KLASA: UP/II-008-07/20-01/1186
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 3. studenog 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/121, URBROJ: 251-02-02/015-20-12 od 9. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/121, URBROJ: 251-02-02/015-20-12 od 9. listopada 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom 1. osporenog rješenja djelomično je prihvaćen zahtjev ......... (dalje u tekstu: žaliteljica), kojim je tražila popis suvlasnika na način da su prekriveni osobni podaci fizičkih osoba, jer prvostupanjsko tijelo smatra da u odnosu na iste prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Točkom 2. osporenog rješenje odbačen je zahtjev žaliteljice u dijelu u kojem traži dostavu suglasnosti za postavljanje reklame na pročelje zgrade i rješenje.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom ističe da je trgovačko društvo GNG d.o.o. podnijelo zahtjev za izdavanjem rješenja kojim se odobrava postavljanje reklamnog natpisa na pročelju objekta u ulici ........., a koje trgovačko društvo je najmoprimac poslovnog prostora. Dalje ističe da da je navedeno trgovačko društvo priložilo dokument popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima, te sadrži imena i prezimena vlasnika stanova i poslovnih prostora, njihov OIB i potpis. Smatra da svaki suvlasnik ima pravo dobiti dokument, jer je reklama postavljena prije podnošenja zahtjeva i bez izdanog rješenja. Ističe da će nastati financijska šteta, te da je na dokumentu trebalo pisati odluka suvlasnika kojom se odobrava postavljanje reklame. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba nije osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žaliteljica u zahtjevu od 30. ožujka 2020. godine navodi doslovno sljedeće:
„Fotokopirati:
Osim toga, u zahtjevu se jasno navodi da „spis izvađen iz arhive“, te se navodi i gradski odjel kojem je zahtjev upućen te podatak o broju predmeta.
Također u zahtjevu se jasno navodi da se traži pismeno očitovanje je li izdano rješenje ili nije.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra, u odnosu na informaciju iz točke 1. rješenja da bi omogućavanje pristupa traženim podacima (adresa, OIB) predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, odnosno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Što se tiče točke 2. osporenog rješenja, kojim je odbačen zahtjev žaliteljice, ističe se, uzimajući u obzir navode žalbe, da žaliteljica istu točku ne osporava, već isključivo traži popis suvlasnika, odnosno nezadovoljna je samo točkom 1. osporenog rješenja u smislu članka 108. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da iz očitovanja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 30. rujna 2020. godine proizlazi da je žaliteljica podneskom od 18. studenog 2019. godine tražila sve dokumente iz spisa predmeta povodom zahtjeva trgovačkog društva GNG d.o.o. za izdavanje rješenja za postavljanje reklamnog natpisa. Nadalje je utvrđeno da je isto tražila i dana 13. veljače 2020. godine, a dopisom od 10. ožujka 2020. godine tražila je samo popis suvlasnika, a njezinim traženjima nije udovoljeno u bitnom iz razloga što žaliteljica nije dokazala status suvlasnika predmetne nekretnine.
Slijedom navedenog, a kako žaliteljica ne može ostvariti svoja prava po posebnom propisu, valjalo je ispitati može li se pristup traženoj informaciji omogućiti, i u kojem dijelu, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim, prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama treba imati u vidu načelo jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem su svi korisnici ravnopravni u ostvarivanju prava na pristup informacijama.
To znači da u postupku treba ispitati može li se bilo kojoj trećoj osobi omogućiti pristup traženoj informaciji, a koja ni na koji način nije povezana sa traženom informacijom.
Razmatrajući popis suvlasnika koji je predmet žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje utvrđuje da isti sadrži imena i prezimena fizičkih osoba, vlastoručne potpise te osobne identifikacijske brojeve.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, te polazeći od činjenice da se žaliteljici ne može priznati pravo na pristup informacijama u većem opsegu od onog koje bi bilo priznato bilo kojoj trećoj osobi, Povjerenik za informiranje prihvaća test razmjernosti i javnog interesa koji je proveden od strane prvostupanjskog tijela te dodatno ističe sljedeće.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da miješanje u pravo na pristup žaliteljice u konkretnom slučaju ima legitimni cilj zaštite osobnih podataka ostalih suvlasnika, a isti cilj nije moguće postići nekom drugom mjerom.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je trebalo zahtjev žaliteljice odbiti u cijelosti, bez primjene članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se prekrivanjem imena i prezimena suvlasnika gubi smisao davanja informacije pod nazivom „popis suvlasnika“, odnosno korisnik ne dobiva potpunu ili točnu informaciju u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za traženom informacijom, odnosno nije razvidno da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedenu nekretninu, predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Naime, ako bi se žaliteljici omogućio pristup imenima i prezimenima suvlasnika sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno bi značilo da bi takva informacija predstavljala informaciju od javnog značaja koja bi se mogla javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje ističe da se u konkretnom slučaju radi o privatnopravnom odnosu između suvlasnika nekretnine, a vezano za pitanje odlučivanja suvlasnika o upravljanju nekretninom, a što je uređeno odredbama članaka 39. – 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima( Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14).
Dakle, informacija o tome je li pojedini suvlasnik nekretnine u privatnom vlasništvu glasovao za postavljanje reklame ili ne, ne predstavlja informaciju od javnog značaja.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku valjalo je odlučiti kao u izreci, jer gore opisani propust prvostupanjskog tijela nije utjecao na zakonitost rješenja, jer je prvostupanjsko tijelo pravilo onemogućilo pristup osobnim podacima suvlasnika.
Posebno se ističe da se ovim rješenjem ne dira u pravo žaliteljice da, uz dokazivanje suvlasništva na navedenoj nekretnini (što je bilo sporno, kako je to ranije istaknuto u ovom rješenju) traži uvid u spis predmeta koji se vodio po zahtjevu GNG d.o.o. za postavljenjem reklamnog natpisa, ili da traži od upravitelja zgrade popis suvlasnika, pri čemu se na odnos suvlasnika i upravitelja zgrade primjenjuju pravila o nalogu, jer sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ne može ostvariti navedeno pravo, upravo radi potrebe zaštite osobnih podataka ostalih suvlasnika.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan