KLASA: UP/II-008-07/20-01/401
URBROJ: 401-01/06-20-11
Zagreb, 4. studenoga 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/27, URBROJ: 251-02-02/15-20-8 od 14. svibnja 2020. godine, te postupajući po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-298/20-5 od 23. rujna 2020. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/27, URBROJ: 251-02-02/15-20-8 od 14. svibnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 23. siječnja 2020. godine, kojim je tražio informacije o isplatama Grada Zagreba svim odvjetnicima u siječnju 2019. godine te isprave temeljem kojih su iste knjižene, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj ponavlja da informacije o raspolaganju javnim sredstvima moraju biti dostupne automatski svakome, pa u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava. ističe da je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), jer navodi iz obrazloženja osporenog rješenja nisu utemeljeni na odlučnim činjenicama. Predlaže da se žalba uvaži.
Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/401, URBROJ: 401-01/06-20-4 od 20. srpnja 2020. godine, odbijena je žaliteljeva žalba izjavljenu protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/27, URBROJ: 251-02-02/15-20-8 od 14. svibnja 2020. godine. Žalitelj je protiv citiranog rješenja Povjerenika za informiranje podnio tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-298/20-5 od 23. rujna 2020. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/401, URBROJ: 401-01/06-20-4 od 20. srpnja 2020. godine te je predmet vraćen Povjereniku za informiranje na ponovni postupak.
Iz obrazloženja navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u bitnom proizlazi da Grad Zagreb raspolaže javnim sredstvima, da se zatražene informacije tiču raspolaganja javnim sredstvima, a koje informacije bi sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebale biti dostupne i bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, ukoliko se ne radi o klasificiranim informacijama, a zbog čega se u ovom slučaju ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.
Sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) u izvršenju presude tuženik je obvezan postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dana donošenja pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
Rješavajući ponovno o žalbi, a pridržavajući se primjedbi i pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pogledu postupka, utvrđeno je da je žalba osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. siječnja 2020. godine od Grada Zagreba, kao tijela javne vlasti, zatražio informacije o isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u razdoblju od 1. do 31. siječnja 2019. godine, po odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima, dostavom kartica konta 32 373 te isprava na temelju kojih su provedena knjiženja.
Također je utvrđeno da je povodom zahtjeva žalitelja Grad Zagreb donio osporeno rješenje KLASA: 008-02/20-02/27, URBROJ: 251-02-02/15-20-8 od 14. svibnja 2020. godine, kojim je isti odbijen sukladno članku 23. stavku 5. točkama 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome Grad Zagreb navodi kako je u postupku po predmetnom zahtjevu isti upućen drugoj ustrojstvenoj jedinici tijela javne vlasti koja je vezano za traženu karticu konta istaknula da je isti podnositelj do tog zahtjeva već podnio 23 istovjetna zahtjeva, a u pogledu traženja isprava koje su bile temelj za knjiženja na toj kartici, kako je iz kartice računa vidljivo o kojoj se ispravi radi i na koju se radnju ona odnosi, uz napomenu da se predmetne isprave nalaze u spisima predmeta koji se vode pred sudom ili upravnim tijelom i koji su u tijeku, a sadržajno predstavljaju npr. zapisnik sa rasprave, ročišta, podnesak iz kojeg razloga smatra da tim informacijama treba ograničiti pristup. Nadalje je navedeno kako je slijedom navedenog očitovanja izvršen uvid u evidenciju zaprimljenih zahtjeva od strane žalitelja te je utvrđeno kako je do tog dana isti podnio 32 zahtjeva za pristup informacijama, od čega da se 24 odnose na traženje isplata odvjetnicima za pojedina razdoblja od 2012. godine do danas. Istaknuto je i da je do sada žalitelju omogućen pristup podacima o isplatama odvjetnicima za sljedeća razdoblja: od 1. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine u cijelosti; za 9 mjeseci 2017. godine, te za 7 mjeseci 2018. godine, a da se još vode postupci za preostali dio informacija iz 2017. i 2018. godine. Navedeno je da iako se na prvi pogled može činiti kako se ne radi o zahtjevima koji bi predstavljali opterećenje za tijelo javne vlasti, ali da se tražene informacije odnose na razdoblje od 8 godina, iz čega je vidljivo da tome nije tako. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja se ističe da se pri donošenju odluke isto tijelo vodilo Smjernicama Povjerenika za informiranje te su u postupku uzeti u obzir subjektivni i objektivni elementi zlouporabe prava na pristup informacijama. U pogledu subjektivnog elementa zlouporabe je istaknuto kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno kako je namjera žalitelja da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama vidljiva iz iznimne upornosti u podnošenju zahtjeva a da ta namjera nije motivirana stvarnim ostvarivanjem prava na pristup informaciji. Vezano za objektivni element zlouporabe prava na pristup informacijama je istaknuto kako žalitelj unatoč tome što je dobio informacije o isplatama za razdoblje od više godine, i dalje podnosi identične zahtjeve u kojima traži podatke o isplatama odvjetnicima, a koje sada i proširuje tražeći i isprave na temelju kojih su provedena knjiženja, kao i da u novije vrijeme traži isprave na temelju kojih su provedena knjiženja u pogledu informacija o isplatama kojima mu je ranije omogućen pristup. Pri navedenom prvostupanjsko tijelo ističe da je u informacijama koje je žalitelj već zaprimio odnosno u karticama računa, u dijelu OPIS već razvidno na temelju koje je isprave pojedina stavka knjižena. Također je istaknuto da bi za dostavu samih isprava na temelju kojih su knjižene pojedine stavke trebalo izvršiti uvid u svaki pojedinačni predmet u kojem se one nalaze, što znači da bi se u odnosu na zahtjev koji je žalitelj podnio i koji se odnosi na podatke za veljaču 2019. godine traženih 608 isprava trebalo pronaći u spisima različitih predmeta. Zaključno je navedeno kako se radi o opetovanim i istovrsnim zahtjevima podnesenim od strane žalitelja kojim se traži veliki broj informacija kroz razdoblje koje se do sada odnosilo na 8 godina, kao i da se radi o identičnim ili vrlo sličnim zahtjevima koji su sada prošireni na sve isprave i sve poduzete radnje temeljem kojih su isplate izvršene te da se zahtjevima žalitelja opterećuje rad tijela javne vlasti i obezvrjeđuje institut prava na pristup informacijama, a da je postupanje žalitelja u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Pridržavajući se primjedbi i pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u ponovnom postupku je utvrđeno kako je Grad Zagreb iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Uvažavajući stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljevim zahtjevom traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, a što prema shvaćanju navedenog suda nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti te stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama, pa je prvostupanjsko tijelo po primitku ovog rješenja u obvezi u ponovljenom postupku riješiti zahtjev žalitelja od 23. siječnja 2020. godine.
Naime, uzimajući u obzir navode iz obrazloženja osporenog rješenja u kojima je istaknuto da je u informacijama koje je žalitelj zaprimio po ranijem zahtjevu odnosno u karticama računa, u dijelu OPIS razvidno na temelju koje je isprave pojedina stavka knjižena te da bi za donošenje odluke o pristupu ispravama na temelju kojih su knjižene pojedine stavke trebalo izvršiti uvid u svaki pojedinačni predmet u kojem se one nalaze, što znači da bi se u odnosu na podatke za veljaču 2019. godine zatraženih 608 isprava trebalo pronaći u spisima različitih predmeta, u ovom postupku je utvrđeno kako je zbog prirode ove pravne stvari predmet potrebno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovljenom postupku Grad Zagreb pri rješavanju predmetnog zahtjeva treba imati u vidu da se zahtjevom traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima u kojem slučaju je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu je potrebno uzeti u obzir i moguća ograničenja pristupa informacijama koja su propisana u članku 15. navedenog Zakona, osobito imajući u vidu stadij svakog pojedinog postupka u čijem se spisu nalaze tražene isprave koje su bile temelj za knjiženje stavki odvjetničkih troškova u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva, a sukladno stavu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-255/20-5 od 11. rujna 2020. godine.
Osim navedenog, u odnosu na navode prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o 608 isprava koje se nalaze u različitim spisima predmeta, napominje se kako prilikom utvrđivanja ključnih činjenica u ponovnom postupku treba uzeti u obzir i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: UsII-141/17 od 6. rujna 2017. godine prema kojem tijela javne vlasti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu podnositelja.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan