KLASA: UP/II-008-07/20-01/1139
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 12. studenog 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o., Urbroj: 20-IZK-000064 od 28. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o. od 28. svibnja 2020. godine u dijelu u kojem žalitelju ......... nije omogućen pristup informaciji o godišnjoj bruto po svakom član uprave u 2019. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup podatku o godišnjoj bruto plaći po svakom članu uprave za 2019. godinu.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatski novčarski zavod d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), u dijelu u kojem je tražio podatak o godišnjoj bruto plaći po svakom članu uprave, temeljem članka 23. stavka 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu.
Navedenim rješenjem žalitelju je dostavljen podatak o godišnjoj bruto naknadi po pojedinom članu nadzornog odbora u 2019. godini.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da je počinjena povreda odredaba upravnog postupka iz članka 30. te 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. svibnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio informaciju o tome koliko iznosi po svakom članu uprave godišnja bruto plaća, odnosno koliko iznosi po svakom članu nadzornog odbora godišnja bruto naknada.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, da predstavljaju zaštićene osobne podatke, te da se u konkretnom slučaju ne radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je je da je pod matičnim brojem (MBS) 0400016733 upisano trgovačko društvo Hrvatski novčarski zavod d.o.o., te je kao predmet poslovanja navedena proizvodnja novca i medalja, dorada novca, te tiskanje novčanica, vrijednosnih papira, poštanskih maraka i poštanskih vrijednosnica.
Nadalje, uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da su članovi navedenog društva bili Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o. i Hrvatska narodna banka i to do 2020. godine (točka 32 - statusne promjene) kad je dio imovine trgovačkog društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o. preuzet od strane Agencije za komercijalnu djelatnost d.o.o., a temeljem odluke Skupštine društva Hrvatski novčarski zavod d.o.o. od 15. lipnja 2020. godine.
Osim toga, iz sudskog registra proizlazi da je prilikom osnivanja Hrvatskog novčarskog zavoda d.o.o. uplaćen temeljni kapital od 18.906.000,00 kn, a koji je kasnije povećavan unosom dobiti, odnosno iz sredstava društva do iznosa od 40.906.800,00 kn, a koji iznos je smanjen Odlukom Skupštine društva na iznos od 17.426.300,00 kn.
Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi, podatak o bruto plaći predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa Povjerenik za informiranje ne nalazi razloga za odstupanje od navedene prakse, te se ista također odnosi i na podatak o isplati bruto naknade članovima nadzornog odbora.
U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-137/18 od 20. rujna 2018. godine zauzet je stav da i uplata temeljnog kapitala od strane Republike Hrvatske ukazuje na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji stav je potvrđen i presudom UsII-261/20 od 14. listopada 2020. godine.
Također se ukazuje se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-5/19-6 od 20. ožujka 2019. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev trgovačkog društva Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., u čijem obrazloženju je navedeno da i traženja informacije o trošenju sredstava trgovačkog društva Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o. dolazi do primjene odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Imajući u vidu navedeno, može se zaključiti da gore citirana praksa može primijeniti i na ovaj slučaj, jer su osnivači prvostupanjskog tijela Hrvatska narodna banka i Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o., a čiji osnivač je Republika Hrvatska.
Osim toga, Povjerenik za informiranje, a vezano za pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu, ističe sljedeće.
Nadalje, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Osim toga, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
U konkretnom slučaju, Povjerenik za informiranje ističe da prvostupanjsko rješenje uopće ne sadrži razloge koji su doveli od odbijanja zahtjeva za pristup informacijama, odnosno prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje, a što je bitni element rješenja u smislu članka 98. Zakona o općem upravnom postupku.
Takvo postupanje prvostupanjskog tijela Povjerenik za informiranje ne može nego ocijeniti arbitrarnim, posebno stoga što su navedenim rješenjem žalitelju dostavljene informacije koje su predmet točke 2. njegova zahtjeva za pristup informacijama, odnosno dostavljeni su mu podaci o godišnjim bruto naknadama po pojedinim članovima nadzornog odbora za 2019. godinu.
Slijedom navedenog, nejasno je zbog čega se žalitelju dostavljaju podaci o godišnjoj bruto naknadi članovima nadzornog odbora, a uskraćuju se podaci o godišnjoj bruto plaći članova uprave.
Iz dopisa prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje, broj 20-IZK-000113 od 9. listopada 2020. godine u bitnom proizlazi da su članovi uprave ugovorom preuzeli obvezu čuvanja podataka o plaći kao poslovne tajne.
Povjerenik za informiranje ističe da u smislu gore navedene definicije ugovor ne može biti pravna osnova za proglašenje poslovne tajne, već isto može biti zakon ili opći akt donesen na zakonu.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da prvostupanjsko tijelo navedeno zakonsko ograničenje navodi samo u smislu da „ne postoji privola radnika za objavu podataka“.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Slijedom navedenog, privola ispitanika nije jedini temelj za zakonitu obradu osobnih podataka, s obzirom na to je odredbom članka 6c) Opće uredbe o zaštiti podataka pripisano je da je obrada osobnih podataka zakonita i ako se radi o poštivanju pravnih obveza voditelja obrade, što svakako uključuje obvezu prvostupanjskog tijela prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: 004-02/20-01/880, URBROJ: 567-02/10-20-2 od 8. listopada 2020. godine, Povjerenik za informiranje, polazeći od ranijih utvrđenja u ovom rješenju u odnosu na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe da iz navedenog mišljenja također proizlazi da bi s aspekta zaštite osobnih podataka bilo moguće dostaviti podatke o bruto iznosima plaća.
Osim toga, posebno se ističe da je žalitelj samo tražio podatak o bruto plaći po pojedinom članu uprave, što znači da nije tražio nikakve informacije koje bi predstavljale nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, čiji su osobni podaci dostupni u sudskom registru.
Dakle, Povjerenik smatra da se neosnovano prvostupanjsko tijelo poziva na gore citirana zakonska ograničenje, te smatra da tražene informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Vezano za žalbene navode u kojima se navode povrede upravnog postupka ističe se da se sukladno članku 30. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke, ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, ili kad je tako propisano zakonom. Po logici stvari, navedena odredba se odnosi na upravne postupke u kojima postoji obveza provođenja ispitnog postupka, a u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je neposredno rješavalo upravnu stvar na temelju članka 50. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga ne mogu biti povrijeđena prava stranke u ispitnom postupku zajamčena člankom 52. Zakona o općem upravnom postupku.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan