KLASA: UP/II-008-07/20-01/1140
URBROJ: 401-01/05-20-4
Zagreb, 6. studenog 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sportskih objekata Samobor, URBROJ: 238-11-01/01-20-36 od 1. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sportskih objekata Samobor, URBROJ: 238-11-01/01-20-36 od 1. listopada 2020. godine.
2. Odbija se zahtjev za pristup informacijama ......... od 18. rujna 2020. godine kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom 1. izreke pobijanog rješenja Sportskih objekata Samobor odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljice) u dijelu u kojem je zatražena dopis koje je tijelo javne vlasti poslalo u studenom 2019. godine njezinom poslodavcu, predsjedniku Upravnog vijeća HERA-e, ........., kao i isprintane njezine privatne mailove u obliku koji su navedenom poslani. Zahtjev je u tom dijelu odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 3. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer postoje osnove sumnje da bi objavljivanje zatražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje disciplinskog postupka, te temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4., u svezi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zahtjevom ne traži informacija u smislu definicije informacije iz navedene zakonske odredbe. Točkom 2. izreke pobijanog rješenja odbačen je žaliteljičin zahtjev u dijelu u kojem je zatražila da joj se na službenom memorandumu odgovori na koji način je ustanova Sportski objekti Samobor došla do podatka o njezinom radnom mjestu, odnosno tko im je tu informaciju dao na raspolaganje, obzirom da podatak o njezinom radnom mjestu nije javan. Zahtjev je u tom dijelu odbačen jer tijelo javne vlasti temeljem članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama nije dužno stvarati novu informaciju, a traženo ne predstavlja informaciju u zakonskom smislu.
Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo zakonske odredbe, slijedom čega predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njezinu žalbu i omogući joj pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od dana 18. rujna 2020. godine zatražila od tijela javne vlasti cjelokupnu dokumentaciju koja je u studenom 2019. godine poslana njezinom poslodavcu, predsjedniku Upravnog vijeća HERA-e, ........., a u svezi njezinih mailova upućenih ustanovi Sportski objekti Samobor. Također je zatražila da joj se na službenom memorandumu odgovori na koji način je ustanova Sportski objekti Samobor došla do podatka o njezinom radnom mjestu, odnosno tko im je tu informaciju dao na raspolaganje, obzirom da podatak o njezinom radnom mjestu nije javan.
Tijelo javne vlasti je povodom žaliteljičinog zahtjeva donijelo pobijano rješenje, URBROJ: 238-11-01/01-20-36 od 1. listopada 2020. godine, a prije čega je sukladno zakonskoj odredbi provelo test razmjernosti i javnog interesa.
U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti navodi kako bi dostavljanje zatražene prijave o kršenju prava iz radnog odnosa njezinom poslodavcu mogao utjecati na ishod disciplinskog postupka koji će eventualno njezin poslodavac pokrenuti protiv nje po navedenoj prijavi, slijedom čega se u tom slučaju ograničenje temelji na odredbi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, u obrazloženju se navodi kako iz samog zahtjeva za dostavljanje njezinih privatnih mailova prvenstveno upućuje na činjenicu da je ona u njihovom posjedu, a ti mailovi ne predstavljaju informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno se navodi kako se odbacuje zahtjev u dijelu u kojem je zatraženo da se žaliteljici na službenom dokumentu napiše od koga je dobiven podatak gdje radi, tj. tko je tu informaciju dao, jer tijelo javne vlasti temeljem članka 18. stavka 5. navedenog Zakona nije dužno stvarati novu informaciju, a traženo ne predstavlja informaciju u smislu Zakona.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom su postupku kao mjerodavne razmatrane sljedeće zakonske odredbe:
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Prema odredbi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nadalje, odredbom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Zaključno, odredbom članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja.
Prema članku 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Nastavno na navedene zakonske odredbe, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenilo materijalne i postupovne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Što se tiče uskrate informacije jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje eventualnog disciplinskog postupka protiv žaliteljice, naglašava se kako je odredba članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama pogrešno protumačena i potpuno pravno neutemeljena, prvenstveno iz razloga što tijelo javne vlasti spekulira i nagađa eventualnu činjenicu postojanja nekakvog disciplinskog postupka, kao što nije utvrđeno niti obrazloženo na koji način bi omogućavanje pristupa zatraženim informacijama uopće moglo utjecati na pravilnu provedbu disciplinskog postupka, u slučaju kada bi se on vodio.
U odnosu na obrazloženje tijela javne vlasti da žaliteljičini mailovi ne predstavljaju informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako je navedeno stajalište pogrešno jer ih tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta te su nastale u okviru djelokruga i u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti s obzirom da ih je žaliteljica slala tijelu javne vlasti na način da postavlja upite, zahtjeve za pristup informacijama ili predstavke na rad tijela.
Razmotrivši obrazloženje vezano uz točku 2. izreke pobijanog rješenja, utvrđeno je kako je tijelo javne vlast ispravno upotrijebilo odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da žaliteljica postavlja upit i traži obrazloženje, odnosno stvaranje nove informacije, međutim, postupovno je pogrešno odbačen zahtjev u tom dijelu jer se u tom slučaju temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama ne donosi rješenje, već se podnositelj obavještava da se njegov podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. navedenog Zakona.
Jednako tako, postojala je mogućnost da u tom dijelu tijelo javne vlasti odbije zahtjev (a ne odbaci) temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Naime, slijedom gore navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste, a uvidom u žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako ona ne traži konkretnu informaciju u materijaliziranom obliku, nego postavlja upit tijelu javne vlasti, tražeći od njega da sastavi odgovor.
U tom se slučaju mogla podredno upotrijebiti i odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je ishodište postupka u žaliteljičinom zahtjevu kojim se traži stvaranje nove informacije.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), riješio kao u točki 1. izreke ovog rješenja te je odlučio samostalno riješiti žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama.
Zahtjev je neosnovan.
Razmatrajući žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama, kao i informacije koje su predmet postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio kako informacije zatražene zahtjevom od 18. rujna 2020. godine sadržavaju zaštićene osobne podatke.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nadalje, prema članku 4. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Odredbom članka 26. preambule Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je kako bi se načela zaštite podataka trebala primjenjivati na sve informacije koje se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, slijedom čega osobni podatak ne mora biti svaki onaj faktični, objektivni podatak, odnosno činjenica (npr. ime i prezime fizičke osobe, kućna adresa, OIB), već se osobnim podatkom smatraju i sve one informacije u kojima su sadržana stajališta, mišljenja i ostali navodi koji se mogu povezati sa fizičkom osobom čiji se identitet može utvrditi.
Slijedom navedenog, prvi dio žaliteljičinog zahtjeva se odnosi na informacije koje sadržavaju informacije i podatke o žaliteljici, osobne podatke u smislu članka 4. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka te da bi otkrivanjem tih podataka u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su informacije od javnog značaja niti da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za zatražene informacije, da se one ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Napominje se da bez obzira što žaliteljica traži informacije koje se odnose na nju, ona ih ne bi mogla dobiti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, prvenstveno zbog načela jednakosti, propisanim člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Zakon o pravu na pristup informacijama upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija, a ovom slučaju bi davanje informacije pogodovalo samo žaliteljicu, jer nije vidljiv javni interes koji bi se ostvario davanjem osobnih podataka fizičkih osoba.
Spomenuto načelo jednakosti u ostvarivanju prava na pristup informacijama, podrazumijeva i načelo raspolaganja informacijom, odnosno članak 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da korisnik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi, što znači da bi dobivanje informacije koja sadrži zaštićene osobne podatke značilo mogućnost neograničenog izlaganja takvih podataka javnosti.
U odnosu na drugi dio zahtjeva žaliteljice kojim je zatražila da joj se na službenom memorandumu odgovori na koji način je ustanova Sportski objekti Samobor došla do podatka o njezinom radnom mjestu, ponavljaju se gornji navodi kako u tom dijelu zahtjev treba odbiti temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, kao i da se njezin podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. navedenog Zakona.
Povjerenik za informiranje je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i člancima 23. stavku 5. točki 2. i 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučio kao u točki 2. izreke ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan