KLASA: UP/II-008-07/20-01/1111

URBROJ: 401-01/06-20-4

Zagreb, 14. listopada 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (˶Narodne novine˝, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Broj: 213-1/2020 od 25. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Broj: 213-1/2020 od 25. svibnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup:

- Potvrdi o plaći direktora trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. ......... za 2019. godinu

· na način da na istoj budu vidljivi podaci o nazivu, adresi, osobnom identifikacijskom broju tijela javne vlasti koje isplaćuje plaću, imenu i prezimenu osobe na koju glasi potvrda, mjesecu i godini, te bruto iznosu plaće.

3. Odbacuje se zahtjev ......... u pogledu traženja iznosa godišnje bruto naknade članova nadzornog odbora.

4. Nalaže se trgovačkom društvu Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem u točki 1. izreke odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. svibnja 2020. godine kojim je od trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. zatražio informacije o godišnjim iznosima bruto plaća po svakom članu uprave, iz razloga što navedene informacije predstavljaju poslovnu tajnu društva. U točki 2. izreke osporenog rješenja navedeni zahtjev žalitelja u pogledu traženja godišnjeg bruto iznosa naknada za članove Nadzornog odbora je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. navedenog Zakona, iz razloga što prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju pa se ista niti ne smatra informacijom u zakonskom smislu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija osporeno rješenje zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (˶Narodne novine˝ 47/09.) jer je obrazloženje rješenja površno. Smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Pojašnjava da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo jer su prema odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, a da bruto plaća iz ugovora o radu odnosno naknada za obavljanje poslova članova nadzornog odbora predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. svibnja 2020. godine od trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., kao tijela javne vlasti, zatražio sljedeće informacije: moli da mu se dostavi informacije o tome koliko iznosi po svakom članu uprave godišnja bruto plaća i koliko iznosi po svakom članu nadzornog odbora godišnja bruto naknada.

Također je utvrđeno da je trgovačko društvo Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. po navedenom zahtjevu žalitelja donijelo osporeno rješenje, Broj: 213-1/2020 od 25. svibnja 2020. godine, kojim je u točki 1. izreke odbačen je zahtjev u pogledu godišnjih iznosa bruto plaća po svakom članu uprave, iz razloga što navedene informacije predstavljaju poslovnu tajnu društva. U točki 2. izreke osporenog rješenja navedeni zahtjev žalitelja u pogledu traženja godišnjeg bruto iznosa naknada za članove Nadzornog odbora je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. navedenog Zakona, iz razloga što prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju pa se ista niti ne smatra informacijom u zakonskom smislu.

U obrazloženju osporenog rješenja je u bitnome navedeno kako su plaća direktora, kao i ostala materijalna prava poslovna tajna društva sukladno članku 7. Ugovora o radu direktora te je stoga odbačen žaliteljev zahtjev kao u točki 1. izreke, a da je u pogledu informacija o naknadama za članove Nadzornog odbora utvrđeno kako iz razloga što nemaju Nadzorni odbor utvrđeno da ne posjeduju traženu informaciju, pa je zahtjev valjalo odbiti jer se tražena informacija ne smatra informacijom u zakonskom smislu kao u točki 2. izreke rješenja.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno rješavanje, ali bez informacija koje su predmet ovog postupka, pa je Ured povjerenika za informiranje aktom UP/II-008-07/20-01/1111, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 6. listopada 2020. godine zatražio od prvostupanjskog tijela javne vlasti dostavu u zahtjevu zatraženih informacija sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. U aktu prvostupanjskog tijela Broj: 213-2/2020 od 29. rujna 2020. godine kojim je dostavljen spis predmeta, navedeno je kako trgovačko društvo Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. nema osnovan Nadzorni odbor.

Dana 13. listopada 2020. godine trgovačko društvo Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. je aktom Broj: 213-3/2020 od 12. listopada 2020. godine kao informaciju koja je predmet postupka dostavilo sljedeću informaciju: Potvrdu o plaći za direktora društva ......... u 2019. godini.

Uvidom u spis, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je trgovačko društvo Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izvelo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenilo pravni propis. Naime, iz izreke osporenog rješenja te njegovog obrazloženja je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo u odnosu na informacije o bruto plaći članova uprave koju ima u posjedu odbacilo zahtjev, dok je u pogledu informacije o naknadi za članove nadzornog odbora utvrdilo da ne posjeduje traženu informaciju, a odbilo je zahtjev žalitelja pozivom na odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženoj informaciji iz zahtjeva, na način kako je to isti i zatražio, a također i razmotrio da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (˶Narodne novine˝ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka (˶Narodne novine˝, broj 79/07 i 86/12) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka (˶Narodne novine˝, broj 108/96.), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka (˶Narodne novine˝, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.

Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljene informacije koja se odnosi na traženje iz predmetnog zahtjeva te je došao do zaključka kako ista ne može biti označena kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljenu informaciju nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju niti u spisu predmeta nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu, obzirom da općih akti trgovačkih društava koji određuju poslovnu tajnu društva trebaju biti usklađeni sa navedenim Zakonom. Samo navođenje da bi se omogućavanjem informacija o iznosima bruto plaća koje se odnose na zahtjev u konkretnom slučaju moglo naštetiti gospodarskim interesima prvostupanjskog tijela nije utemeljeno na stvarnom činjeničnom stanju. Primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta, već je smisao instituta poslovne tajne u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese.

Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa istoj otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama i stavljajući je u odnos prema činjenici da je iz podataka objavljenih u Sudskom registru Ministarstva pravosuđa vidljivo da su osnivači prvostupanjskog tijela više jedinica lokalne samouprave.

S obzirom da je u konkretnom slučaju žalitelj u svom zahtjevu izričito naveo da traži godišnji iznos bruto plaća i naknada po svakom članu Uprave te Nadzornog odbora, mogućnost dostupnosti traženih informacija trebalo je iz tog razloga razmatrati u granicama zahtjeva podnositelja.

Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup traženoj informaciji, na način da na istoj bude vidljiv podatak o imenu i prezimenu (a koji su već i javno dostupni podaci u Sudskom registru Ministarstva pravosuđa) i bruto iznosu plaće isplaćenom u 2019. godini od strane tijela javne vlasti, a da na istoj ostanu prekriveni ostali osobni podaci.

Naime, uzimajući u obzir traženje žalitelja nisu identificirani razlozi za ograničenje pristupa informacijama u pogledu imena i prezimena direktora trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. te isplaćenih bruto iznosa istoj osobi.

S obzirom na navedeno, a razmatranjem sadržaja u zahtjevu tražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti pristup informaciji (potvrdi o plaći) i to na način da su iz iste vidljivi podaci na što se ista odnosi, podaci o tijelu koje je isplatilo plaću (podaci o pravnim osobama se ne štite Općom uredbom o zaštiti podataka), imenu i prezimenu osobe kojoj je ista isplaćena te bruto iznos plaće, s obzirom da se radi o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer je navedena osoba bila plaćena za svoj rad te se tako radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima, a za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva, a u pogledu navedenih informacija koje je žalitelj u zahtjevu i tražio nisu utvrđena zakonski propisana ograničenja pristupa informacijama.

Osim navedenog, a u odnosu na razlog ograničenja pristupa traženim informacijama naveden u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, ističe se da sukladno dosadašnjoj praksi žalbenog tijela koja je potvrđena i pravomoćnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, bruto iznosi koji su isplaćeni od strane tijela javne vlasti te imena i prezimena osoba kojima su oni isplaćeni ne predstavljaju zaštićene osobne podatke.

Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da je zatražena informacija neposredno vezana za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takva informacija, temeljem izričite zakonske odredbe, treba biti dostupna javnosti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, u vezi s člankom 25. stavkom 7. te člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točkama 1. 2. i 4. izreke ovog rješenja.

U pogledu traženja žalitelja podataka o tome koliko iznosi po svakom članu nadzornog odbora trgovačkog društva Krakom - Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. godišnja bruto naknada, u žalbenom je postupku utvrđeno da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zatraženu informaciju iz razloga što nema Nadzorni odbor, stoga je zahtjev trebalo odbaciti temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne ga odbiti kako je to navedeno u točki 2. izreke osporenog rješenja.

Naime, prvostupanjsko tijelo se u žalbenom postupku u svom aktu Broj: 213-2/2020 od 29. rujna 2020. godine, očitovalo kako nema osnovan Nadzorni odbor, a tako je navelo i u obrazloženju osporenog rješenja, premda je u izreci navelo da odbija zahtjev.

Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan