KLASA: UP/II-008-07/19-01/541

URBROJ: 401-01/05-20-2

Zagreb, 29. travnja 2020.

 

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za lijekove i medicinske proizvode, KLASA: UP/I-008-02/18-03/10,  URBROJ: 381-10-03/193-18-06 od 20. studenog 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

 

 

RJEŠENJE

 

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Agencije za lijekove i medicinske proizvode, KLASA: UP/I-008-02/18-03/10,  URBROJ: 381-10-03/193-18-06 od 20. studenog 2018. godine, kao neosnovana.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

Pobijanim rješenjem Agencije za lijekove i medicinske proizvode (u daljnjem tekstu: HALMED) djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojima je žaliteljica zatražila presliku prijave štetnog događaja, klasa: 530-09/16-15/227 te popratne dokumentacije, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija u svojem dijelu sadrži osobne podatke fizičkih osoba.

Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako rješenje tijela javne vlasti ne sadrži valjano obrazloženje, čime joj je povrijeđeno ustavno pravo na žalbu i jamstvo na jednakost sviju pred zakonom. Mišljenja je kako joj je zatražena informacija trebala biti u cijelosti dostupna, s obzirom da je HALMED tijelo javne vlasti, čiji je osnivač Republika Hrvatska i koja ima zakonom propisane javne ovlasti, u okviru kojih je nastala i zatražena informacija. Ističe odredbe članka 9. stavka 2. točke h te članka 36. stavka 5. Opće uredbe o zaštiti podataka, kojima je u bitnom propisano da je obrada nužna u svrhu javnog interesa u području javnog zdravlja, slijedom čega smatra da tijelo javne vlasti nije imalo opravdan razlog uskratiti žaliteljici pristup cjelovitoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od dana 22. listopada 2018. godine zatražila od HALMED-a presliku prijave, klasa: 530-09/16-15/227 od 19. studenog 2016. godine, te presliku dokumentacije priložene uz navedenu prijavu.

HALMED je pobijanim rješenjem djelomično odbilo žaliteljičin zahtjev, i to u dijelu u kojem su sadržani osobni podaci fizičkih osoba, dok je u preostalom dijelu dostavila žaliteljici zatraženu informaciju. Tijelo javne vlasti potom citira relevantne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama i Opće uredbe o zaštiti podataka, te zaključuje kako je temeljem provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da predmetna dokumentacija sadrži osobne podatke čijim otkrivanjem bi došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, i moguće zlouporabe tih podataka.

Uvidom u test razmjernosti i javnog interesa koji je dostavljen u spisu predmeta, vidljivo je kako tijelo javne vlasti suprotstavlja argumente za i argumente protiv davanja informacije, te, iako zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu sukladno Pravilniku o poslovnoj tajni Agencije, ocijenjeno je da u konkretnom slučaju preteže javni interes za dostavom tražene informacije. Nadalje se navodi da je utvrđivano postojanje javnog interesa koji bi imalo dostavljanje osobnih podataka prijavitelja štetnog događaja, zaposlenika tvrtke zastupnika proizvođača medicinskog proizvoda te zaposlenika HALMED-a, te je ocijenjeno da žaliteljica želi ostvariti privatni interes da dobije zatražene informacije, međutim ne proizlazi da bio objava navedenih osobnih podataka pridonijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljenih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana prvenstveno odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je sukladno navedenim zakonskim odredbama tijelo javne vlasti prije donošenja odbijajućeg rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, koji je priložen uz spis predmeta, prilikom čije provedbe je utvrđeno da u ovoj upravnoj stvari prevladava interes zaštite osobnih podataka fizičkih osoba nad javim interesom omogućavanja pristupa informaciji.

Povjerenik za informiranje je nadalje u obzir uzeo kako je člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci”  svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

Budući da se zatražena informacija sastoji od osobnih podataka prijavitelja štetnog događaja, zaposlenika tvrtke zastupnika proizvođača medicinskog proizvoda te zaposlenika HALMED-a, u žalbenom postupku je utvrđeno je da bi otkrivanjem tih osobnih podataka fizičkih osoba u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Naime, u žalbenom postupku je uzeta u obzir činjenica da je žaliteljici u većem dijelu omogućen pristup zatraženoj informaciji, usprkos što je informacija označena općim aktom tijela javne vlasti kao poslovna tajna, te da su jedino prekriveni osobni podaci fizičkih osoba.

Slijedom navedenog, utvrđeno je kako je javni interes zadovoljen davanjem zatražene informacije u opsegu kojem je žaliteljici omogućen pristup informaciji te da davanjem informacije u punom opsegu ide isključivo na ruku žaliteljice, koja je i u žalbi navela da joj informacija služi za  zaštitu i ostvarivanje njezinih prava i na zakonu osnovanih interesa.

Drugim riječima, navedenim se ističe poseban, partikularan interes žaliteljice, što nikako nije kompatibilno sa načelom jednakosti, propisanim člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.

Zakon o pravu na pristup informacijama upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija, a ovom slučaju bi davanje cjelovite informacije pogodovalo samo žaliteljici, jer nije vidljiv javni interes koji bi se ostvario davanjem osobnih podataka fizičkih osoba.

Spomenuto načelo jednakosti u ostvarivanju prava na pristup informacijama, podrazumijeva i načelo raspolaganja informacijom, odnosno članak 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da korisnik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi, što znači da bi dobivanje cjelovite informacije koja sadrži zaštićene osobne podatke značilo mogućnost neograničenog izlaganja takvih podataka javnosti.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                      

                                                                     

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

dr. sc. Zoran Pičuljan