KLASA: UP/II-008-07/20-01/20

URBROJ: 401-01/04-20-2

Zagreb, 6. travnja 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/I-009-02/19-03/24, URBROJ: 530-11-19-1 od 15. studenog 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/I-009-02/19-03/24, URBROJ: 530-11-19-1 od 15. studenog 2019. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Dubrovnik KLASA: UP/I 342-24/08-04/250, URBROJ: 530-03-08-08-2 od 15. svibnja 2008. godine, na način da se na istom prekriju sljedeći podaci:

- u 1. točci izreke rješenja – podatak o imenu i prezimenu te adresi prebivališta investitora, fizičke osobe

- u obrazloženju rješenja – podatak o imenu i prezimenu te adresi prebivališta investitora, fizičke osobe

- u uputi o dostavi rješenja – podatak o imenu i prezimenu te adresi prebivališta investitora, fizičke osobe

3. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... u dijelu u kojem traži rješenje iz točke 2. s naznakom pravomoćnosti.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je zatražio dostavu rješenja (s naznakom pravomoćnosti) Lučke kapetanije Dubrovnik donijetog u postupku inspekcijskog nadzora, kojim je tvrtki „Jelavić“ d.o.o. zabranjeno korištenje mula za pristajanje plovila pokraj plaže Sv. Jakov u Dubrovniku te je kojim je istoj tvrtki naloženo uklanjanje navedenog mula. Predmetni zahtjev žalitelja odbačen je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se ona nalazi.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da ulaže žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede postupanja. Smatra da razlog odbacivanja njegovog zahtjeva koji je temeljen na nedostatku podataka u aplikacijama tijela javne vlasti, nije u skladu s odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno protumačilo navedenu zakonsku odredbu prilikom obrazlaganja osporavanog rješenja te je trebalo, ukoliko se zatraženi akt nalazi u arhivu Lučke kapetanije Dubrovnik u papirnatom obliku i ako isti nije prenesen u digitalni oblik, zatražili od Lučke kapetanije Dubrovnik da pronađe predmetni akt. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u zaprimljeni prvostupanjski spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj putem elektroničke pošte od 8. studenog 2019. godine, tijelu javne vlasti, Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio sljedeću informaciju: „U Dubrovniku, na lokaciji Sv. Jakov, nalazi se velika plaža, koja je, u Službenom glasniku br. 1/11, obuhvaćena odlukom br. 7. Najkasnije 2009. godine, neposredno južno do te plaže, tvrtka Jelavić d.o.o. je napravila mul na L, za pristajanje brodica. Izgled tog mula se vidi na (priloženim) fotografijama iz 2010. godine. Lučka kapetanija Dubrovnik je (mislim) 2011. godine, na taj pristan (mul) postavila službenu oznaku (tablu): ZABRANJENO PRISTAJANJE. Taj mul je, možda baš 2011. godine, uklonjen. Prije postavljanja table (zabranjeno pristajanje), Lučka kapetanija Dubrovnik je u postupku inspekcijskog nadzora, donijela rješenje, kojim je (pretpostavljam), tvrtki Jelavić d.o.o. zabranila da taj mul koristi za pristajanje plovila, te je toj tvrtki naložila uklanjanje mula. Tražim da mi se to rješenje (s naznakom pravomoćnosti) o zabrani korištenja (ili o uklanjanju) mula, izgrađenog (najkasnije 2009. godine) pokraj plaže Sv. Jakov u Dubrovniku, otpravi na ovu email adresu (skenirano u pdf ili jpg)“.

Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, povodom zahtjeva žalitelja donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-009-02/19-03/24, URBROJ: 530-11-19-1 od 15. studenog 2019. godine, kojim je isti odbačen temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja gdje se ona nalazi.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je u provedenom postupku utvrđeno da unutar aplikacijskih sustava namijenjenih upravljanju poslovnim procesima i upravljanju formalnom dokumentacijom, tj. dokumentacijom koja je predmet uredskog poslovanja u tijelima državne uprave, zatraženo rješenje ne postoji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama unutar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Postupajući po predmetnoj žalbi, dopisom Ureda Povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/19-01/616, URBROJ: 401-01/04-19-4 od 3. prosinca 2019. godine zatraženo je od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, između ostaloga, pojašnjenje osnove odbijanja zahtjeva žalitelja, odnosno navoda da traženo rješenje ne postoji unutar navedenog tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da iz istog navoda proizlazi da tijelo javne vlasti ipak posjeduje traženu informaciju u nekom obliku, odnosno da ima saznanja gdje se tražena informacija nalazi. S tim u vezi, od tijela javne vlasti zatraženo je očitovanje da li posjeduje traženu informaciju, odnosno ukoliko istu ne posjeduje, da li ima saznanja kod kojeg tijela javne vlasti se ona nalazi. Također, ukoliko posjeduje traženu informaciju, od tijela javne vlasti zatraženo je da istu dostavi u onom obliku u kojem ju posjeduje.

Dana 14. siječnja 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen je dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/I-008-02/19-03/24, URBROJ: 530-11-20-3 od 10. siječnja 2020. godine, u kojem se, između ostaloga, u bitnome navodi da je u provedenom postupku povodom zahtjeva žalitelja utvrđeno činjenično stanje temeljem dobivenih informacija od strane područne jedinice Lučke kapetanije Dubrovnik, koja je dio Uprave sigurnosti plovidbe Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a temeljem kojeg je izdano osporavano rješenje. Nadalje, navodi se da je zaprimanjem žalbe žalitelja tijelo javne vlasti ponovno zatražilo očitovanje od Lučke kapetanije Dubrovnik, nakon čega je isto elektroničkim putem zaprimilo od Lučke kapetanije Dubrovnik nepotpisani izvadak iz „stare“ aplikacije „Inspekcije pomorskog dobra“, i to rješenje UP/I 342-24/08-04/250, URBROJ: 530-03-08-08-2 od 15. svibnja 2008. godine. Također, navodi se da je takav dokument dužno čuvati 10 godina u papirnatom i elektronskom obliku sukladno posebnom popisu s rokovima čuvanja unutar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, koji je ovjeren od strane Hrvatskog državnog arhiva, a što znači da bi gradivo trebalo biti izlučeno.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podataka koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku (npr. određenog dokumenta, ugovora, izvješća, zapisa na CD-u ili drugom mediju za pohranu podataka) u trenutku postavljanja zahtjeva za pristup informacijama.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Uz navedeno, člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificirani podatak.

Stav je Povjerenika za informiranje iz dosadašnje upravno sudske prakse da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti.

Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se žalitelju omogućiti pristup traženoj informaciji u cijelosti ili djelomično, vodeći pri tome računa o odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Pri provođenju testa razmjernosti i javnog interesa izvršen je uvid u naknadno dostavljenu informaciju, odnosno nepotpisani izvadak iz „stare“ aplikacije „Inspekcije pomorskog dobra“, u naravi rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnik UP/I 342-24/08-04/250, URBROJ: 530-03-08-08-2 od 15. svibnja 2008. godine, te je utvrđeno da isto donijeto od strane tijela javne vlasti, Lučke kapetanije Dubrovnik, nakon provedenog inspekcijskog nadzora povodom nezakonite gradnje mula na plaži Sv. Jakov u Dubrovniku. Također, utvrđeno je da predmetno rješenje sadrži ime i prezime te podatke o adresi prebivališta investitora, fizičke osobe.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji, ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci”  svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke navedene u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o zaposlenicima privatnog trgovačkog društva, pa bi omogućavanje pristupa istim predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 2 izreke rješenja.

U odnosu na dio zahtjeva žalitelja kojim traži dostavu rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Dubrovnik KLASA: UP/I 342-24/08-04/250, URBROJ: 530-03-08-08-2 od 15. svibnja 2008. godine s naznakom pravomoćnosti, ukazuje se da je uvidom u spisu predmeta priloženu presliku izvadka posebnog popisa s rokovima čuvanja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, utvrđeno da je traženo rješenje označeno za „izlučivanje“, s obzirom da je protekao rok čuvanja od 10 godina.

S tim u vezi, člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

S obzirom da je iz spisa predmeta razvidno da tijelo javne vlasti posjeduje samo nepotpisanu verziju akta iz točke 2. izreke ovog rješenja, dok je tražena potpisana verzija s naznakom pravomoćnosti izlučena iz arhive Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan