KLASA: UP/II-008-07/20-01/987
URBROJ: 401-01/03-20-5
Zagreb, 4. studenog 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Javne ustanove Rezervat Lokrum, KLASA: 008-01-02/20-253, URBROJ: 2117-02/20-02 od 31. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Javne ustanove Rezervat Lokrum, KLASA: 008-01-02/20-253, URBROJ: 2117-02/20-02 od 31. srpnja 2020. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o osnivanju prava služnosti broj: T4.3.4-818/2018 od 13. prosinca 2018. godine, za lokaciju Lokrum, ID 1030006, na način da se na javnobilježničkim ovjerama ugovora prekriju podaci o adresi, osobnom identifikacijskom broju i broju osobne iskaznice fizičke osobe te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Javnoj ustanovi Rezervat Lokrum da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), a kojim je zatražio informacije vezane uz svrhu izgradnje odašiljača na otoku Lokrum. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i 4., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. te člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, te da se tražene informacije ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da rješenje osporava u dijelu u kojem tijelo javne vlasti odbija dostavu zatražene dokumentacije te da istu izjavljuje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjsko tijelo nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što Zakon o pravu na pristup informacijama (uključujući i javno objavljene smjernice Povjerenika za informiranje) jasno propisuje definiciju poslovne tajne i zaštićenih podataka, a što smatra da svakako nisu informacije o suradnji tijela javne vlasti sa drugim fizičkim i pravnim subjektima (posebno ne informacije o pukom korištenju javne površine). Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 19. svibnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio pojašnjenje vezano uz izgradnju odašiljača na otoku Lokrum (svrhu istog koja nadilazi potrebe javnog rezervata) te dostavu dokumentacije u svezi navedenog.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj podnio žalbu Povjereniku za informiranje iz razloga što navedeno tijelo javne vlasti nije u zakonskom roku odlučilo o njegovom predmetnom zahtjevu. Također je utvrđeno da je Povjerenik za informiranje postupajući po navedenoj žalbi donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/20-01/852, URBROJ: 401-01/04-20-1 od 20. srpnja 2020. godine, kojim je naložio Javnoj ustanovi Rezervat Lokrum da u roku od 8 dana od zaprimanja citiranog rješenja riješi predmetni zahtjev žalitelja sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po citiranom rješenju Povjerenika za informiranje, navedeno tijelo javne vlasti donijelo osporeno rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev žalitelja, iz razloga jer je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku utvrdilo da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, te da se tražene informacije ne mogu smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona. Uvidom u obrazloženje osporenog rješenje utvrđeno je da se u istom u bitnome navodi da je u odnosu na dio predmetnog zahtjeva kojim se traži pojašnjenje vezano uz izgradnju odašiljača na otoku Lokrum razvidno kako isto predstavlja traženje određenog objašnjenja u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da isto ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama te da samim time korisnik ne traži određenu informaciju kakvu ima u vidu odredba članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona. Također, navodi se da je u odnosu na dio predmetnog zahtjeva kojim žalitelj traži dostavu dokumentacije za izgradnju odašiljača na otoku Lokrum, odnosno postavljanje antenskog stupa, proveden test razmjernosti i javnog interesa kojim je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes već potreba zaštite prava na ograničenje, s obzirom da se radi o informaciji koja je poslovna tajna. Naime, navodi se da je Ugovorom o osnivanju prava služnosti sklopljenim između Javne ustanove Rezervat Lokrum i trgovačkog društva Hrvatski telekom d.d. utvrđena zaštita tajnosti podataka koja obvezuje obje ugovorne strane te da se tajni podaci ne mogu koristiti osim u svrhe određene Ugovorom bez izričitog pristanka obje ugovorne strane, čak i u slučaju prestanka Ugovora.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz dijela osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena dokumentacija, odnosno Ugovor o osnivanju prava služnosti iz točke 2. izreke rješenja, a koji je prvostupanjsko tijelo dostavilo na uvid Povjereniku za informiranje sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, predstavlja poslovnu tajnu.
Također, uvidom u dostavljeni zapisnik o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, KLASA: 008-01-02/20-364, URBROJ: 2117-02/20-02 od 29. rujna 2020. godine, a koji je uzimajući u obzir naznaku datuma očigledno izrađen naknadno nakon donošenja osporenog rješenja, utvrđeno je da u istom prvostupanjsko tijelo u bitnom navodi određene razloge za ograničenje pristupa traženoj informaciji, kao i razloge za omogućavanje pristupa informaciji, pri čemu je u konačnici zaključilo kako u konkretnom slučaju ne preteže javni interes za dobivanjem tražene informacije.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu, ističe se sljedeće.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Imajući u vidu navedeno, logično je da informacije koje žalitelj traži, a koje su povezane s dodjelom prava služnosti na nekretnini u vlasništvu i posjedu tijela javne vlasti, ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada, a niti druge podatke u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Slijedom navedenog, Ugovor o osnivanju prava služnosti na nekretnini u vlasništvu i posjedu tijela javne vlasti, predstavlja informaciju koja nedvojbeno predstavlja pitanje od javnog interesa, poglavito imajući u vidu da je u izvatku iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Dubrovniku, za predmetnu nekretninu označenu kao zkč.br. 2246 i upisanu u zk.ul.br. 12, k.o. Dubrovnik, zabilježeno da ista ima svojstvo spomenika kulture.
Međutim, uvidom u dostavljeni Ugovor o osnivanju prava služnosti broj: T4.3.4-818/2018 od 13. prosinca 2018. godine, za lokaciju Lokrum, ID 1030006, utvrđeno je da su sastavni dio istog javnobilježničke ovjere, a koje sadrže podatke o imenu i prezimenu, adresi, osobnom identifikacijskom broju i broju osobne iskaznice tadašnjeg ravnatelja Javne ustanove Rezervat Lokrum.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke navedene u točki 2. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedeni podatak.
Naime, podaci o adresi, osobnom identifikacijskom broju i broju osobne iskaznice ne predstavljaju informacije od javnog značaja, odnosno predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan