KLASA: UP/II-008-07/18-01/477
URBROJ: 401-01/10-20-10
Zagreb, 10. studenog 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva KOMUNALAC d.o.o., broj 6015/18 od 15. svibnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva KOMUNALAC d.o.o., Broj 6015/18 od 15. svibnja 2018. godine u dijelu pod točkom 1. izreke.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici ugovora o kupnji i prodaji poslovnih udjela u društvu KOPRIVNICA PLIN d.o.o. i KOPRIVNICA OPSKRBA d.o.o. od 7. veljače 2017. godine, zaključenog između KOMUNALAC d.o.o. i RWE Hrvatska d.o.o., na način da se u javnobilježničkoj solemnizaciji prekriju podaci o datumu rođenja, adresi, osobnom identifikacijskom broju, broju osobne iskaznice te broju putovnice osoba ovlaštenih za zastupanje, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se trgovačkom društvu KOMUNALAC d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 11. travnja 2017. godine u točki 1. zahtjeva, kojim je tražio dostavu ugovora koji je dana 7. veljače 2017. godine potpisala ........., predsjednica uprave Komunalac d.o.o., te ........., direktor RWE Hrvatska d.o.o., a kojima je prema riječima istih RWE Hrvatska d.o.o. stekla 75% poslovnih udjela trgovačkih društava KOPRIVNICA PLIN d.o.o. i KOPRIVNICA OPSKRBA d.o.o., temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. Citira odredbu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka te ističe da tijelo javne vlasti nije ovlašteno sporazumom s drugom stranom odrediti da određena informacija predstavlja poslovnu tajnu, već ista može biti određena samo zakonom ili općim aktom. Smatra da se ne radi o informaciji zbog čije bi objave mogle nastati štetne posljedice za gospodarske interese, odnosno da se radi o ugovoru koji se upisuje u sudski registar. Osporava provedeni test razmjernosti i javnog interesa, te ističe da prvostupanjsko tijelo nije dokazalo da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. Ističe da se radi o informaciji od javnog značaja. Navodi da bi ugovorne odredbe koje bi bile suprotne pravu na pristup informacijama bile ništetne, kao protivne Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima. Također ističe da eventualna prijetnja štetom po društvo KOMUNALAC d.o.o. ne predstavlja zaštićeno dobro u smislu odredbe članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Poziva se i na ranije rješenje Povjerenika za informiranje. Navodi da je postupak predmetne prodaje proveden kroz javni natječaj, te da svaki građanin Koprivnice ima pravo znati kako trgovačka društva koja su 100% vlasništvu grada raspolažu svojom imovinom. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 11. travnja 2017. godine zatražio od trgovačkog društva Komunalac d.o.o. sljedeće informacije: „1. Dostavu ugovora koji je dana 7. veljače 2017. godine potpisala ........., predsjednica uprave Komunalac d.o.o., te ........., direktor RWE Hrvatska d.o.o., a kojima je prema riječima istih RWE Hrvatska d.o.o. stekla 75% poslovnih udjela trgovačkih društava KOPRIVNICA PLIN d.o.o. i KOPRIVNICA OPSKRBA d.o.o.; 2. Dostavu dokumenta kojim se jamči da u trgovačkim društvima KOPRIVNICA PLIN d.o.o. i KOPRIVNICA OPSKRBA d.o.o. neće biti otpuštanja radnika kao i da će sjedište istih ostati u Koprivnici; 3. Dostavu podataka o javnom natječaju za prodaju 75% poslovnih udjela trgovačkog društva KOPRIVNICA OPSKRBA d.o.o., s naznakom uvjeta natječaja, natječajne dokumentacije kao i gdje je i kada natječaj objavljen; 4. Informaciju o visini naknade koju KOMUNALAC d.o.o. plaća OPĆINI NOVIGRAD PODRAVSKI za koncesiju za prikupljanje i odvoz miješanog komunalnog otpada te dostavu odluke na temelju koje KOMUNALAC d.o.o. obavlja prikupljanje i odvoz miješanog komunalnog otpada na području OPĆINE NOVIGRAD PODRAVSKI; 5. Na temelju kojeg javnog natječaja trgovačko društvo OPS ARGENTUM d.o.o. obavlja ugostiteljsku djelatnost na lokaciji ROOSTERS PUBA smještenog u Domu mladih; 6. Dostavu podataka o iznosu nenaplaćenih potraživanja trgovačkih društava KOMUNALAC d.o.o., KOPRIVNICA PLIN d.o.o. i KOPRIVNIČKE VODE d.o.o. te koliko od tog duga otpada na dug poslovnih subjekata.
Trgovačko društvo Komunalac d.o.o. je povodom predmetnog zahtjeva za pristup informacijama žalitelju zahtjeva dostavilo odgovor, broj 6007/17 od 26. travnja 2017. godine, kojim mu je odbijeno pravo na pristup informacijama u točkama 1. i 2. zahtjeva jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, dok je u pogledu točaka od 3. do 6. usvojilo njegov zahtjev te korisniku dostavilo tražene informacije.
Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/397, URBROJ: 401-01/05-18-12 od 23. veljače 2018. godine poništen je odgovor na zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva KOMUNALAC d.o.o., broj 6007/17 od 26. travnja 2017. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te je prvostupanjskom tijelu u bitnom dana uputa da predmetna informacija predstavlja informaciju od javnog značaja. Također je konstatirano da Povjereniku za informiranje nije dostavljen predmetni ugovor za potrebe žalbenog postupka, već mu je isti samo prezentiran od strane punomoćnika prvostupanjskog tijela.
U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje Broj 6015/18 od 15. svibnja 2018. godine kojim je žalitelju omogućeno pravo na pristup informacijama pod točkama 2., 3., 4., 5. i 6. zahtjeva, a predmet žalbenog postupka je samo točka 1. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja.
Iz obrazloženja osporenog rješenja, u odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da ugovor koji je predmet postupka sadrži obvezu čuvanja poslovne tajne, da je na više mjesta ugovorena ugovorna kazna, što može dovesti do odgovornosti za štetu trgovačkog društva KOMUNALAC d.o.o. Također se navodi da bi šteta mogla nastati i za trgovačko društvo RWE Hrvatska d.o.o. te se navodi i mogućnost izricanja upravno kaznenih mjera iz nadležnosti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona..
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja, u odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da ugovor koji je predmet postupka sadrži obvezu čuvanja poslovne tajne, da je na više mjesta ugovorena ugovorna kazna, što može dovesti do odgovornosti za štetu trgovačkog društva KOMUNALAC d.o.o. Također se navodi da bi šteta mogla nastati i za trgovačko društvo RWE Hrvatska d.o.o.. te se navodi i mogućnost izricanja upravno kaznenih mjera iz nadležnosti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Povjerenik za informiranje prvenstveno ističe da pobijano rješenje koje je doneseno u ponovljenom postupku nije uzelo u obzir uputu iz ranijeg rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/397, URBROJ: 401-01/05-18-12 od 23. veljače 2018. godine, odnosno da test razmjernosti i javnog interesa, koji je sastavni dio rješenja, ponovno ne sadrži procjenu razloga za i protiv omogućavanja pristupa informacijama, a što je njegova svrha sukladno članku 5. stavku 1. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, nije svrha testa razmjernosti i javnog interesa pronaći razloge protiv omogućavanja prava na pristup informacijama, jer nije jasno kako prvostupanjsko tijelo može istovremeno žalitelju dostaviti određene informacije (članci 11. i 12. Ugovora, koji su dostavljeni po točki 2. zahtjeva žalitelja), dok se druge strane navodi da bi povreda ugovornih odredaba mogla istom prouzročiti štetu.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, pozivanje na odredbu članka 355. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) je neosnovano, iz razloga što se postupanje po rješenju Povjerenika za informiranje, koje je doneseno u okviru nadležnosti Povjerenika za informiranje i sukladno zakonom propisanoj proceduri, ne može smatrati protupravnom radnjom.
Drugim riječima, ne radi se o protupravnoj radnji ako se pristup informaciji omogućuje sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, jer je element odgovornosti za štetu protupravnost, koje u konkretnom slučaju nema.
Isto vrijedi i u odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na ugovornu kaznu, s obzirom na to da istu vjerovnik može tražiti ako dužnik ne ispuni obvezu, zakasni s njezinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni (članak 350. Zakona o obveznim odnosima).
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na mogućnosti izricanja upravno kaznenih mjera sukladno odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09, 80/13), ističe se sljedeće.
Člankom 60. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja propisano je da je cilj upravno kaznenih mjera koje Agencija izriče sukladno odredbama navedenog Zakona, između ostalog, osiguravanje učinkovitog tržišnog natjecanja, te kažnjavanje počinitelja povreda navedenog Zakona te povreda članak 101. i 102. UFEU.
Slijedom navedenog, da bi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja mogla izreći upravno kaznenu mjeru, isto pretpostavlja da se vodi određeni postupak pred Agencijom.
Dakle, pozivanje prvostupanjskog tijela na moguću sankciju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, u situaciji kad se pred Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja ne vodi nikakav postupak, Povjerenik za informiranje ne može smatrati razlogom za uskratu tražene informacije, tim više što iz sadržaja samog ugovora proizlazi da je jedan od uvjeta sklapanja ugovora i odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o nedopuštenoj koncentraciji.
Naime, razlozi za onemogućavanje prava na pristup informacijama moraju biti jasni i određeni, odnosno ne smiju se svoditi na puku mogućnost određenih događaja koji bi se mogli dogoditi u budućnosti, a koji ničim nisu potkrijepljeni.
Iz istog razloga nije moguće niti prihvatiti dio obrazloženja prvostupanjskog tijela u kojem se isto poziva na „prekogranični utjecaj takve objave“, jer niti je jasno u čemu bi se sastojao prekogranični utjecaj ako bi se žalitelju omogućio pristup informaciji koja je predmet postupka.
Osim toga, Povjerenik za informiranje također smatra paušalnom tvrdnju da bi omogućavanje pristupa ugovoru koji je predmet postupka (a zbog iznosa naknada štete i ugovorne kazne) moglo ugroziti poslovanje prvostupanjskog tijela, odnosno Povjerenik za informiranje ne može prihvatiti tvrdnju prvostupanjskog tijela da bi omogućavanje pristupa jednom ugovoru moglo za prvostupanjsko tijelo (pa čak ni na razini vjerojatnosti) prouzročiti takve posljedice.
Slijedom navedenog, iako se ograničenje prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju formalno temelji na odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da u konkretnom slučaju ograničenje prava na pristup informacijama nije imalo legitimni cilj zaštite poslovne tajne.
Pri tome je Povjerenik za informiranje uzeo u obzir činjenicu da iz spisa predmeta ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo donijelo opći akt kojim bi se reguliralo pitanje poslovne tajne, a gore navedeni razlozi o mogućoj šteti nisu mogli biti uzeti u obzir.
Naime, poslovnu tajnu prema članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. navedenog zakonskog članka je između ostalog propisano da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom.
Osnovano žalitelj u žalbi navodi da poslovna tajna može biti određena samo zakonom ili općim aktom donesenim na temelju zakona, a ne na temelju pravnog posla, a što je potvrđeno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-14/15 od 22. svibnja 2015. godine.
Navedeni stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske je potvrđen i u recentnoj odluci broj UsII-232/20 od 17. rujna 2020. godine u kojoj je također odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, a koji predmet se ticao ugovora koji je sadržavao klauzulu povjerljivosti.
Dana 6. studenog 2020. godine predstavnik prvostupanjskog tijela, u prostorijama Povjerenika za informiranje omogućio je službenicima Ureda povjerenika uvid u ugovor koji je predmet postupka.
Uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da je predmet ugovora prodaja poslovnih udjela prvostupanjskog tijela u trgovačkim društvima KOPRIVNICA PLIN d.o.o. i KOPRIVNICA OPSKRBA d.o.o. (75% u svakom društvu) trgovačkom društvu RWE Hrvatska d.o.o.
Daljnjim uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da isti sadrži sljedeća poglavlja: 1. uvodne odredbe, 2. predmet ugovora, 3. preduvjeti ispunjenja ugovora i obveze ugovornih strana nakon sklapanja ugovora, 4. izjava i obveze prodavatelja, 5. jamstva i obveze kupca, 6. ostali uvjeti i sklapanja i provedbe ugovora i 7. završne odredbe.
Da je predmetni ugovor informacija od javnog značaja, odnosno da je javnosti obaviještena o bitnim sastojcima ugovora, vidljivo je iz sljedećih poveznica:
https://direktno.hr/razvoj/aztn-odobrio-rwe-vecinski-udio-koprivnickom-plinskim-tvrtkama-83108/
Posebno se ističe da su prve tri navedene javne objave odnose na razdoblje prije podnošenja zahtjeva za pristup informacijama (objave su od dana 7. veljače 2017. godine, a zahtjev je podnesen dana 11. travnja 2017. godine).
Posljednja objava je od dana 20. travnja 2017. godine, i ista se u bitnom svodi na tvrdnju da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja odobrila stjecanje većinskog odjela od strane RWE Hrvatska d.o.o., odnosno odobrila je predmetnu koncentraciju, što također govori u prilog tome da su svi navodi prvostupanjskog rješenja vezani uz moguće upravno-kaznene mjere od strane Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja arbitrarni.
Po mišljenju Povjerenika za informirane, standardne ugovorne klauzule, pored činjenice da su bitni sastojci ugovora javno objavljeni (predmet i cijena, https://komunalac-kc.hr/2017/02/07/rwe-postao-strateski-partner-grada-koprivnice-u-plinskom-poslovanju/), ne mogu predstavljati poslovnu tajnu u smislu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Ako je javno dostupan podatak o cijeni, tada poslovnu tajnu ne može činiti odredba o cijeni, jer se istom samo detaljno opisuje način plaćanja cijene i njezini sastavni dijelovi, pa Povjerenik za informiranje ne vidi u čemu bi se sastojala šteta, i za čije interese, ako bi se omogućio pristup ugovoru koji je predmet postupka.
Osim toga, razmatrajući odredbe o pravima i obvezama ugovornih strana, Povjerenik za informiranje ističe da je točno da odredbe ugovora sadrže ugovornu kaznu za kršenje pojedinih odredaba ugovora, međutim navedene odredbe niti predstavljaju poslovnu tajnu, a niti moguće aktiviranje istih predstavlja štetu, a kako je to već ranije obrazloženo u ovom rješenju.
Također je u žalbenom postupku razmotrena i odredba o povjerljivosti sadržana u ugovoru, te je utvrđeno da se ista odnosi u bitnom na podatke koje je kupac saznao tijekom pregovora, s time da se gornje obveze ne utječe na bilo koje priopćenje potrebno prema propisima.
To znači da svaka pravna i fizička osoba koja ulazi u ugovorni odnos s tijelima javne vlasti mora biti svjesna činjenice da takav ugovor može biti predmet zahtjeva za pristup informacijama, a pitanje dostupnosti kojeg uređuje Zakon o pravu na pristup informacijama kao organski zakon, a ne ugovorna klauzula, kako je to već ranije opisano.
Uvidom u navedeni ugovor utvrđeno je da dio ugovora koji se odnosi na solemnizaciju sadrži sljedeće osobne podatke osoba ovlaštenih za zastupanje: datum rođenja, osobni identifikacijski broj, adresu, broj osobne iskaznice i broj putovnice
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o adresi, osobnom identifikacijskom broju, datumu rođenja, broju osobne iskaznice i putovnice ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedeni podatak, odnosno odbiti zahtjev žalitelja u tom dijelu.
Zaključno, Povjerenik ističe da su razlozi za omogućavanje pristupa predmetnom ugovoru sljedeći.
Kao prvo radi se o ugovoru kojim tijelo javne vlasti na drugu pravnu osobu prenosi djelatnost distribucije i opskrbe plinom, a ne bi trebalo biti sporno da navedene djelatnosti predstavljaju djelatnosti od interesa za građane.
Drugo, predmet i cijena kao bitni elementi ugovori bili su javno objavljeni i prije podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, a predmetni ugovor je sklopljen na temelju javnog natječaja.
Treće, prvostupanjsko tijelo je tijelo javne vlasti u 100% vlasništvu Grada Koprivnice, pa ugovor kojim se na privatno trgovačko društvo prenosi poslovanje vezano za opskrbu i distribuciju plina predstavlja informaciju od javnog značaja.
Četvrto, prvostupanjsko tijelo nije dalo valjane i jasne razloge zbog čega bi se predmetni ugovor smatrao poslovnom tajnom, a svi navodi prvostupanjskog tijela o nastanku moguće štetu su ocijenjeni neosnovanim te usmjerenim isključivo na ograničavanje prava na pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje je ocijenio da ograničenje prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju nije imalo legitimni cilj, odnosno nije moglo zaštiti poslovnu tajnu koju prvostupanjsko tijelo temelji isključivo na ugovoru.
Pri tome je uzeto u obzir da javno dostupne informacije o ugovoru pokazuje da postoji javni interes za istim, pa Povjerenik za informiranje nije našao da bi ograničenje prava na pristup informacijama bilo nužno u demokratskom društvu.
Upravo suprotno, Povjerenik za informiranje smatra da pretežu brojni razlozi, opisani u ovom rješenju, za omogućavanje prava na pristup predmetnom ugovoru, dok su s druge strane razlozi za ograničenje prava na pristup informacijama koje navodi prvostupanjsko tijelo ocijenjeni neosnovanim.
Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučiti kao pod točkama 1., 2, i 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan