KLASA: UP/II-008-07/20-01/409
URBROJ: 401-01/05-20-10
Zagreb, 15. prosinca 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/96, URBROJ: 251-02-02/15-20-8 od 26. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/96, URBROJ: 251-02-02/15-20-8 od 26. ožujka 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Idejnog projekta TD-19G/2019, izrađenog u prosincu 2019. godine, za izmjenu i dopunu lokacijske dozvole za rekonstrukciju – izgradnju dijela ulice Munjarski put od Selske ulice na zapadu do k.č.br. 554/1 k.o. Trešnjevka na istoku (I. etapa), sa komunalnom infrastrukturom.
3. Nalaže se Gradu Zagrebu da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenim informacijama, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Grada Zagreba odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 10. ožujka 2020. godine, kojim je zatražena dostava idejnog projekta TD-19G/2019 koji se odnosi na izgradnju dijela ulice Munjarski put. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je traženi projekt izrađen u postupku u kojem još nije odlučeno prvostupanjskim rješenjem.
Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako je Grad Zagreb rješenjem odbio zahtjev za uvid u idejni projekt izgradnje prometnice na zelenoj površini i do sada pješačkoj zoni, bez da je naveo valjane argumente odbijanja i bez da je uopće identificirao javni interes koji očito postoji. Žaliteljici se neosnovanim čini objašnjenje kako se vodi prvostupanjski upravni postupak koji je u tijeku, a koji se vodi sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19) i koji u članku 141. propisuje mogućnost uvida strankama u postupku u spis predmeta. Žaliteljica stoga naglašava da se ovdje radi o betoniranju javne zelene površine, odnosno zelene oaze i šetnice koju građani uvelike svakodnevno koriste, radi izgradnje javne prometnice financirane novcem proračuna Grada, te je više nego očito da isti ti građani imaju interes dobiti uvid u projekt takve vrste, s obzirom da takvi projekti imaju nepopravljive posljedice na okoliš. Ističe kako pobijanim rješenjem nije obrazloženo na koji način bi pristup zatraženoj informaciji utjecao na vođenje navedenog upravnog postupka. Žaliteljica se poziva na svoj status udruge za zaštitu okoliša i svoju ulogu u vršenju kontinuiranog nadzora te preispitivanju raznih odluka tijela javne vlasti, kao što zaključno navodi kako javni interes leži u činjenici da se širokim uvidom u tražene informacije u javnoj domeni može preispitati opravdanost bilo koje planirane investicije, a osobito predmetne investicije koja će za posljedicu imati gubitak zelene površine i pješačke zone.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 10. ožujka 2020. godine zatražila od Grada Zagreba pristup informaciji, odnosno javnu objavu idejnog projekta TD-19G/2019 iz prosinca 2019. godine, izrađenog po ovlaštenom inženjeru građevinarstva Ivici Vukušiću iz tvrtke Iter plan d.o.o. iz Zagreba, Kneza Mislava 17, a koji se odnosi na izgradnju dijela ulice Munjarski put od Selske ulice na zapadu do k.č.br. 554/1 k.o. Trešnjevka na istoku (I. etapa), sa komunalnom infrastrukturom, u Zagrebu.
U obrazloženju pobijanog rješenja kojim se odbija žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama, Grad Zagreb navodi kako je zatražena informacija iz upravnog postupka koji je u tijeku, stoga dolazi do primjene članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, dok se prvostupanjski postupak izdavanja lokacijske dozvole vodi sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju, čiji članak 141. propisuje tko je stranka tog postupka te da se uvid u spis predmeta postupka koji je u tijeku omogućava samo stranci u postupku. Navodi kako bi dostavom informacija iz spisa predmeta trećim osobama došlo do kršenja odredba Zakona o prostornom uređenju te bi se time također i onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano postupanje. Grad Zagreb je stoga s obzirom na spomenutu odredbu Zakona o prostornom uređenju i citiranog ograničenja iz Zakona o pravu na pristup informacijama, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdio da ne prevladava javni interes za objavu informacije odnosno dostavu informacije žaliteljici spram potrebe zaštite vođenja upravnog postupka i poštivanja propisa.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama u žalbenom postupku su razmatrane sljedeće zakonske odredbe:
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Ističe se kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Grad Zagreb je po sudu Povjerenika za informiranje propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije, odnosno nije proveo test razmjernosti i javnog interesa na način kojim bi se u konkretnom slučaju dokazalo da prevladava potreba za ograničenjem prava na pristup informaciji u odnosu na javni interes za njezinim omogućavanjem.
Grad Zagreb je prvenstveno propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije temeljem odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Tijelo javne vlasti, naime, u konkretnom slučaju ne obrazlaže kako bi omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji utjecalo na vođenje postupka izdavanja lokacijske dozvole odnosno ne obrazlaže niti jednu od tri sastavnice neometanog postupka koje bi se mogle narušiti – učinkovitost, neovisnost i nepristranost - s obzirom da svaka ima svoje značenje i razinu utjecaja na postupak koji je u tijeku.
Grad Zagreb u obrazloženju rješenja samo reproducira definiciju ograničenja iz spomenute zakonske odredbe, prilikom čega ne daje niti jedan argument koji bi opravdao uskratu prava na pristup informacijama.
Osim toga, pogrešno je pozivanje tijela javne vlasti na odredbu članka 141. Zakona o prostornom uređenju, s obzirom da navedena odredba regulira mogućnost uvida u spis predmeta stranaka u postupku radi izjašnjavanja prije izdavanja lokacijske dozvole.
Navedena odredba je komplementarna odredbi članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, u dijelu u kojem je propisano da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta.
S obzirom da žaliteljica nije stranka u postupku niti traži uvid u cjelokupni spis predmeta, već traži točno određenu informaciju iz spisa, promašeno je pozivanje na odredbu članka 141. Zakona o prostornom uređenju i povlačenje analogije traženja uvida u spis predmeta sa traženjem dostave preslike pojedine informacije iz spisa.
Grad Zagreb se u obrazloženju rješenja nije osvrnuo na postojanje očitog javnog interesa koji se očituje u sljedećem:
Temeljna načela prostornog uređenja su između ostalog načelo zaštite javnog interesa, kao i načelo javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za prostorno uređenje.
Žaliteljica je u žalbi jasno i precizno identificirala javni interes, s obzirom da je naglasila da se radi o betoniranju javne zelene površine, odnosno zelene oaze i šetnice koju građani uvelike svakodnevno koriste, radi izgradnje javne prometnice financirane novcem proračuna Grada.
Analizom medijskog sadržaja, utvrđeno je kao postoji opravdana zabrinutost i strah građana od moguće betonizacije zelene površine na tzv , Munjarskom putu, čime je potkrijepljen javni interes (poveznica na stranicu https://www.vecernji.hr/zagreb/munjarski-put-nas-dnevni-boravak-pretvaraju-u-parking-1203775).
Nadalje, iz svega navedenog neosporno proizlazi da se u ovom slučaju također radi o pitanju zaštite okoliša, stoga treba naglasiti da je očuvanje prirode i čovjekova okoliša, između ostalih, najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava (članak 3. Ustava RH).
Drugim riječima, okoliš je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18), ujedno i koji je usklađen s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07.).
U tom smislu u ovom slučaju posebnu težinu ima činjenica da je žaliteljica udruga koja djeluje u području zaštite okoliša, stoga se ukazuje kako je odredbom članka 34. Zakona o zaštiti okoliša propisano kako, između ostalih, udruge civilnog društva koje djeluju na području zaštite okoliša osiguravaju održivi razvitak i zaštitu okoliša unutar svoga Ustavom utvrđenoga djelokruga.
Također je u presudama Europskog suda za ljudska prava - koje predstavljaju smjerokaz domaćim sudovima i drugim tijelima koje primjenjuju propise u području pristupa informacijama - posebno istaknut status podnositelja zahtjeva, počevši od naglašavanja uloge medija kao „javnih čuvara“, sve do potenciranja uloge nevladinih udruga kao „društvenog čuvara“ (primjerice u presudi Társaság a Szabadságjogokért protiv Mađarske).
Nadalje, prema odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša svaka osoba (građanin i druga fizička, te pravna osoba, njihove skupine, udruge i organizacije) koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom u pitanjima zaštite okoliša zanemaren, neosnovano odbijen, bilo djelomično ili u cijelosti, ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajući način, ima pravo na zaštitu svojih prava sukladno posebnom propisu o pravu na pristup informacijama.
Zaključno, s obzirom da se u ovom postupku radi o izdavanju lokacijske dozvole za rekonstrukciju dijela na kojem se nalazi zelena površina, što može nepopravljivo utjecati na okoliš, u članku 167. stavku 2. Zakona o zaštiti okoliša uočava se predmnjeva pravnog interesa žaliteljice, odnosno propisano je kako se podrazumijeva da ima dovoljan (vjerojatan) pravni interes u postupcima uređenim ovim Zakonom u kojima je predviđeno sudjelovanje zainteresirane javnosti i udruga civilnog društva koja djeluje na području zaštite okoliša ako je registrirana sukladno posebnim propisima o udrugama te da joj je statutom kao cilj određena zaštita i unaprjeđenje okoliša, uključujući i zaštitu ljudskog zdravlja i zaštitu ili racionalno korištenje prirodnih dobara.
Slijedom navedenog, vidljiva je diskrepancija između nepotpuno obrazloženog razloga ograničenja – potreba zaštite vođenja upravnog postupka, te dvije ustavne kategorije koje se snažno nameću u ovom slučaju: prava na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti te dobivanje informacija o okolišnim pitanjima koja su od posebnog javnog interesa.
Nadalje, uvidom u predmetni Idejni projekt vidljivo je kako je njegovu izradu naručio Grad Zagreb kao investitor za potrebu ishođenja lokacijske dozvole, što znači da je njegova izrada financirana proračunskim sredstvima.
Drugim riječima, pored javnog interesa za pristup zatraženoj informaciji koji je ranije u tekstu naglašen, prevladavajući javni interes koji uvjetuje nužnost omogućavanja pristupa zatraženom Idejnom projektu predstavlja činjenica raspolaganja javnim sredstvima, odnosno primjena odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Dodatno se ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-208/17-6 od 21. prosinca 2017. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev Grada Zagreba za poništenjem rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/466, URBROJ: 401-01/04-17-2 od 14. srpnja 2017. godine.
Sud je, naime, citiranom presudom potvrdio navedeno rješenje Povjerenika za informiranje, čijom izrekom je omogućen udruzi Zelena akcija pristup preslici Idejnog projekta TD: 1556/16 izrađenog u rujnu 2006. godine, za izgradnju prometnice Zaprešićke ulice – od Ilice do Ulice Baruna Filipovića s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec, što dakle čini vrlo slično činjenično stanje i pravnu osnovu kao i u ovoj upravnoj stvari.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan