KLASA: UP/II-008-07/19-01/381

URBROJ: 401-01/03-20-2

Zagreb, 6. studenog 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-008-01/19-01/1, URBROJ: 403-02-2/0038-19-1 od 2. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.         Poništava se rješenje Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-008-01/19-01/1, URBROJ: 403-02-2/0038-19-1 od 2. travnja 2019. godine.

2.         Omogućava se ......... pravo na pristup preslikama sljedeće dokumentacije:

-        Odluci o određivanju zaposlenika zaduženih za pružanje prve pomoći, KLASA: 115-01/15-01/1, URBROJ: 403-1-0123-15-2 od 1. rujna 2015. godine;

-        Odluci o imenovanju zaposlenika zaduženih za pružanje prve pomoći, KLASA: 115-01/15-01/1, URBROJ: 403-01-1-1/0109-18-4 od 12. studenog 2018. godine.

3.         Djelomično se omogućava ......... pravo na pristup preslikama Potvrdnica o provedenom osposobljavanju iz prve pomoći, Broj: 6888-2015, 6885-2015, 6884-2015, 6880-2015, 6879-2015, 6877-2015 i 6876-2015 od 30. rujna 2015. godine, izdanih od strane Ustanove za zdravstvenu skrb NEMETOVA – PRIMA, na način da se u istima prekriju podaci o imenima očeva fizičkih osoba i podaci o njihovim datumima i mjestima rođenja, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

4.         Nalaže se Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

5.         U odnosu na dio zahtjeva žalitelja kojim je zatražena dostava preslike Odluke o imenovanju zaposlenika zaduženih za pružanje prve pomoći iz 2014. godine, predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu, odnosno ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. veljače 2019. godine, kojim je zatražio preslike odluka o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći i uvjerenja o njihovoj osposobljenosti bez prekrivanja imena i prezimena imenovanih osoba, te odluku o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći iz 2014. godine. Predmetni zahtjev žalitelja odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tijelo javne vlasti utvrdilo da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer smatra da se tijelo javne vlasti pogrešno pozvalo na članak 10. Zakona o pravu na pristup informacijama kao razlog odbijanja njegovog zahtjeva za dopunu, odnosno ispravak informacije. Naime, ističe da je člankom 15. citiranog Zakona taksativno nabrojeno u kojim situacijama i koje informacije tijela javne vlasti mogu ograničiti, odnosno odbiti, dok je člankom 10. istog Zakona propisana obveza tijela javne vlasti da na svojim mrežnim stranicama objavljuje podatke koji su nabrojani tim člankom. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama, upućenim tijelu javne vlasti, tadašnjoj Agenciji za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada putem elektroničke pošte od 27. studenog 2018. godine, zatražio presliku Odluke o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći sukladno članku 56. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18 i 96/18) i presliku uvjerenja o osposobljenosti imenovanih radnika za pružanje prve pomoći u ovlaštenoj instituciji.

Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu žalitelja, Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, žalitelju dostavila presliku Odluke o određivanju zaposlenika zaduženih za pružanje prve pomoći, KLASA: 115-01/15-01/1, URBROJ: 403-1-0123-15-2 od 1. rujna 2015. godine i presliku Odluke o imenovanju zaposlenika zaduženih za pružanje prve pomoći, KLASA: 115-01/15-01/1, URBROJ: 403-01-1-1/0109-18-4 od 12. studenog 2018. godine, kao i preslike Potvrdnica o provedenom osposobljavanju iz prve pomoći, Broj: 6888-2015, 6885-2015, 6884-2015, 6880-2015, 6879-2015, 6877-2015 i 6876-2015 od 30. rujna 2015. godine izdanih od strane Ustanove za zdravstvenu skrb NEMETOVA – PRIMA. Također, utvrđeno je da su preslike navedene dokumentacije dostavljene žalitelju na način da su u istima precrtani osobni podaci fizičkih osoba, a koje su zaposlenici navedenog tijela javne vlasti.

Daljnim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za dopunu, odnosno ispravak informacije, upućenim navedenom tijelu javne vlasti putem elektroničke pošte od 15. veljače 2019. godine, zatražio preslike odluka o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći i uvjerenja o njihovoj osposobljenosti bez prekrivanja imena i prezimena imenovanih osoba, te odluku o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći iz 2014. godine. Naime, navodi da je Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada osnovana u veljači 2014. godine, a preslike koje je zaprimio su datirane na rujan 2015. i studeni 2018. godine, pa traži i presliku predmetne odluke i za 2014. godinu. Također, žalitelj u predmetnom zahtjevu ističe da je nejasno kako navedeno tijelo javne vlasti u drugim slučajevima objavljuje odluke o imenovanjima u cijelosti bez prekrivanja osobnih podataka. Kao dokaz za svoje tvrdnje u prilogu zahtjeva šalje takve odluke Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada koje su javno objavljene.

Povodom predmetnog zahtjeva žalitelja Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada donijela je osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/19-01/1, URBROJ: 403-02-2/0038-19-1 od 2. travnja 2019. godine, a kojim je odbijen zahtjev žalitelja za dopunu, odnosno ispravak informacije temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku utvrdilo da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije. U obrazloženju osporenog rješenja u bitnom se navodi da su u preslikama prethodno dostavljene dokumentacije ograničeni osobni podaci imenovanih osoba u smislu zaštite osobnih podataka te da je u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama udovoljeno zahtjevu žalitelja. Nadalje, navodi se da Zakon o zaštiti na radu utvrđuje obveze poslodavca i prava i obveze radnika iz domene zaštite na radu te da se odredbe citiranog Zakona odnose isključivo na radna prava i odnos poslodavac – radnik. Također, navodi se da su tražene informacije isključivo vezane za odnos poslodavac – zaposlenici te da se ne radi o podacima iz članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe se da je žalitelju tražena informacija djelomično omogućena, u onom dijelu koji se može smatrati relevantnim za javni interes, a iz kojeg je vidljivo da Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada izvršava obveze sukladno Zakonu o zaštiti na radu. Zaključno, navodi se da su na mrežnim stranicama Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada objavljeni određeni akti (odluke o imenovanjima) koji se odnose na segmente javnog djelovanja navedenog tijela javne vlasti.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije.

Također, odredbom članka 23. stavka 5. točke 3. citiranog Zakona propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo udovoljilo zahtjevu žalitelja za pristup informacijama od 27. studenog 2018. godine na način da mu je dostavilo preslike traženih akata na kojima je ograničilo osobne podatke imenovanih osoba u smislu zaštite osobnih podataka te da samim time nema osnove za dopunu, odnosno ispravak dane informacije.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu.

Uvidom u spisu predmeta priložene informacije koju su žalitelju dostavljene povodom njegovog zahtjeva za pristup informacijama od 27. studenog 2018. godine, odnosno presliku Odluke o određivanju zaposlenika zaduženih za pružanje prve pomoći, KLASA: 115-01/15-01/1, URBROJ: 403-1-0123-15-2 od 1. rujna 2015. godine te presliku Odluke o imenovanju zaposlenika zaduženih za pružanje prve pomoći, KLASA: 115-01/15-01/1, URBROJ: 403-01-1-1/0109-18-4 od 12. studenog 2018. godine, utvrđeno je da se u točki I. istih navode imena i prezimena fizičkih osoba koji su zaposlenici navedenog tijela javne vlasti, a koji su zaduženi za pružanje prve pomoći u skladu s pravilima zaštite na radu. Također, utvrđeno je da su u predmetnim odlukama zatamnjeni podaci o navedenim osobama.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. stavka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, treba procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog  omogućavanja  biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja.

Također, člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.

Nadalje, odredbom članka 56. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18 i 96/18) propisano je da je poslodavac obvezan organizirati i osigurati pružanje prve pomoći radnicima i drugim osobama do pružanja hitne medicinske pomoći ili do prijema u zdravstvenu ustanovu te da je obvezan omogućiti postupanje javne službe hitne medicinske pomoći. Odredbom stavka 5. istog članka citiranog Zakona propisano je da je poslodavac obvezan osigurati sredstva i opremu za pružanje prve pomoći, koji uvijek moraju biti dostupni, označeni i zaštićeni od neovlaštenog korištenja.

Slijedom navedenog, prema mišljenju Povjerenika za informiranje, podaci o imenima i prezimenima zaposlenika tijela javne vlasti navedeni u aktima iz točke 2. izreke rješenja, a koji su u skladu citiranim člankom 56. Zakona o zaštiti na radu imenovani za pružanje prve pomoći u navedenom tijelu javne vlasti, kao i podaci o njihovim zvanjima, ne predstavljaju podatke koje je potrebno ograničiti u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, već da se za objavu podataka navedenih osoba pretpostavlja postojanje javnog interesa. Naime, ukazuje se da dužnost obavljanja dodatnih poslova zaposlenika tijela javne vlasti koji su određeni za pružanje prve pomoći, čini sastavni dio njihovih redovnih poslova za čije obavljanje su isti financirani iz javnih sredstava. Uz navedeno, posebno se ističe da su potrebna sredstva i oprema za pružanje prve pomoći također osigurani iz javnih sredstava navedenog tijela javne vlasti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u točki 2. izreke rješenja.

Nadalje, u odnosu na preslike potvrdnica o provedenom osposobljavanju iz prve pomoći iz točke 3. izreke rješenja, a koje je navedeno tijelo javne vlasti također dostavilo žalitelju povodom njegovog zahtjeva za pristup informacijama od 27. studenog 2018. godine, utvrđeno je da su u istima precrtani podaci o imenu, imenu oca i prezimenu zaposlenika Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, o datumu i mjestu rođenja te radnom mjestu.

Odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će se preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koje podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. navedenog članka.

S obzirom da preslike navedenih potvrdnica sadržavaju i druge osobne podatke osim imena i prezimena zaposlenika navedenog tijela javne vlasti osposobljenih za pružanje prve pomoći, ukazuje se da je u drugostupanjskom postupku proveden test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je utvrđeno da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa gore navedenim drugim osobnim podacima, već da preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa tim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život fizičkih osoba. Stoga, u odnosu na osobne podatke iz točke 3. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu zahtjev žalitelja neosnovan, dok se u preostalom dijelu, a sukladno citiranom članku 15. stavku 5. navedenog Zakona, informacija može omogućiti žalitelju.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. te članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješeno kao u točki 3. izreke rješenja.

Vezano uz dodatno zatraženu presliku odluke o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći iz 2014. godine, u žalbenom postupku je utvrđeno da prvostupanjsko tijelo nije u potpunosti niti pravilno utvrdilo činjenično stanje, s obzirom da iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi da je isto odlučilo o navedenom dijelu zahtjeva žalitelja.

Naime, iako preslika tražene odluke nije priložena u prvostupanjskom spisu predmeta, za pretpostaviti je da je navedeni akt po formi i sadržaju identičan preslikama akata iz točke 2. izreke rješenja te da se isti nalazi u posjedu tijela javne vlasti.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 5. izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.

Pri rješavanju predmetnog zahtjeva za dopunu, odnosno ispravak informacije, u ponovnom postupku tijelo javne vlasti prije svega mora utvrditi ima li u svom posjedu traženu informaciju, odnosno odluku o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći iz 2014. godine te obratiti pažnju na činjenicu da ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatraženih informacija. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju. Također, tijelo javne vlasti nije u obvezi obrađivati informacije da bi udovoljilo zahtjevu, ako je tražena informacija disperzirana, već razmotriti koje informacije, koje posjeduje, sadrže one podatke obradom kojih korisnik sam može doći do tražene informacije.

Također, pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

Zaključno, s obzirom da je Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, temeljem članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) prestala s radom 1. srpnja 2019. godine te da je temeljem članka 6. stavak 1. Prijelaznih i završnih odredbi navedenog Zakona, prava i obveze Agencije preuzelo Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, a koje je temeljem članka 34. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 85/20) nastavilo s radom kao Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, odlučeno je kao u točki 4. izreke rješenja

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                                       dr. sc. Zoran Pičuljan