KLASA: UP/II-008-07/20-01/99
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 6. travnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-008-02/20-01/2, URBROJ: 443-01-19-01/5-20-3 od 14. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-008-02/20-01/2, URBROJ: 443-01-19-01/5-20-3 od 14. siječnja 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio preslike zapisnika o inspekcijskim nadzorima od 4., 5., 17. i 23. prosinca 2019. godine u predmetu KLASA: 334-09/19-02/642, temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 57. stavkom 6. Zakona o državnom inspektoratu, s obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo obveznu čuvati zatražene informacije kao inspekcijsku tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da je prvostupanjsko rješenje nezakonito. Ističe da je tražio pristup informacijama u predmetu koji je pokrenuo svojom prijavom protiv ugostitelja zbog protupravnog postupanja, da je zemljišnoknjižni suvlasnik te ima prebivalište u nekretnini u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, odnosno da mu je dana 2. siječnja 2020. godine odobren uvid u spis predmeta, uključujući i u zapisnike koji su predmet zahtjeva. Osporava valjanost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa navodeći da nije jasno zbog čega bi u konkretnom slučaju prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. Smatra da u konkretnom slučaju ne može nastupiti nikakva šteta, jer je žalitelj već upoznat sa sadržajem navedenih informacijama. Također navodi da se pobijano rješenje ukazuje nezakonitim i sukladno članku 14. Zakona o odvjetništvu. Osporava svrhovitost pobijanog rješenja u smislu članka 107. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u podnesak žalitelja od 11. prosinca 2019. godine, podnesen na obrascu zahtjeva za pristup informacijama, razvidno je da je žalitelj tražio podatak o inspektoru koji vodi predmet KLASA: 334-09/19-02/642, te podatak koje su do sada poduzete radnje u inspekcijskom nadzoru.
Postupajući po navedenom podnesku, iz navoda žalbe žalitelja, te službene zabilješke prvostupanjskog tijela, KLASA: 334-09/19-02/642, URBROJ: 443-08-10-05/3-19-10 od 2. siječnja 2020. godine proizlazi da je punomoćnik žalitelja navedenog dana izvršio uvid u spis predmeta.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj podneskom od dana 02. siječnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio preslike zapisnika o inspekcijskim nadzorima sa prilozima (fotografije) od 4., 5., 17. i 23. prosinca 2019. godine u predmetu KLASA: 334-09/19-02/642 koji vodi viši turistički inspektor ..........
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 5. stavku 1. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je test razmjernosti i javnog interesa procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje, te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo ne daje nikakve razloga u korist omogućavanja pristupa informaciji, a svrha testa razmjernosti i javnog interesa sasvim sigurno nije pronaći razloge za uskraćivanje prava na pristup informaciji, već napraviti stvarnu procjenu razloga za i protiv omogućavanja pristupa informaciji, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 16. stavka 1. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno nije od utjecaja jer je osporeno rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.
Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe navedenog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku, stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes, imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta, te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnog tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti, ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.
Naime, polazeći od nesporne činjenice da je žalitelju već omogućen uvid u spis predmeta, očito je da je prvostupanjsko tijelo takvom odlukom žalitelju priznalo određeni interes za uvid u spis predmeta.
Osim toga, podnesak žalitelja od 11. prosinca 2019. godine ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama, jer se istim ne traži konkretna informacija, već se traži informacija o konkretnom spisu predmeta.
Slijedom navedenog, kako je nesporno da je žalitelju omogućen uvid u cjelokupni spis predmeta, te mu je samom tom činjenicom priznat i pravni interes, Povjerenik za informiranje smatra da u takvoj situaciji treba uzeti da je žalitelj svoja prava ostvario po posebnom propisu (članku 84. Zakona o općem upravnom postupku), pa nema mjesta primjeni odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama sukladno članku 1. stavku 3. navedenog Zakona.
Sagledavajući kontekst cjelokupnog predmeta, niti podnesak žalitelja od 2. siječnja 2020. godine ne može se smatrati zahtjevom za pristup informacijama, već zahtjevom za umnožavanje akata iz spisa u smislu članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, u kojem mu je odobreno pravo na uvid.
Dakle, prvostupanjsko tijelo o zahtjevu žalitelja treba odlučiti primjenom Zakona o općem upravnom postupku, a ne primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, treba imati u vidu činjenicu da se u slučaju odbijanja zahtjeva za uvid u spis predmeta donosi rješenje u smislu članka 84. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, međutim Povjerenik za informiranje nije drugostupanjsko tijelo u navedenom slučaju, jer uvid u spis predmeta ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje žalitelja na odredbu članka 14. Zakona o odvjetništvu, ističe se da navedeno nije od utjecaja na rješenje ove pravne stvari, imajući u vidu ranije izneseno, posebno nespornu činjenicu da je od strane žalitelja izvršen uvid u spis predmeta.
Što se tiče pozivanja žalitelja na načelo svrhovitosti, ističe se da je člankom 5. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano da u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.
Naime, Zakonom o pravu na pristup informacijama nije propisano da tijelo javne vlasti može odlučivati po slobodnoj ocjeni (ovlast za diskrecijsko odlučivanje nije izričito propisana), pa se u žalbenom postupku ne ispituje svrhovitost navedenog rješenja.
Osim toga, provedba testa razmjernosti i javnog interesa predstavlja procjenu razloga za i protiv omogućavanja pristupa informacijama, te ne predstavlja nikakve granice ovlasti u smislu članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan