KLASA: UP/II-008-07/20-01/113

URBROJ: 401-01/06-20-3

Zagreb, 14. travnja 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ........., izjavljene protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, UP I 035-01/19-37/14, Urbroj:251-66-1700-19-2 od 31. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, UP I 035-01/19-37/14, Urbroj:251-66-1700-19-2 od 31. listopada 2019. godine.

2.    Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama:

-  putnih računa - obračuna troškova Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu za službena putovanja za ......... od siječnja 2017. godine do 18. listopada 2019. godine, i

-  putnih računa - obračuna troškova Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu za službena putovanja za ......... od siječnja 2013. godine do 18. listopada 2019. godine.

3.    Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama:

-  putnih naloga/obračuna troškova Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu za službena putovanja ......... od siječnja 2017. godine do 18. listopada 2019. godine, i

-  putnih naloga/obračuna troškova Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu za službena putovanja ......... od siječnja 2013. godine do 18. listopada 2019. godine,

na način da se na istima prekriju/zacrne vlastoručni potpisi fizičkih osoba koje nisu odgovorne osobe za zastupanje prvostupanjskog tijela, u kojem dijelu se zahtjev za pristup informacijama odbija.

4.    Nalaže se Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražio putne naloge i rješenja  o putnim troškovima za zaposlenike tijela javne vlasti ......... od 2017. godine do dana podnošenja zahtjeva te za ......... od 2013. godine do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje, žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev pozivajući se na zaštitu osobnih podataka obzirom da se radi o informacijama koje moraju biti javne jer se radna mjesta u tijelu javne vlasti financiraju iz javnih sredstava, a koje su inače i predmet zanimanja medija. Žalitelj također navodi praksu drugostupanjskog tijela u pogledu informacija vezanih za isplate plaća od strane tijela javne vlasti te da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatraženih informacija o isplati putnih troškova te od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i istima mu omogući pristup. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 18. listopada 2019. godine od Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu zatražio sljedeće informacije: „1. Traži preslike putnih naloga i rješenja o putnim troškovima za djelatnika tijela javne vlasti ......... za razdoblje od siječnja 2017. godine do dana podnošenja zahtjeva, i 2. Traži preslike putnih naloga i rješenja o putnim troškovima za djelatnicu tijela javne vlasti ......... za razdoblje od siječnja 2013. godine do dana podnošenja zahtjeva.“

Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da tijelo javne vlasti postupajući po žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama donijelo osporeno rješenje kojim je zahtjev odbijen temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu nije obvezan donositi rješenja o putnim troškovima pa je iz navedenog razloga odbijen taj dio zahtjeva obzirom da se ne traži informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također je navedeno da je u pogledu zatraženih putnih naloga prije donošenja odluke prvostupanjsko tijelo provelo test razmjernosti i javnog interesa u kojem je utvrđeno da navedena dokumentacija sadrži osobne podatke ......... i ......... te je stoga od imenovanih zatražena privola za davanje tih podataka trećoj osobi, a koju prvostupanjsko tijelo nije dobilo. Također je navedeno kako interes podnositelja zahtjeva nije javni interes nego se radi o pojedinačnom interesu žalitelja koji se sastoji u osobnom obračunu s imenovanim zaposlenicima prvostupanjskog tijela. Pri navedenom je istaknuto da se vezano za tražene informacije nisu vodile javne rasprave te da navedenu dokumentaciju do predmetnog zahtjeva nitko nije tražio.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Naime, iako je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju navelo kako je provelo test razmjernosti i javnog interesa, uvidom u spis predmeta nije razvidno na koji način je isti proveden odnosno da li je zaista proveden. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo uopće nije uzelo u obzir relevantne zakonske razloge za omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji, nego je navođenjem kako ne preteže javni interes zaključeno kako je potrebno odbiti zahtjev zbog zaštite osobnih podataka.

Fakultet strojarstva u brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu je u žalbenom postupku, nakon prve neuspješne dostave, aktom Klasa: UP I 035-01/19-37/14, Urbroj: 251-66-1700-19-6 od 19. prosinca 2019. godine, dana 12. veljače 2020. godine dostavio Povjereniku za informiranje dokumentaciju vezanu za službena putovanja ......... i ......... u periodu koji je naznačen u predmetnom zahtjevu za pristup informacijama.

Uvidom u dostavljenu dokumentaciju je utvrđeno da se u istoj, između ostalog, nalaze u zahtjevu zatraženi putni nalozi/obračuni troškova gore imenovanih osoba te pripadajući putni računi/obračuni troškova. U odnosu na preostalu dostavljenu dokumentaciju vezanu za službena putovanja ističe se kako ista nije bila predmet traženja žalitelja u konkretnom slučaju, pa stoga ista nije niti razmatrana u žalbenom postupku.

U pogledu navoda prvostupanjskog tijela u dijelu obrazloženja u kojem je istaknuto kako se u pogledu u zahtjevu zatraženih „rješenja o putnim troškovima“ ne radi o traženju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako je u žalbenom postupku uvidom u dostavljenu dokumentaciju vezanu za službena putovanja utvrđeno da se na navedeno traženje odnose dokumenti naziva „putni račun/obračun troškova“. Pri navedenom se napominje kako korisnik prilikom podnošenja zahtjeva ne mora naznačiti točan naziv dokumenta koji traži, ako se iz zahtjeva može utvrditi na što se odnosi njegovo traženje, a konkretnom slučaju je iz sadržaja zahtjeva žalitelja vidljivo da se radi o traženju informacije o troškovima koji su zaista i isplaćeni nakon obračuna troškova službenog putovanja.

Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim putnim nalozima/obračunima troškova gore imenovanih osoba te pripadajućim putnim računima/obračunima troškova, a također i razmotrio da li se pristup tim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Uvidom u predmetne informacije utvrđeno je da se iste odnose na osobe koje su zaposlene na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu odnosno na podatke o sredstvima utrošenim za službena putovanja istih osoba te da se davanjem zatražene dokumentacije identificira određene fizičke osobe, jer ista sadrži njihove osobne podatke. U žalbenom je postupku uzeto u obzir i da se u konkretnom slučaju radi o zaposlenicima prvostupanjskog tijela čija se plaća isplaćuje iz javnih sredstava.

U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženom ugovoru, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim podacima otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Posebno se ističe da je kod korištenja odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka kao temelja odbijanja zahtjeva korisnika prava na informaciju, potrebno razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom upotrebom nečijih osobnih podataka, jer ukoliko neki podatak predstavlja osobni podatak to ne znači da je on u svakom slučaju zaštićen. Naime, određeni podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, njihovog radnog mjesta i opis poslova, ispunjenim uvjetima za zaposlenje te podaci o bruto plaćama i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima, obzirom da zaposleni u tijelima javne vlasti primaju plaće i druge isplate iz javnih sredstava.

Nakon provedenog žalbenog postupka zaključeno je da se žalitelju može omogućiti pristup traženim informacijama na način kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja, jer se radi o troškovima za službena putovanja zaposlenika tijela javne vlasti, što predstavlja informacije o raspolaganju javnim sredstvima, a za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva.

Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti. Međutim, u odnosu na  vlastoručni potpis osoba koje ne predstavljaju odgovornu osobu u prvostupanjskom tijelu, u žalbenom je postupku utvrđeno da u pogledu istih ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život fizičke osobe. Stoga je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, a kako je to navedeno u točki 3. izreke ovog rješenja.

U odnosu na navode žalitelja iz predmetnog podneska te prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja posebno se ukazuje da je člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Također se posebno napominje da tijelo javne vlasti može korisniku, prema članku 19. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.), naplatiti stvarne materijalne troškove koji se mogu sastojati u izradi preslike određenog broja stranica informacije, dostave elektroničkog zapisa na CD-u, DVD-u, na memorijskoj kartici i sl., te naplatiti troškove dostave informacija, pri čemu se informacija dostavlja po primitku dokaza o izvršenoj uplati.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                 dr. sc. Zoran Pičuljan