mu omogućio uvid i izradu preslika, već mu je samo dostavio presliku kupoprodajnog ugovora zemljišta na kojem je izgrađena mrtvačnica Šibenica te je odbacio njegov zahtjev kojim je zatražio dostavu ugovora o građenju mrtvačnice na groblju Šibenica, a trebao je isti sukladno članku 21. Zakona o pravu na pristup informacijama ustupiti izvođaču radova, odnosno i sam kao investitor biti u posjedu izvornika ugovora o građenju. Također, navodi da je i njegov zahtjev za dostavom građevinske dozvole za izgradnju spomenutog groblja odbačen, a tijelo javne vlasti je isti trebalo ustupiti nadležnom ministarstvu koje po članku 65. stavku 2. Zakona o gradnji trajno čuva glavni projekt s građevinskom dozvolom, a i Grad Sinj je sam prekršio članak 65. stavak 1. Zakona o gradnji jer kao investitor i vlasnik građevine nije u posjedu tražene građevinske dozvole. Predlaže da se uvaži žalba i omogući pristup informacijama.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama zaprimljenim u tijelu javne vlasti dana 20. siječnja 2020. godine, zatražio pristup sljedećim informacijama: kupoprodajni ugovor zemljišta na kojem je sagrađena mrtvačnica na groblju Šibenica, ugovor o građenju mrtvačnice na groblju Šibenica i građevinska dozvola za građenje mrtvačnice na groblju Šibenica. Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu tijelo javne vlasti donijelo rješenje KLASA: 008-01/20-01/2, URBROJ: 2175/01-04-20-2 od 4. veljače 2020. godine kojim je u točki 1. žalitelju omogućeno pravo na pristup preslici Ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine sklopljenog između Grada Sinja i Davora Baraća od 22. travnja 2009. godine i to tako što su određeni dijelovi ugovora prekriveni, dok je preostali dio zahtjeva odbačen u točki 2. izreke, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odbačen zahtjev jer tijelo javne vlasti ne posjeduje u zahtjevu traženu informaciju.
U drugostupanjskom postupku tijelo javne vlasti dopisom KLASA: 008-01/20-01/2, UR.BROJ: 217501-04-20-4 od 2. ožujka 2020. godine dostavilo je Povjereniku za informiranje na nadležno odlučivanje spis predmeta te u bitnome navodi da je zahtjev za pristup informacijama upućen nadležnom upravnom odjelu Grada Sinja na rješavanje, od kojeg je dobivena informacija da ne posjeduje traženu dokumentaciju niti ima saznanja gdje bi se informacije mogle nalaziti. Nadalje, navodi se da je daljnjom pretragom u Upravnom odjelu za financije Grada Sinja pronađen traženi Ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine od 22. travnja 2009. godine, na kojoj nekretnine je i sagrađena mrtvačnica Šibenica u Glavicama te je isti dostavljen žalitelju. Također, navodi se da je informacija zatražena i od nadležnog odjela za izdavanje građevinskih dozvola Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Sinj koji je obavijestio da nema zaprimljen zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za mrtvačnicu Šibenica te da je od Mjesnog odbora Glavice zatražena informacija o izvođaču radova, ali isti nije u posjedu ugovora o građenju. Kao dio spisa predmeta, dostavljena je i preslika Ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine Klasa: 944-01/09-01/1, Ur.broj: 2175/01-2-09-3 od 22. travnja 2009. godine kojoj je omogućeno pravo na pristup točkom 1. izreke pobijanog rješenja Grada Sinja od 4. veljače 2020. godine.
Uvidom u citirani Ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine od 22. travnja 2009. godine utvrđeno je da isti sadrži osobne podatke fizičke osobe i to ime i prezime, adresu, broj osobne iskaznice i vlastoručni potpis te se navedeni podaci nalaze na više mjesta u citiranom dokumentu.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. citiranog Zakona tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 4. točke 1. i 2. dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. članka 16. propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku je utvrđeno da je Grad Sinj u prvostupanjskom postupku prilikom omogućavanja pristupa informacijama prekrio dijelove informacije u kojima su sadržani osobni podaci fizičke osobe s kojom je sklopljen Ugovor o kupoprodaji dijela nekretnine Klasa: 944-01/09-01/1, Ur.broj: 2175/01-2-09-3 od 22. travnja 2009. godine, ali to nije učinjeno na jednak način u cijelom tekstu citiranog Ugovora. Nadalje, utvrđeno je da tijelo javne vlasti nije utvrdilo postojanje ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, niti je proveo test razmjernosti i javnog interesa, stoga je isti trebalo provesti u žalbenom postupku.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa, u drugostupanjskom postupku utvrđeno je da u odnosu na osobne podatke fizičke osobe, izuzev imena i prezimena prodavatelja, koji su sadržani u Ugovora o kupoprodaji dijela nekretnine Klasa: 944-01/09-01/1, Ur.broj: 2175/01-2-09-3 od 22. travnja 2009. godine (podaci o imenu oca, adresi, broju osobne iskaznice i vlastoručni potpis), u ovom konkretnom postupku preteže potreba zaštite osobnih podataka te bi omogućavanje prava na pristup tim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene fizičke osobe s kojom je sklopljen citirani Ugovor.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih imena i prezimena doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
U odnosu na točku 2. izreke osporenog rješenja Grada Sinja, valja istaknuti da je člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Stoga, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta, fonograma, crteža i slično.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Razmatrajući dokumentaciju u spisu ovog predmeta, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, Grad Sinj, dijelom pravilno provelo prvostupanjski postupak te točkom 2. izreke rješenja KLASA: 008-01/20-01/2, URBROJ: 2175/01-04-20-2 od 4. veljače 2020. godine odbacilo zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje u zahtjevu traženu informaciju.
Sukladno svemu navedenome, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Također, vezano uz navod žalitelj da je člankom 21. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, a ima saznanja o tijelu koje je posjeduje, dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev tome tijelu, a o čemu će obavijestiti podnositelja, valja istaknuti da tijelo javne vlasti nije dužno utvrđivati posjeduje li neko drugo tijelo javne vlasti traženu informaciju kako bi postupio na opisani način, već će zahtjev ustupiti drugom tijelu ako već ima saznanja o tome da isto posjeduje traženu informaciju. Osim toga, valja istaknuti da se zahtjev za pristup informacijama može ustupiti samo drugom tijelu javne vlasti iz članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno ukoliko istu ima u svom posjedu može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan