URBROJ: 401-01/04-20-5

Zagreb, 13. listopada 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ........., zastupane po ........., izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-7 od 30. lipnja 2020. godine te dopunskog rješenja, KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-13 od 9. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-7 od 30. lipnja 2020. godine te dopunskog rješenja, KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-13 od 9. srpnja 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-7 od 30. lipnja 2020. godine, djelomično je udovoljeno zahtjevu za pristup informacijama ........., zastupane po ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 23. lipnja 2020. godine, na način da je istoj dostavljena preslika obrasca prijave i rezultata preliminarne procjene oštećenja objekta u Zagrebu, na adresi Kuhačeva 2, uz anonimizaciju osobnih podataka fizičke osobe prijavitelja objekta za pregled, a u skladu s odredbom članka 15. stavka 5. i članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, pobijanim dopunskim rješenjem Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-13 od 9. srpnja 2020. godine, odbačen je zahtjev žaliteljice za dopunom informacije od 3. srpnja 2020. godine temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je tijelo javne vlasti utvrdilo kako ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se informacije nalaze.

Protiv pobijanih rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu, u kojoj u bitnome navodi da joj je istima nezakonito uskraćena tražena informacija. Ističe da joj pobijanim rješenjem od 30. lipnja 2020. godine nije dostavljena tražena informacija, s obzirom da joj tijelo javne vlasti zbog potrebe zaštite osobnih podataka nije dostavilo podatak o osobi koja je prijavila prvi pregled zgrade. Smatra da ima pravo znati osobne podatke o prijavitelju pregleda, s obzirom da je ista suvlasnik zgrade kao i prijavitelj te da su oboje izjednačeni u svojim suvlasničkim pravima i obvezama, a u skladu s člankom 38. i člankom 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da je pobijano rješenje nepravilno i iz razloga što test razmjernosti i javnog interesa propisan člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama nije valjano proveden, te da je tijelo javne vlasti pri provođenju istog trebalo staviti u omjer zakonitost postupanja prijavitelja nasuprot njegovih osobnih podataka. Nadalje, smatra nezakonitim i pobijano dopunsko rješenje od 9. srpnja 2020. godine, s obzirom da je tijelo javne vlasti odbacilo njezin zahtjev za dopunom informacije uz obrazloženje da ne posjeduje tražene informacije vezane uz drugi pregled objekta, iako je od nadležnog ureda tijela javne vlasti dobila odgovor na svoj prvi upit da je nakon konzultacija sa stručnjacima koji su obavili drugu preliminarnu procjenu odlučeno da se te informacije neće davati. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama, upućenim putem elektroničke pošte od 23. lipnja 2020. godine tijelu javne vlasti, Gradu Zagrebu, zatražila informaciju iz koje je razvidno na čiji poziv, odnosno zahtjev su građevinski stručnjaci obavljali preglede zgrade na adresi Kuhačeva 2.

Nadalje, uvidom u pobijano rješenje Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-7 od 30. lipnja 2020. godine, utvrđeno je da je žaliteljici djelomično omogućen pristup informacijama, na način da joj je dostavljena preslika obrasca prijave i rezultata preliminarne procjene oštećenja objekta u Zagrebu, na adresi Kuhačeva 2, uz anonimizaciju osobnih podataka fizičke osobe prijavitelja objekta za pregled, a u skladu s odredbom članka 15. stavka 5. i članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi da prijavitelj objekta za pregled nije dao suglasnost da se njegovi osobni podaci obrađuju na način da se dostavljaju trećim osobama te da je, uz citiranje Opće uredbe o zaštiti podataka, bilo potrebno primijeniti odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, navodi se da je u prvostupanjskom postupku u odnosu na zatražene informacije proveden test razmjernosti i javnog interesa, kojim je utvrđeno da iste sadrže osobne podatke fizičkih osoba te da se osobe čiji bi se podaci trebali objaviti i dostaviti žaliteljici, protive njihovoj obradi i dostavi trećim osobama, slijedom čega je zaključeno da preteže potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Zaključno, navodi se da je sukladno članku 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučeno ostale dijelove informacija učiniti dostupnima žaliteljici.

Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica povodom pobijanog rješenja Grada Zagreba, istom uputila podnesak putem elektroničke pošte od 3. srpnja 2020. godine, a koji u naravi predstavlja zahtjev za dopunu informacije. U navedenom podnesku žaliteljica u bitnom navodi da joj je pobijanim rješenjem od 30. lipnja 2020. godine dostavljena preslika informacije u kojoj su zatamnjeni podaci o osobi podnositelja prijave i koja se odnosi na pregled prve komisije od 27. ožujka 2020. godine, a koja žaliteljici nije niti sporna te ujedno traži dostavu podataka o drugom pregledu koji je obavljen na predmetnoj zgradi, kao i zapisnik o obavljenom pregledu te komisije i nalaz, odnosno mišljenje koje je ta komisija dala. Također, smatra da prvostupanjsko tijelo posjeduje traženu informaciju, s obzirom da je iz dostavljene preslike podataka o prvom pregledu, u gornjem lijevom kutu ugla navedeno „1 od 2“. Uz navedeno, žaliteljica predmetnim zahtjevom za dopunu informacije traži i informaciju o osobi koja je prijavila zgradu za pregled.

Povodom predmetnog zahtjeva prvostupanjsko tijelo donijelo je pobijano dopunsko rješenje KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-13 od 9. srpnja 2020. godine, kojim je odbačen zahtjev žaliteljice za dopunom informacije od 3. srpnja 2020. godine temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je tijelo javne vlasti utvrdilo kako ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se informacije nalaze. U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi da je temeljem predmetnog zahtjeva žaliteljice, zatraženo očitovanje od nadležne ustrojstvene jedinice tijela javne vlasti, iz kojeg je utvrđeno da je u bazi podataka vidljiv samo jedan pregled koji je proveden 27. ožujka 2020. godine. Također, u skladu s pozivanjem žaliteljice da se dostavljene informacije sastoje od dvije stranice, pri čemu joj je dostavljena samo preslika prve stranice, navodi se da je dostavljena snimka zaslona stranice dva (2) preglednika prazna, a koja je ista za svaku ocjenu te ukoliko se radi o dva pregleda, da u tom slučaju postoje dva odvojena obrasca.

Povodom pobijanog dopunskog rješenja žaliteljica je uputila podnesak prvostupanjskom tijelu koji je isto zaprimilo dana 20. srpnja 2020. godine, a kojim je ukazala da je u posjedu naljepnice koja je naknadno prilikom drugog pregleda postavljena na ulazna vrata stambene zgrade u Kuhačevoj 2 te samim smatra nejasnim kako tijelo javne vlasti nema u svojim službenim evidencijama podatak o obavljenom drugom pregledu.

Postupajući po žalbi, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/913, URBROJ: 401-01/04-20-2 od 28. srpnja 2020. godine, zatražena je od Grada Zagreba nadopuna prvostupanjskog spisa predmeta sa određenom dokumentacijom koja nedostaje te očitovanje vezano uz osnovu odbacivanja predmetnog zahtjeva žaliteljice, odnosno dodatna provjera navedenog tijela javne vlasti posjeduje li informacije koje su predmet zahtjeva, a uzimajući u obzir žalbene navode, kao i dostava traženih informacija ukoliko tijelo javne vlasti naknadnom provjerom utvrdi da se iste nalaze u njegovom posjedu.

Dana 10. kolovoza 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljena je putem elektroničke pošte tražena nadopuna spisa predmeta sa određenom dokumentacijom koja nedostaje, no nisu dostavljene informacije koje su predmet zahtjeva žaliteljica.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Također, člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-02/249, URBROJ: 251-02-02/15-20-7 od 30. lipnja 2020. godine i priložene službene bilješke o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija sadrži zaštićene osobne podatke, odnosno da interes zaštite osobnih podataka prijavitelja objekta za pregled, preteže nad javnim interesom prava na pristup informaciji.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu.

Uvidom u spisu predmeta priložene informacije koje su djelomično omogućene žaliteljici, odnosno presliku ispisa snimke zaslona aplikacije iz koje je vidljiv obrazac prijave i rezultat preliminarne procjene oštećenja objekta u Zagrebu, na adresi Kuhačeva 2 od 27. ožujka 2020. godine, utvrđeno je da su u predmetnom obrascu, između ostaloga, navedena imena i prezimena fizičkih osoba koje su podnijele prijavu objekta za pregled.

Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako. Dakle, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žaliteljici, iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi je zatražila. Stoga je pozivanje žaliteljice na status suvlasnika predmetne zgrade irelevantan.

S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

U žalbenom je postupku stoga zaključeno da razlozi koje žaliteljica navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa dijelu informacije iz koje su vidljivi osobni podaci fizičkih osoba za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žaliteljice. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Također, ističe se da je prvostupanjsko tijelo pravilno provelo test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da je isto razmatralo mogućnost primjene odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj će se preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koje podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. navedenog članka te u konačnici, ispravno postupilo na način da je žaliteljici djelomično omogućilo pristup traženim informacijama, uz anonimizaciju osobnih podataka fizičkih osoba.

Nadalje, odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

S tim u vezi, podredno se ukazuje na odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka. Osim toga, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došao do traženih podataka.

Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Uvidom u spisu predmeta priloženu korespondenciju putem elektroničke pošte između službenika za informiranje te nadležne ustrojstvene jedinice Grada Zagreba, odnosno Ureda za upravljanje u kriznim situacijama, utvrđeno je da navedeno tijelo javne vlasti raspolaže aplikacijom u kojoj je sadržan obrazac prijave te rezultat preliminarne procjene objekta u Zagrebu, na adresi Kuhačeva 2. Također, iz navoda Ureda za upravljanje u kriznim situacijama i priloženih preslika snimki zaslona predmetne aplikacije, utvrđeno je da tijelo javne vlasti raspolaže samo s podacima o jednom pregledu objekta na navedenoj adresi koji je proveden dana 27. ožujka 2020. godine te da ne postoji mogućnost izdavanja zapisnika o obavljenom pregledu jer navedena aplikacija nema takvu mogućnost. Uz navedeno, iz priložene korespondencije proizlazi da u predmetnoj aplikaciji, koja se redovito ažurira, ne postoji podatak o drugom pregledu navedenog objekta na navedenoj adresi. Naime, iz navoda Ureda za upravljanje u kriznim situacijama i priloženih izvadaka iz aplikacije proizlazi da se obrazac prijave i preliminarna procjena oštećenja predmetnog objekta od 27. ožujka 2020. godine sastoji od dvije stranice te da je druga stanica prazna, kao i kod ostalih ocjena. Također, iz dodatnog očitovanja navedenog Ureda proizlazi da, ukoliko bi se radilo o dvije procjene objekta, da bi tada postojale dvije odvojene točke, odnosno dva odvojena obrasca.

S obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti povodom zaprimljenog zahtjeva žaliteljice utvrdilo da ne posjeduje tražene informacije iz njezinog zahtjeva za dopunu informacije, vezane uz drugi preliminarni pregled zgrade u Zagrebu, na adresi Kuhačeva 2, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a prvostupanjsko tijelo je stoga o zahtjevu stranke odlučilo sukladno odredbama citiranog Zakona, tako da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Također, ističe se da ovo rješenje ne dira u prava žaliteljice koja ostvaruje temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan