KLASA: UP/II-008-07/20-01/962
URBROJ: 401-01/06-20-4
Zagreb, 10. prosinca 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Broj: 26 Su-359/2020 od 26. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske psihološke komore, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Broj: 26 Su-359/2020 od 26. lipnja 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu odbijen je zahtjev ......... (dalje u tekstu: žalitelji) od 25. lipnja 2020. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4., a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo tražene informacije ne posjeduje kao gotove odnosno izrađene informacije, nego bi iste trebalo izraditi, pri čemu se pozvalo i na odredbu članka 18. stavka 5. navedenog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žalitelji su izjavili žalbu u kojoj u bitnom navode kako ga osporavaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda upravnog postupka. Nadalje, navode kako je prvostupanjsko tijelo povrijedilo članak 20. stavak 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da ih nije pozvalo da u zakonskom roku isprave svoj zahtjev. Također, navode kako je osporeno rješenje utemeljeno na nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su oni podnijeli jasan i precizan zahtjev u kojem su tražili informacije o ukupnom broju državnih službenika koji su bili primljeni u službu kod prvostupanjskog tijela na temelju lažnih svjedodžbi u periodu od 1996. godine do 2020. godine, a da činjenica da isto tijelo mora imati traženi podatak proizlazi iz toga što je donijelo takvim službenicima rješenje o prestanku državne službe kada je utvrdilo da su primljeni u istu na temelju lažnih svjedodžbi. Ističu da o tome mora postojati evidencija u očevidnicima koji se vode u Kadrovskoj službi tijela javne vlasti. Navode da je počinjena i povreda članka 24. Zakona o općem upravnom postupku jer da postoje razlozi za izuzeće glasnogovornice suda obzirom da je njezin otac bio zamjenik predsjednika Općinskog suda u Zagrebu u vrijeme kada su se službenici sa neistinitim svjedodžbama primali u državnu službu. Predlažu da se osporeno rješenje ukine i da se predmet vrati na ponovno odlučivanje tijelu javne vlasti na način da se istome naloži da bez odgode dostavi tražiteljima preslike svih traženih isprava. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su žalitelji dana 25. lipnja 2020. godine Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnijeli zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: „Traži se informacija o ukupnom broju državnih službenika koji su na temelju lažnih svjedodžbi primljeni u državnu službu na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu počev od 1996. godine do 2020. godine i u koliko slučajeva je doneseno rješenje o prestanku državne službe te o istome obaviješteni: Ministarstvo uprave RH, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Porezna uprava Ministarstva financija RH kao i Inspekcija rada Ministarstva rada i socijalne skrbi.“
Nadalje je utvrđeno da je Općinski građanski sud u Zagrebu po navedenom zahtjevu donio osporeno rješenje, Broj: 26 Su-359/2020 od 26. lipnja 2020. godine, kojim je isti odbijen pozivanjem na odredbu članka 5. stavka 1. točku 3. te članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo tražene informacije ne posjeduje kao gotove odnosno izrađene informacije, nego bi iste tek trebalo izraditi prema traženju žalitelja.
U obrazloženju osporenog rješenja je u bitnome navedeno kako sukladno zakonskoj definiciji informacije ista treba biti izrađena odnosno da je tijelo javne vlasti mora posjedovati u materijaliziranom obliku te je nije dužno izrađivati prema zahtjevima korisnika, a da je u postupku utvrđeno kako nisu u posjedu informacije koja se traži u zahtjevu podnositelja, obzirom da nemaju obvezu vođenja evidencije iz koje bi bile vidljivi podaci koje su tražili podnositelji zahtjeva. U odnosu na navedeno prvostupanjsko tijelo se pozvalo i na odluku drugostupanjskog tijela KLASA: UP/II-008-07/16-01/108, URBROJ: 401-01/06-16-01 od 9. ožujka 2016. godine.
U žalbenom postupku Općinski građanski sud u Zagrebu se aktom Broj: Su-359/2020-4 od 28. rujna 2020. godine očitovao Uredu povjerenika za informiranje kako ostaje kod osporenog rješenja te je slijedom traženja iz akta UP/II-008-07/20-01/962, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 9. rujna 2020. godine ujedno izvijestio kako Ured povjerenika za informiranje po ovlaštenim osobama može izvršiti uvid u podatke navedenog suda.
14. listopada 2020. godine službenici Ureda povjerenika za informiranje izvršili su uvid u podatke koji se vezano za zaposlene vode kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te je u pogledu utvrđivanja činjenice postojanja ili nepostojanja informacije koja se tražila u predmetnom zahtjevu utvrđeno sljedeće: da se provjera svjedodžbi službenika obavlja temeljem upute Ministarstva pravosuđa KLASA: 112-01/17-01/159, URBROJ: 515-07-01/2-17-1 od 30. ožujka 2017. godine koja je upućena svim Državnim tijelima, da su za potrebe te provjere formirani posebni spisi predmeta koji se vode ručno, kao i da se ne vodi posebna evidencija o ukupnom broju državnih službenika koji su na temelju lažnih svjedodžbi primljeni u državnu službu na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu neovisno o u zahtjevu zatraženom razdoblju (od 1996. godine do 2020. godine), ili o broju slučajeva u kojima je doneseno rješenje o prestanku državne službe. Prilikom izvršenog uvida je od strane prvostupanjskog tijela istaknuto da bi se, kako bi se došlo do broja slučajeva u kojima je doneseno rješenje o prestanku državne službe, trebalo pregledati osobne očevidnike zaposlenih, pri čemu je navedeno kako se u trenutku izvršavanja uvida radi o 600 službenika i 39 namještenika.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama je prije svega potrebno utvrditi posjeduje li tijelo javne vlasti izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev podnositelja. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja odnosno analizirati postojeću dokumentaciju i iz nje obradom podataka izrađivati novu informaciju.
Uzimajući u obzir navedeno u žalbenom jer postupku zaključeno kako bi Općinski sud u Zagrebu da bi došao do informacija koje u predmetnom zahtjevu traže žalitelji trebao pregledati spise predmeta koji se vode vezano za provjeru svjedodžbi/diploma te osobne očevidnike zaposlenika te nakon toga izraditi tražene informacije i to za razdoblje od 1996. godine do 2020. godine, posebno imajući u vidu i da je sustavnu provjeru, mimo već propisanih procedura kod zapošljavanja, počeo nakon traženja Ministarstva pravosuđa iz 2017. godine, a što kao tijelo javne vlasti nije u obvezi činiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se napominje i da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji u slučaju kada je njezino postojanje kod istog tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje utvrdio da je u odnosu na informacije koje su se tražile u predmetnom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev jer se ne radi o traženju informacije u zakonskom smislu te je odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, Općinski građanski sud u Zagrebu je u postupku utvrdio kako ne posjeduje gotovi odnosno izrađenu informaciju kakvu su zatražili podnositelji zahtjeva te je odbilo zahtjev sukladno odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan