KLASA: UP/II-008-07/20-01/221
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 17. travnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-008-02/19-03/1, URBROJ: 538-01/05-20-15 od 10. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-008-02/19-03/1, URBROJ: 538-01/05-20-15 od 10. ožujka 2020. godine, kao neosnovana.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (dalje u tekstu: Ministarstvo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražena dostava dijela ili cijelog upisnika u koji se upisuju prigovori povodom postupanja po ugovorima o bespovratnim sredstvima dodijeljenim iz fondova Europske unije za 2018. i 2019. godinu, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 1. i člankom 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer bi objavljivanje zatražene informacije onemogućilo, učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje operacija, kao i zato jer bi njezino objavljivanje moglo štetiti cjelokupnom postupku po prigovoru, kao i časti i ugledu samih korisnika i njihovih pravnih i financijskih interesa.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako ulaže žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako postoji javni interes da razni korisnici informacija – ujedno i sudionici u postupcima pred tijelom javne vlasti – mogu uspoređivati praksu u postupanju Ministarstva, te prije svega otklone mogućnost da počine nepravilnosti radi kojih bi bile određene tzv. korekcije, ali imati i saznanja o propustima u postupanju Ministarstva prilikom odlučivanja o njihovim prigovorima protiv korekcija. Citira i odredbe članka 10. stavka 1. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom da je mišljenja da bi se zatražene informacije trebale objaviti na internetskim stranicama tijela javne vlasti. Ističe kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. kolovoza 2019. godine zatražio od Ministarstva da mu se omogući pristup preslici, ili skenirano, ili u elektroničkom obliku dijela ili cijelog upisnika u koji se upisuju prigovori povodom postupanja po ugovorima o bespovratnim sredstvima dodijeljenim iz fondova Europske unije za 2018. i 2019. godinu, u kojemu će biti naznačeno sljedeće: klasa predmeta, naziv podnositelja prigovora, naziv posredničkog tijela, klasa predmeta (ugovora) koji se vodi kod posredničkog tijela, nadnevak zaprimanja, nadnevak rješavanja (ako je riješeno), način rješavanja (usvojen prigovor, odbačen ili odbijen), nadnevak pravomoćnosti odluke (ako je pravomoćna).
Ministarstvo je povodom navedenog zahtjeva donijelo rješenje, KLASA: UP/I-008-02/19-03/1, URBROJ: 538-01/05-19-2 od 10. rujna 2019. godine, kojim je odbilo žaliteljev zahtjev, a Povjerenik za informiranje je, nakon uložene žalbe, rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/19-01/712, URBROJ: 401-01/06-19-5 od 28. studenog 2019. godine, poništio pobijano rješenje Ministarstva te mu je predmet vratio na ponovno postupanje.
Rješavajući u ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo rješenje, KLASA: UP/I-008-02/19-03/1, URBROJ: 538-01/05-20-15 od 10. ožujka 2020. godine, kojim je odbilo žaliteljev zahtjev.
U obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstvo citira odredbu članka 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013, kojom je propisano da će operacije koje podupiru ESI fondovi biti u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom koji se tiče njegove primjene („primjenjivo pravo“), te je u članku 2. „operacija“ definirana kao projekt, ugovor, aktivnost ili skupina projekata koje su odabrala upravljačka tijela dotičnih programa, ili koji su pod njihovom odgovornošću, te koji pridonose ostvarivanju ciljeva jednog ili više prioriteta na koje se odnose.
Nadalje navodi kako su ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, odnosno obavijesti o dodjeli bespovratnih sredstava – operacije u smislu odredbi Uredbe (EU) br. 1303/2013, te kako je sukladno članku 72. stavku 3. navedene Uredbe Republika Hrvatska osigurala postojanje mehanizma za provjeru pritužbi na ESI fondove putem prigovora iz članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.). Ističe se kako se u konkretnom slučaju radi o operacijama koje nisu dovršene, a odlučivanje o prigovorima korisnika bespovratnih sredstava protiv odluka o utvrđenim nepravilnostima samo je jedan segment neodvojiv od provedbe operacije, te korištenje instituta prigovora ovisi o dispoziciji korisnika, stoga se zaključuje da bi se objavom traženih informacija onemogućio učinkovit, neovisan i nepristran postupak provedbe operacija. U obrazloženju se također navodi da je postupak po prigovoru samo dio šire slike provedbe jednog projekta i utvrđivanja nepravilnosti u okviru istoga, za koje se ne zna sa sigurnošću kako će završiti sve dok ne prođu zadnje revizije od strane svih nadležnih tijela i svi upravni sporovi koji se vode na temelju donesenih rješenja. Pitanje utvrđenja nepravilnosti jest informacija koja nastaje u postupku suradnje između posredničkih i upravljačkih tijela i svih tijela nadležnih za revizije, uključivo Europsku komisiju i Europski revizorski sud, a objava podataka kojima sada raspolaže Ministarstvo može navesti na potpuno pogrešan trag o tome što je na samom kraju utvrđeno. U tom smislu, davanje informacija o navedenim predmetima moglo bi štetiti cjelokupnom postupku, kao i časti i ugledu samih korisnika i njihovih pravnih i financijskih interesa. Tijelo javne vlasti je nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdilo da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno ugrožen, stoga je odlučeno kao u dispozitivu pobijanog rješenja.
S obzirom na razloge uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Nadalje, odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne, dok je odredbom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Tijelo javne vlasti, međutim, u prvostupanjskom postupku nije provelo test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno - stavljajući u razmjer zaštitu određenog interesa i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji.
Tijelo javne vlasti je u obrazloženju pobijanog rješenja samo reproduciralo definiciju članka 15. stavka 3. točke 1. i stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ne dajući jasno objašnjenje na koji bi se način omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji izazvalo ozbiljne štetne posljedice i ugrozu postupaka koji su u tijeku.
Osim toga, tijelo javne vlasti nije postupilo sukladno uputi iz rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/712, URBROJ: 401-01/06-19-5 od 28. studenog 2019. godine te nije točno utvrdilo koje sve informacije sadrži registar koji se vodi u obliku MS Excel dokumenta o predmetima u kojima su podneseni prigovori, te ako je to moguće izlučiti podatke na koje se odnosi zahtjev žalitelja po parametrima koje je naveo, te nakon toga utvrditi sadrže li te informacije koji od razloga za ograničenje pristupa informacijama.
Naime, s obzirom da se registar o predmetima protiv kojih su podneseni prigovori vodi u Excel tablici, Ministarstvo bi na jednostavan način trebalo utvrditi barem osnovne stvari koje se odnose na žaliteljev zahtjev, a to je, za početak utvrditi broj predmeta, pa broj po pojedinim godinama, jesu li dovršeni ili nisu, te onda analizirati elemente koji su sadržani u žaliteljevom zahtjevu.
Tijelo javne vlasti u ovom slučaju na općenit način provodi test razmjernosti i javnog interesa, uopće ne razmatrajući podatke sadržane u tablici, niti analizirajući pojedine i konkretne predmete na koje se odnosi žaliteljev zahtjev.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan