KLASA: UP/II-008-07/20-01/255
URBROJ: 401-01/05-20-8
Zagreb, 19. listopada 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Kaštela, KLASA: UP/I 008-02/20-01/0001, URBROJ: 2134/01-01/2-20-1 od 9. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Kaštela, KLASA: UP/I 008-02/20-01/0001, URBROJ: 2134/01-01/2-20-1 od 9. ožujka 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Grada Kaštela odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojima je žalitelj zatražio informaciju je li konkretnoj fizičkoj osobi izdano rješenje o plaćanju komunalne naknade sukladno novom Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja zaštićeni osobni podatak fizičkih osoba.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom ukazuje na provedbu testa razmjernosti i javnog interesa prije odbijanja prava na pristup informacijama, kao što i ukazuje na odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama koja propisuje mogućnost djelomičnog pristupa informaciji koja sadrži ograničenja. Mišljenja je da zatražena informacija treba biti javno dostupna, stoga predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 17. veljače 2020. godine zatražio informaciju je li ......... kao vlasniku uplanjene kuće/nekretnine s dvorištem i pomoćnim zgradama, na zemljišnoknjižnoj tj. katastarskoj čestici ........., na adresi ........., izdano rješenje o plaćanju komunalne naknade sukladno novom Zakonu o komunalnom gospodarstvu.
Grad Kaštela je pobijanim rješenjem odbio žaliteljev zahtjev zbog toga jer su zatraženi zaštićeni osobni podaci fizičke osobe. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako temeljem odredbe članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama ne postoji obveza proaktivne objave rješenja o plaćanju komunalne naknade za građane obveznike plaćanja komunalne naknade. Tijelo javne vlasti potom citira odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka i odredbe članka 15.2.4. Zakona o pravu na pristup informacijama te naglašava kako smatra da dostava zatraženih informacija ne bi bila opravdana i u skladu sa navedenim odredbama, odnosno da u konkretnom slučaju ne bi prevladao javni interes u odnosu na zaštićenu privatnost pojedinca.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana prvenstveno odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile formalne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka, a iz spisa predmeta i pobijanog rješenja je vidljivo da Grad Kaštela nije proveo test razmjernosti javnog interesa.
Naime, bez obzira što je Grad Kaštela u obrazloženju rješenja napomenuo kako „da u konkretnom slučaju ne bi prevladao javni interes u odnosu na zaštićenu privatnost pojedinca“, u žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti nije u konkretnom slučaju dalo argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u predmetnoj upravnoj stvari zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen, te nije obrazložilo zašto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Navođenje kako „u konkretnom slučaju ne bi prevladao javni interes“ ne predstavlja provođenje testa razmjernosti i javnog interesa jer ne daje nikakva obrazloženja zbog čega prevladava potreba prava na ograničenje, odnosno kakve su to moguće ugroze te koji je njihov stupanj i način manifestiranja, imajući na umu konkretnu informaciju zatraženu zahtjevom.
Tijelo javne vlasti također nije pravilno i u potpunosti utvrdilo činjenično stanje te ga podvelo pod relevantnu zakonsku normu, pogotovo ako se uzme u obzir da u uvodu pobijanog rješenja navodi odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, a koju uopće ne razrađuje u obrazloženju rješenja.
Osim toga, ne postoji poveznica između navođenja odredbe članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja obvezuje tijela javne vlasti na proaktivnu objavu informacija, i postupanja po pojedinačnom zahtjevu na pristup informacijama kao u ovom slučaju, u kojem se razmatra dostupnost pojedine informacije u odnosu na postojanje ograničenja u pojedinoj upravnoj stvari.
Povjerenik za informiranje je slijedom navedenog na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) riješio kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
S obzirom na neargumentirano obrazloženje pobijanog rješenja, ukazuje se na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Navedeno načelo utvrđivanja materijalne istine, kao jedne od okosnica svakog upravnopravnog postupka, trebalo bi posebno doći do izražaja u slučaju kada se diskvalificira ustavno pravo korisnika na pristup informacijama, tako da bi prvostupanjsko tijelo u rješenju trebalo prezentirati činjenice i okolnosti na način da se nedvosmisleno utvrdi kako na zatraženim informacijama postoji ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te, u slučaju zakonske obaveze, ispravno provesti test razmjernosti i javnog interesa.
U tom se smislu ističe važnost obrazloženja rješenja, jer obrazloženje omogućava stranci da pomoću žalbe zaštiti svoje interese i pokuša pobiti navode iz rješenja tijela javne vlasti. Kada rješenje nema valjano obrazloženje, podnositelj zahtjeva je doveden u nejednak položaj u odnosu na tijelo i ne može u potpunosti ostvariti svoje ustavom zajamčeno pravo na žalbu.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan