KLASA: UP/II-008-07/20-01/1141
URBROJ: 401-01/06-20-4
Zagreb, 6. studenoga 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Orebić Klasa: UP/I-023-05/20-01/12, Ur.broj: 2138/03-05-20-2 od 25. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općine Orebić Klasa: UP/I-023-05/20-01/12, Ur.broj: 2138/03-05-20-2 od 25. srpnja 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općine Orebić odbijen je zahtjev ......... (dalje u tekstu: žalitelj) u kojem je zatražio od navedenog tijela javne vlasti informacije o iznosu zaduženog i naplaćenog poreza na kuće za odmor prema u zahtjevu priloženoj tablici razrade podataka po kategorijama vezanim za prebivalište na teritoriju i izvan teritorija Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2019. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavo žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za pristup informacijama koji je Općini Orebić podnio dana 17. srpnja 2020. godine. Nadalje, navodi kako je zahtjevom zatražio dostavu razrađenih podataka o iznosu zaduženog i naplaćenog poreza na kuće za odmor u razdoblju od 2014. do 2019. godine iz kojih bi bila vidljiva razdioba zaduženja i naplate poreza po skupinama: 1. državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u Republici Hrvatskoj 8,00kn/m2 i 2. strani državljani i državljani Republike Hrvatske s prebivalištem izvan teritorija Republike Hrvatske 15,00 kn/m2. Navodi da mu je tijelo javne vlasti osporenim rješenjem suprotno zakonskim odredbama uskratilo pristup traženim informacijama odnosno da je nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo zakonske odredbe. Ističe da se radi o podacima koji se trebaju nalaziti u financijskoj dokumentaciji Općine Orebić, dijelom u Glavnoj knjizi a dijelom u klasi predmeta u kojoj se izdaju rješenja za porez na kuću za odmor, pa stoga drži neprihvatljivim obrazloženje navedenog rješenja te navodi kako tijelo javne vlasti mora sukladno zakonima iz proračunskog računovodstva i provedbe popisa imovine imati ustrojene analitičke evidencije o podacima koje je tražio. Također, navodi kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz razloga što se radi o podacima s kojima Općina Orebić raspolaže, doduše ne na jednom mjestu ali raspolaže istima, i što su ti podaci bitni i služe kao temelj za izradu financijskih planova i izvještaja, pa smatra da bi oni trebali biti javni obzirom da nisu analitički do razine poimeničnog korisnika. Nadalje, navodi kako Općina Orebić mora imati podatak o broju izdanih rješenja za porez na kuću za odmor te o broju zaduženja i naplati poreza po tim rješenjima koji mora biti iskazan u bilanci, Glavnoj knjizi i financijskim izvještajima za svaku pojedinu godinu. Ističe kako Općina Orebić namjerno ne želi omogućiti pristup traženim podacima iz razloga što je Ministarstvo financija aktom KLASA: 410-01/20-01/1413, URBROJ: 513-07-21-01-20-4 od 9. srpnja 2020. godine utvrdilo kako navedena Općina nije imala zakonsku osnovu obračunavati i naplaćivati različite vrste osnovice, kao i da mu je temeljem zahtjeva mogla dostaviti podatke na neki drugi način, ako ne u predloženom obliku koji je dan samo kao primjer da bi se vidjelo koji se podaci traže. Zaključno navodi kako ne postoje razlozi za uskratu traženih informacija pa predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili uvezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
U članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Slijedom navedenog, ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu gore citiranih odredbi predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja odnosno u predmetnom slučaju da istražuje podatke u već postojećim informacijama te da nakon toga iste kategorizira po godinama na način na koji je to navedeno u predmetnom zahtjevu u odnosu na državljanstvo i prebivalište, broj izdanih rješenja i ukupan iznos zaduženja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 20. srpnja 2020. godine od Općine Orebić, obzirom da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, utvrdilo, a istim dopisnom i oni raspolažu, da jedinica lokalne samouprave nije ovlaštena propisivati različiti iznos poreza na kuće za odmor uzimajući u obzir državljanstvo i mjesto prebivališta poreznog obveznika, jer to nisu okolnosti koje su bitne za korištenje kuće za odmor, zahtjevom za pristup informacijama zatražio da mu se dostave podaci o: „iznosu zaduženog poreza na kuće za odmor za razdoblje od 2014. do 2019. godine iz kojeg je vidljiva razdioba načina utvrđivanja poreza na kuće za odmor sukladno članku 13. Odluke o općinskim porezima (objavljena u službenom glasniku Općine Orebić br. 3/01) a kojim se utvrđuje da se – Porez na kuće za odmor plaća po četvornom metru korisne površine kuće za odmor i to 1. državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u republici Hrvatskoj 8,00 kn/m2, 2. strani državljani i državljani Republike Hrvatske s prebivalištem izvan teritorija Republike Hrvatske 15,00 kn/m2. Moli da mu se traženi podatak dostavi u obliku razrade ove dvije kategorije za svaku traženu godinu, a kao primjer daje tabelu koja se sastoji od stupaca - podjela po kategorijama, broj izdanih rješenja, ukupan iznos zaduženja i ukupno. Moli i da mu se na isti način razrade u istom razdoblju dostave podaci o naplaćenom porezu na kuće za odmor.“
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Općina Orebić donijela osporeno rješenje Klasa: UP/I-023-05/20-01/12, Ur.broj: 2138/03-05-20-2 od 25. srpnja 2020. godine kojim je odbila zahtjev, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je u provedenom postupku utvrđeno da se zahtjevom ne traži informacija u smislu navedene odredbe nego da bi se prema zahtjevu trebalo stvarati novu informaciju, pa je stog odlučeno da će se odbiti zahtjev.
Općina Orebić se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/20-01/1141, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 27. listopada 2020. godine, u dopisu Klasa: 023-05/20-01/12, Ur.broj: 2138/03-05-20-7 od 2. studenoga 2020. godine, dodatno očitovala da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja jer ne postoje službene evidencije u obliku koji je zatražen u zahtjevu žalitelja, obzirom da tijelo javne vlasti nema zakonsku obvezu voditi takve evidencije. Također je pojašnjeno da su u odnosu na razdoblje do 2018. godine u analitičkim evidencijama za oko 1200 poreznih obveznika izvršena zaduženja za kuće za odmor po naseljima bez podataka obzirom na visinu poreza po m2, a da se naplata evidentira po OIB-u uplatitelja (obveznika), ali ne i po godini zaduženja, niti po osnovi zaduženja po m2. Nadalje, navedeno je kako je Općina Orebić tijekom 2019. godine organizirala razrez i naplatu poreza u novom informatičkom sustavu u kojem također nije moguće ispisati izvješće sukladno zahtjevu žalitelja, jer bi za navedeno trebalo uputiti upit informatičkoj tvrtki o tome je li takvo izvješće moguće kreirati, a ukoliko bi i bilo, da bi takvu uslugu trebalo i platiti. U citiranom je dopisu pojašnjeno kako bi za ispisivanje izvješća sukladno zahtjevu žalitelja za traženo razdoblje od 2014. do 2018. godine bilo potrebno ispisati sve kartice svih poreznih obveznika, utvrditi kojoj kategoriji pripadaju te nakon toga ručno zbrajati zaduženja i naplaćene iznose, a kako u podacima za uplatu lokalnih poreza nije određen podatak koji povezuje uplatu i godinu zaduženja ne bi se moglo utvrditi koja uplata se odnosi na koju godinu zaduženja te se ni na takav način ne bi moglo doći do informacije koja se tražila u predmetnom zahtjevu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je s obzirom na sadržaj i formu predmetnog zahtjeva razvidno da se uopće nije ni radilo o zahtjevu za pristup informacijama nego o traženju žalitelja da tijelo javne vlasti za period od 2014. do 2019. godine u svojim predmetima najprije pronađe podatke o izdanim rješenjima o porezu na kuće za odmor, da iz tih podataka utvrdi koja su rješenja izdana državljanima Republike Hrvatske koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a koja stranim državljanima i državljanima Republike Hrvatske s prebivalištem izvan Republike Hrvatske, a nakon što na navedeni način kategorizira podatke da navede ukupan iznos zaduženja za jednu i drugu kategoriju te podatke o naplaćenom porezu za iste kategorije. Navedeno je razvidno i iz činjenice da je žalitelj u zahtjevu izradio tabelu kao primjer kako bi trebalo kategorizirati podatke, a žalitelj u žalbi i sam navodi kako tijelo javne vlasti podatke treba pronaći sa različitih mjesta u kojima se oni vode u tijelu javne vlasti.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da se predmetno traženje ne može smatrati traženjem informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, bez obzira na razloge traženja korisnika, pri čemu se ističe da bi tvrdnje žalitelja iz predmetne žalbe o tome da tijelo javne vlasti ima zatražene podatke u svojim već postojećim izrađenim podacima, u predmetnom slučaju imale smisla da je žalitelj zatražio pojedine takve dokumente, međutim on ih nije zatražio, nego je od tijela javne vlasti tražio postupanje, dodatne aktivnosti i poseban trud da bi isto razradilo i kategoriziralo podatke koje bi prvo trebalo pronaći i to za dulje vremensko razdoblje, a što ne predstavlja traženje informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama te je na takva traženja primjenjiva i odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na akt Ministarstva financija koji žalitelj navodi u žalbi, posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje izrađenu zatraženu informaciju, odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti kao već izrađeni zapis podataka.
U postupku po žalbi protiv osporenog rješenja o odbijanju predmetnog zahtjeva, a s obzirom na njegov sadržaj i formu, Povjerenik za informiranje je zaključio da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona, i jer predmetni zahtjev u svojoj biti i ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden i da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano pa je slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan