KLASA: UP/II-008-07/20-01/864
URBROJ: 401-01/06-20-5
Zagreb, 27. listopada 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke Urudžbeni broj: 805-XVIII-1166/R-2020 od 29. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke Urudžbeni broj: 805-XVIII-1166/R-2020 od 29. lipnja 2020. godine, kao neosnovana.
Osporenim rješenjem je u točki 1. izreke odbijen zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je od Hrvatske narodne banke (dalje u tekstu: HNB) zatražio Zapisnik o provedenom nadzoru u Zagrebačkoj banci u kojem je utvrđeno kršenje procedura predviđenih u ZSPNFT, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkama 4. i 7. istog Zakona, pozivajući se na zaštitu osobnih podataka i na potrebu zaštite tajnosti podataka prema članku 53. Zakona o HNB-u („Narodne novine“, broj 75/08,. 54/13. i 47/20.), člancima 156. 206. i 207. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19. i 47/20.) i članku 82. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“, broj 108/17. i 39/19.).
U točki 2. izreke osporenog rješenja odbačen je predmetni zahtjev žalitelja u dijelu u kojem je tražio prekršajni nalog protiv Zagrebačke banke vezan za utvrđene prekršaje u gore navedenom nadzoru te rješenje nadležnog prekršajnog suda ukoliko je isto doneseno, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u dijelu u kojem mu je točkom 1. izreke odbijen zahtjev radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. U odnosu na opsežno obrazloženje osporenog rješenja žalitelj navodi da je pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti ustavno pravo i premda je HNB neovisna institucija čiji su status, položaj, ciljevi i zadaci definirani Zakonom o HNB-u, da ona predstavlja tijelo javne vlasti, pa zakonitost poslovanja bankarskog sustava nije pitanje koje se tiče samo te institucije nego je to interes svih građana Republike Hrvatske odnosno da sve vezano uz funkcioniranje bankarskog sustava koji određuje i funkcioniranje ekonomskog sustava, zakonitost i sigurnost bankarskog sustava predstavlja javni interes. Nadalje navodi da je HNB kao neovisna nadzorna institucija kao i svako drugo tijelo javne vlasti podložna kontroli javnosti, koja da je određena upravo Zakonom o pravu na pristup informacijama. Navodi da su stoga rad HNB-a, radnje koje poduzima, mjere koje izriče, kao i postupci koje pokreće pitanja od interesa javnosti, obzirom da se povjerenim nadzornim aktivnostima omogućava efikasno funkcioniranje tržišta, zaštitćuju potrošači i omogućuje ostvarivanje ekonomske aktivnosti, djelovanje tržišta i stvaranje profita pod istim uvjetima za sve. U odnosu na navode iz obrazloženja osporenog rješenja nadalje navodi kako u konkretnom slučaju uopće nije proveden test razmjernosti i javnog interesa jer tijelo javne vlasti u odnosu na povjerljivost informacija nije konfrontiralo zakonsko pravo javnosti na dostupnost tražene informacije. Ističe da je test koji je naveden u obrazloženju osporenog rješenja proveden mehanički te je utvrđeno kako četiri zakona ne dozvoljavaju omogućavanje pristupa traženom Zapisniku a da samo jedan zakon to dopušta, kao i da se navedeni test provodio u pogledu apstraktnog slučaja a da se ignoriralo činjenicu da je tražena informacija vezana za provedeni nadzor u Zagrebačkoj banci d.d. o kojem su objavljene vijesti u javnosti. Navodi kako se radi o najvećoj aferi u povijesti hrvatskog bankarstva, slučaju koji potresa našu najveću banku zbog pranja novca, sumnjivih transfera novca, o kojem su izvještavali svi mediji odnosno da se radi o neviđenom interesu javnosti, a HNB drži da je to štićena informacija, iz kojeg razloga žalitelj smatra da uopće nije proveden test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na konkretni slučaj nego opći i apstraktni test, koji HNB-u omogućava uskratu bilo koje informacije koja se tiče njenog rada u dijelu koji se odnosi na superviziju banaka. U daljnjem tekstu žalitelj pojašnjava u čemu bi se morao sastojati test razmjernosti i javnog interesa odnosno kako bi isti trebao biti obrazložen, a što je po njegovom mišljenju HNB propustio učiniti u osporenom rješenju. Ističe da je zakonitost poslovanja banaka te efikasno i zakonito obavljanje nadzornih funkcija HNB-a interes svih građana, pa ako je supervizija HNB-a utvrdila nepravilnosti u poslovanju banaka, tada ima obvezu javnosti omogućiti pristup tim informacijama. Zaključno, kao argument za svoje navode te za poništenje osporenog rješenja, žalitelj ističe da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-130/16-8 od 22. rujna 2016. godine potvrđena odluka Povjerenika za informiranje kojom je odobren pristup zapisnicima o superviziji banaka. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 2. lipnja 2020. godine HNB-u, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za pristup informacijama u kojem je zatražio sljedeće informacije: 1. Zapisnik HNB-a o provedenom nadzoru u Zagrebačkoj banci d.d. u kojem je utvrđeno kršenje procedura predviđenih u ZSPNFT; 2. Prekršajni nalog HNB-a protiv Zagrebačke banke d.d. vezano za prekršaje tvrđene u nadziru iz prethodne točke; i 3. Rješanje nadležnog prekršajnog suda ukoliko je isto doneseno.
Također je utvrđeno da je HNB postupajući po zahtjevu žalitelja donijela osporeno rješenje Urudžbeni broj: 805-XVIII-1166/R-2020 od 29. lipnja 2020. godine, kojim je u točki 1. izreke odbila zahtjev u dijelu u kojem se pod točkom 1. traži Zapisnik HNB-a u Zagrebačkoj banci d.d. u kojem je utvrđeno kršenje procedura predviđenih u ZSPNFT, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i 7. navedenog Zakona.
U točki 2. izreke osporenog rješenja odbačen je predmetni zahtjev žalitelja u dijelu u kojem je tražio prekršajni nalog protiv Zagrebačke banke d.d. vezan za utvrđene prekršaje u gore navedenom nadzoru te rješenje nadležnog prekršajnog suda ukoliko je isto doneseno, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije.
U obrazloženju citiranog rješenja citirane su odredbe Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i Opće uredbe o zaštiti podataka, koje propisuju tajnost i zaštitu informacija zatraženih u konkretnom slučaju. Pojašnjeno je također da je obveza čuvanja podataka dobivenih u superviziji pravilo koje vrijedi na području cijele Europske unije a kojeg se dužna pridržavati i HNB te da je Zakonom o kreditnim institucijama točno propisano u kojim slučajevima HNB može koristiti povjerljive informacije koje sazna tijekom obavljanja supervizije ili drugih poslova iz svoje nadležnosti. Također se ističe da takva obveza postoji i sukladno odredbi članka 82. stavka 9. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te da je HNB kao nadzorno tijelo sve podatke koje u obavljanju svojih poslova pribavi kod kreditnih institucija dužna čuvati kao povjerljive, kao i da iste može dostavljati drugima u taksativno propisanim slučajevima u stavku 10., 12. i 13. navedenog članka. Pojašnjava se da je osiguranje povjerljivosti podataka pribavljenih nadzorom nad primjenom Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma jedan od ključnih preduvjeta uspješnog i efikasnog rada na pitanjima sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma od strane svih nadležnih nadzornih tijela kao i Ureda za sprječavanje pranja novca te je i preduvjet za uspješni rad tijela nadležnih za istraživanje pranja novca, financiranja terorizma i povezanih predikatnih kaznenih djela (svako kazneno djelo kojim je ostvaren nezakonit prihod koji može biti predmet kaznenoga djela pranja novca), pa bi kršenje odrdbi o povjerljivosti podataka dovelo do opasnog utjecaja na povećanje rizika cjelovitost, dobro funkcioniranje, ugled i stabilnost financijskog sustava koji j epotrebno štititi na dobrobit Republike Hrvatske i njezinih građana. Također je navedeno kako provedenim testom razmjernosti i javnog interesa HNB nije pronašao pravni temelj za otkrivanje osobnih podataka sadržanih u zatraženom Zapisniku pa je stoga zahtjev valjalo odbiti i sukladno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka. U nastavku obrazloženja navodi se utvrđeno prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa u pogledu u predmetnom zahtjevu zatražene informacije. U navedenom testu je istaknuto kako već sama činjenica da su podaci koje HNB dozna u obavljanju svoje nadzorne funkcije zaštićeni kao povjerljivi na temelju tri različita zakona govori u prilog tome da zaštita tih podataka ima veliku težinu i značaj odnosno da je zakonodavac cijenio da otkrivanje podataka u vezi sa supervizijom/nadzorom nije u javnom interesu te ih je iz tog razloga utvrdio tajnima. Navedeno je da HNB kontinuirano nadzire kreditne institucije i svojim mjerama osigurava usklađenost tih institucija sa zakonskim propisima, ali da o konkretnim mjerama ne obavještava javnost u onom dijelu u kojem je propisana povjerljivost podataka. Navodi se da je javni interes za pristup informacijama o superviziji/nadzoru koji provodi HNB osiguran time što je Zakonom o kreditnim institucijama propisano koje je informacije HNB dužan objaviti, a što predstavlja jedan od izuzetaka od obveze čuvanja povjerljivih informacija. Istaknuto je kako HNB na svojim mrežnim stranicama objavljuje odluke o izrečenim pravomoćnim kaznama kreditnim institucijama i odgovornim osobama kreditnih institucija, prekršajnih sudova i drugih tijela nadležnih za vođenje prekršajnih postupaka, a koje su donesene u postupcima u kojima je HNB ovlašteni tužitelj, kao i da se te odluke objavljuju bez odgode, nakon obavještavanja osobe na koju se kazna odnosi.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je u točki 1. izreke osprenog rješenja ograničilo pristup traženoj informaciji temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi sa člancima 156., 206. i 207. Zakona o kreditnim institucijama, člankom 53. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, člankom 82. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, te odredbama Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka).
U žalbenom postupku HNB je aktom Urudžbeni broj: 805-XVIII-1166/OŽ-2020 od 14. srpnja 2020. godine dostavio Povjereniku za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje, uvidom u koji je utvrđeno da istom prileži Zapisnik o provođenju testa razmjernosti i javnog interesa Broj: 805-XVIII-1166/TR-2020 od 26. lipnja 2020, godine, ali da u istom nedostaje informacija koja je predmet postupka. U citiranom aktu HNB je vezano za zatraženu informaciju izvijestio da se radi o vrlo opsežnom dokumentu zbog kojeg razloga je prikladno izvršiti uvid u isti u prostorijama tijela javne vlasti. U navednom aktu HNB se osvrnuo na žalbene navode navodeći kako su isti netočni odnosno da se radi o pogrešnoj interpretaciji činjenica te pravnih propisa od strane žalitelja. HNB u navedenom aktu također ističe kako je osporeno rješenje doneseno nakon zakonito provedenog postupka i uz uvažavanje svih odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim navedenog, HNB pojašnjava da je nakon provedenog testa razmjernosti doneseno osporeno rješenje jer je zaključeno da činjenica da je tražena informacija povjerljiva prema više zakonskih osnova prevladava nad javnim interesom da ona bude dostupna, a iz razloga jer bi odavanjem povjerljivih supervizijskih podataka bile prouzročene štetne posljedice na način da bi poslovi provođenja nadzora bili znatno otežani te bi bila kompromitirana uspješnost i efikasnost rada na sprječavanju pranja novca, osobito u odnosu na Ured za sprječavanje pranja novca i drugih tijela nadležnih za istraživanje pranja novca, financiranje terorizma, a imajući u vidu da je povjerljivost podataka koji su predmet ovog postupka osnovni preduvjet za uspješan rad ovih tijela. U odnosu na navode žalitelja se napominje kako HNB redovito informira javnost o svim bitnim pitanjima, pa tako i vezano za superviziju kreditnih institucija, da je iz Godišnjih izvješća HNB-a vidljiv broj provedenih izravnih nadzora, izdanih rješenja, izdanih opomena, imenovanih povjerenika i posebnih uprava i niz drugih informacija od interesa javnosti, kao i da se javnost redovito informira i o pokazateljima poslovanja svake kreditne institucije pojedinačno i to na redovnoj osnovi svaka tri mjeseca. U navedenom se aktu zaključno navodi kako na svojim mrežnim stranicama HNB objavljuje informacije iz uvoda i izreke pravomoćnih odluka prekršajnih tijela vezanih za kreditne institucije te da se prilikom informiranja javnosti vodi računa o ostvarivanju ciljeva transparentnosti poslovanja kreditnih institucija i rada HNB-a, ali i ciljeva usmjerenih na očuvanje stabilnosti bankarskog i financijskog sustava.
U žalbenom postupku ovlaštene službene osobe Ureda povjerenika za informiranje izvršile su dana 30. rujna 2020. godine u prostorijama tijela javne vlasti uvid u Zapisnik o obavljenom neposrednom nadzoru dijela poslovanja Zagrebačke banke d.d., koji je trajao od 4. ožujka do 8. studenoga 2019. godine, Broj: EZIN-9-500/19-ZČ-VKM.
Izvršenim uvidom je utvrđeno da se radi o zapisniku o provedenom neposrednom nadzoru čiji je sastavni dio prilog/izlist transakcija određenih klijenata Zagrebačke banke d.d. u određenom vremenskom rasponu, kao i da navedeni Zapisnik sadrži podatke o poslovanju Zagrebačke banke d.d., podatke o konkretnim transakcijama navedene banke te osobne podatke njezinih klijenata. Prilikom navedenog uvida HNB je vezano za dijelove predmetnog Zapisnika odnosno podatke iz istog koji su objavljeni u medijima, ili bili dio medijske rasprave izvijestio službenike Ureda povjerenika za infomriranje kako je vezano za navedeno od strane HNB-a podnesena kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja, obzirom da se radi o otkrivanju podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji su navedeni u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te da li u konkretnom slučaju prevladava javni interes u odnosu na u istom navedene zaštićene interese. Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštitu interesa koji se štite.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 30. Zakona o HNB-u propisano je da se podzakonskim propisima HNB-a određuju podaci i izvješća koje su kreditne institucije dužne dostavljati HNB-u te rokovi za dostavu tih podataka. Kreditne institucije moraju pružiti HNB-u informacije i podatke o svom poslovanju i financijskom položaju navedene u podzakonskim propisima, a na zahtjev HNB-a i druge podatke potrebne za izvršavanje njezinih zadataka. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da HNB može dostavljene informacije i podatke objaviti za sve kreditne institucije, pojedinačno, zbirno ili klasificirane prema vrstama kreditnih institucija ili prema prirodi poslova koje pojedine kreditne institucije obavljaju, osim onih podataka koji se smatraju bankarskom tajnom u skladu sa zakonom.
U članku 53. stavku 1. Zakona o HNB-u propisano je da su članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a dužni čuvati kao poslovnu tajnu isprave i podatke za koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti i poslova, a čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi štetilo ugledu i interesima HNB-a, kreditnih institucija i drugih osoba kojima HNB izdaje odobrenja za rad ili ih nadzire. Dužnost čuvanja poslovne tajne traje i nakon prestanka članstva u Savjetu HNB-a, odnosno nakon prestanka radnog odnosa u HNB-u. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da iznimno, članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a mogu isprave i podatke iz stavka 1. ovoga članka učiniti dostupnima trećima izvan HNB-a u slučajevima i prema postupku koje posebnim aktom utvrđuje guverner HNB-a, a naknadno potvrđuje Savjet HNB-a, pod uvjetom da dostavljanje tih isprava i podataka ima jedno od navedenih obilježja: da je osoba na koju se te informacije odnose dala za to izričito odobrenje; da je u skladu s izvršavanjem građanske dužnosti, uključujući pružanje pomoći tijelima u provođenju zakona i po sudskom nalogu ili nalogu druge osobe odgovarajuće nadležnosti; da služi za rad vanjskih revizora HNB-a; da služi za rad tijela nadležnih za superviziju i nadzor stranih financijskih institucija i predstavnika međunarodnih financijskih institucija u izvršavanju njihovih službenih dužnosti, ili; kad interes same HNB u sudskim postupcima traži otkrivanje tih podataka.
Članak 156. stavak 1. Zakona o kreditnim institucijama propisuje da su bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu. Stavkom 2. ovog članka je propisano da se u smislu ovoga Zakona klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije.
Odredbom članka 157. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama je propisano da članovi tijela kreditne institucije, dioničari kreditne institucije, radnici kreditne institucije i druge osobe koje zbog prirode poslova koje obavljaju s kreditnom institucijom ili za kreditnu instituciju imaju pristup povjerljivim podacima, moraju čuvati bankovnu tajnu te je ne smiju priopćiti trećim osobama, iskoristiti je protiv interesa kreditne institucije i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da je iskoriste. Stavkom 2. istog članka je propisano da obveza čuvanja bankovne tajne postoji za osobe iz stavka 1. ovoga članka i nakon prestanka njihova rada u kreditnoj instituciji, odnosno nakon prestanka svojstva dioničara ili članstva u tijelima kreditne institucije, kao i nakon prestanka ugovornog odnosa o obavljanju poslova za kreditnu instituciju. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da se obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi na sljedeće slučajeve: ako se klijent pisano izričito suglasi da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti; ako to omogućuje ostvarenje interesa kreditne institucije za prodaju potraživanja klijenta; ako se povjerljivi podaci priopćavaju HNB-u, Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske ili drugom nadzornom ili nadležnom tijelu za potrebe supervizije ili nadzora, a u okvirima njihove nadležnosti; ako se povjerljivi podaci razmjenjuju unutar grupe kreditnih institucija radi upravljanja rizicima; ako se povjerljivi podaci priopćavaju pravnoj osobi koja je osnovana radi prikupljanja i pružanja podataka o bonitetu pravnih i fizičkih osoba, i to u skladu s posebnim zakonom; ako se povjerljivi podaci o klijentima koji nisu ispunili svoju dospjelu obvezu u roku priopćavaju pravnoj osobi koja prikuplja i razmjenjuje ove podatke između kreditnih i/ili financijskih institucija; ako je priopćavanje povjerljivih podataka nužno za prikupljanje i utvrđivanje činjenica u kaznenom postupku i postupku koji mu prethodi, pod uvjetom da to pisano zatraži ili naloži nadležni sud ;ako je priopćavanje povjerljivih podataka potrebno za provedbu ovrhe ili stečaja nad imovinom klijenta, ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka, a to pisano zatraži ili naloži nadležni sud ili javni bilježnik u obavljanju poslova koji su im povjereni na temelju zakona; ako interesi ili obveze kreditne institucije ili klijenta zahtijevaju priopćavanje povjerljivih podataka u svrhu razjašnjenja međusobnog pravnog odnosa između kreditne institucije i klijenta u sudskom postupku, arbitražnom postupku ili postupku mirenja; ako se povjerljivi podaci priopćavaju Uredu za sprječavanje pranja novca, a na temelju zakona kojim se regulira sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma; ako se povjerljivi podaci priopćavaju Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminala, a na temelju zakona kojim se regulira suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala; ako su povjerljivi podaci potrebni poreznim tijelima (Poreznoj i Carinskoj upravi) u postupku koji ona provode u okviru svojih zakonskih ovlasti, a priopćavaju se na njihov pisani zahtjev; ako se povjerljivi podaci priopćavaju za potrebe Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, a na temelju zakona kojim se regulira osiguranje depozita; ako je iz stanja računa vidljiva nesposobnost za plaćanje, a izdavanje potvrde traži se radi dokazivanja postojanja stečajnog razloga; ako je riječ o odavanju podataka društvima za osiguranje u postupku osiguranja potraživanja kreditne institucije; ako je riječ o odavanju podataka pri sklapanju pravnih poslova koji imaju učinak osiguranja potraživanja kreditne institucije kao što su kreditni izvedeni instrumenti, bankarsko jamstvo i drugi slični poslovi; ako je riječ o odavanju podataka, uz pisanu suglasnost uprave kreditne institucije, imatelju kvalificiranog udjela te kreditne institucije, osobi koja namjerava steći kvalificirani udio u toj kreditnoj instituciji, osobi kojoj se pripaja ili s kojom se spaja kreditna institucija, pravnoj osobi koja namjerava preuzeti kreditnu instituciju kao i revizorima, pravnim i drugim stručnim osobama ovlaštenima od imatelja kvalificiranog udjela ili potencijalnog imatelja; ako je riječ o odavanju podataka koji su nužni za provedbu aktivnosti kreditne institucije, a koje su predmet eksternalizacije, ako se podaci otkrivaju pružateljima eksternalizacije; ako kreditna institucija koja pruža usluge pohrane i administriranja financijskih instrumenata za račun klijenata, uključujući poslove skrbništva, dostavi kreditnoj instituciji koja je izdavatelj nematerijaliziranih vrijednosnih papira na njezin zahtjev podatke o imatelju tih vrijednosnih papira; ako se povjerljivi podaci na temelju pisanog zahtjeva priopćavaju centrima za socijalnu skrb u okviru njihovih zakonskih ovlasti, a za potrebe poduzimanja mjera radi zaštite prava djece (osoba mlađih od 18 godina) i osoba pod skrbništvom; ako to pisanim putem zatraži Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ili ako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pisanim putem naloži Ministarstvu unutarnjih poslova prikupljanje podataka u predistražnom postupku; ako se povjerljivi podaci priopćavaju sudužniku, založnom dužniku, jamcu ili drugom sudioniku kreditnog odnosa, i to samo podaci o tom kreditnom odnosu; ako se povjerljivi podaci priopćavaju na pisani zahtjev osobi koja je pogrešno uplatila novčana sredstva na račun klijenta kreditne institucije, i to samo podaci koji su potrebni u svrhu pokretanja sudskog postupka radi povrata pogrešno uplaćenih novčanih sredstava; ako se povjerljivi podaci priopćavaju sanacijskim tijelima i Ministarstvu financija u vezi s provedbom Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava i ; ako je to propisano drugim zakonima. U stavku 4. istog članka je propisano da se odavanjem povjerljivih podataka ne smatra: odavanje podataka u agregiranom obliku iz kojih nije moguće utvrditi osobne ili poslovne podatke o klijentu i odavanje javnih podataka iz jedinstvenog registra računa. U stavku 5. ovog članka je propisano da je kreditna institucija dužna osigurati da potrošač pri zaključenju svakog pojedinog ugovora o pružanju bankovnih i/ili financijskih usluga pisanu suglasnost iz stavka 3. točke 1. ovoga članka daje u zasebnom dokumentu. Stavkom 6. istog članka je propisano da je kada se razmjena povjerljivih podataka obavlja na temelju pisane suglasnosti klijenta iz stavka 3. točke 1. ovoga članka ili u skladu sa stavkom 3. točkom 6. ovoga članka, kreditna institucija dužna ispuniti sljedeće uvjete: osigurati da su podaci koji se dostavljaju točni, potpuni i ažurni; klijentu omogućiti uvid u njegove podatke koje ona dostavlja; osigurati da se na taj način ne razmjenjuju podaci u opsegu većem nego što je potrebno za svrhu u koju se podaci razmjenjuju i čuvati tako primljene podatke ne duže nego što je potrebno za svrhu u koju se podaci dostavljaju. U stavku 7. istog članka je propisano da HNB može donijeti podzakonski propis kojim pobliže uređuje uvjete iz stavka 6. ovoga članka.
U članku 176. Zakona o kreditnim institucijama propisano je da su osnovni ciljevi supervizije koju obavlja HNB održavanje povjerenja u hrvatski bankovni sustav te promicanje i očuvanje njegove sigurnosti i stabilnosti.
Odredbom članka 206. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama propisano je da su radnici HNB, revizori i druge stručne osobe koje rade ili su radile po ovlaštenju HNB dužni sve informacije koje su saznali tijekom rada za HNB čuvati kao povjerljive. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da osobe iz stavka 1. ovoga članka ne smiju povjerljive informacije učiniti dostupnima nijednoj drugoj osobi ili državnom tijelu, osim u obliku skupnih podataka iz kojih nije moguće prepoznati pojedinačnu kreditnu instituciju.
Člankom 207. Zakona o kreditnim institucijama je propisano da se HNB može povjerljivim informacijama koje je saznala tijekom obavljanja supervizije ili drugih poslova iz svoje nadležnosti koristiti samo u sljedećim slučajevima: pri provjeri ispunjavanja uvjeta za izdavanje odobrenja i suglasnosti o kojima odlučuje na temelju ovoga Zakona; pri obavljanju supervizije kreditne institucije, na pojedinačnoj i/ili konsolidiranoj osnovi, osobito u smislu likvidnosti, solventnosti, velikih izloženosti, administrativnih i računovodstvenih procedura, sustava unutarnjih kontrola te izricanja supervizorskih mjera i mjera rane intervencije; pri izvršavanju svojih ovlasti za sanaciju; u prekršajnim postupcima; u postupku pred upravnim sudom koji se vodi protiv rješenja Hrvatske narodne banke; u drugim sudskim postupcima zbog povrede propisa Europske unije kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija; ili pri ispunjavanju zahtjeva Europskog parlamenta zasnovanih na ovlasti za istraživanje iz članka 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
U članku 215. stavku 1. Zakona o kreditnim institucijama je propisano da je HNB dužna javno objaviti sljedeće informacije: tekstove zakona, odluka, uputa i općih smjernica u području bonitetne regulative, a koji su doneseni u Republici Hrvatskoj; način korištenja mogućnostima i diskrecijskim pravima navedenima u propisima Europske unije kojima se uređuje poslovanje kreditne institucije; opće kriterije i metodologije koje se primjenjuju pri superviziji kreditnih institucija iz članka 181. ovoga Zakona; agregirane statističke podatke o ključnim aspektima provedbe bonitetnog okvira koje je HNB prikupila na temelju propisa uključujući broj i vrstu naloženih supervizorskih mjera te o izrečenim kaznama za prekršaje propisane ovim Zakonom; popise priznatih burza i vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika te; izreke rješenja iz članka 30. ovoga Zakona. U stavku 2. istog članka je propisano da će se informacije iz stavka 1. ovoga članka objavit na način koji omogućuje usporedbu između pristupa prihvaćenih od nadležnih tijela u različitim državama članicama. Ove informacije bit će redovito ažurirane i dostupne na internetskim stranicama HNB-a. Stavak 3. istog članka propisuje da osim informacija iz stavka 1. ovoga članka, HNB može objaviti i druge informacije iz svoje nadležnosti. U stavku 4. je propisano da HNB na svojim internetskim stranicama objavljuje odluke o izrečenim pravomoćnim kaznama kreditnim institucijama i odgovornim osobama kreditnih institucija, prekršajnih sudova i drugih tijela nadležnih za vođenje prekršajnih postupaka, a koje su donesene u postupcima u kojima je HNB ovlašteni tužitelj. Odluke se objavljuju bez odgode, a nakon što je osoba na koju se kazna odnosi o tome obaviještena. Stavkom 5. navedenog članka je propisano da HNB može objaviti rješenje koje donosi u izvršavanju svojih ovlasti. Kada HNB objavi takvo rješenje, dužna je objaviti i odluku upravnog suda donesenu povodom tužbe na to rješenje. U stavku 6. istog članka propisano je da će se podaci koji predstavljaju bankovnu tajnu na temelju odredbi ovoga Zakona izuzet od objava iz stavaka 4. i 5. ovoga članka. Stavkom 7. navedenog članka propisano je da će odluke o izrečenim kaznama kreditnim institucijama i odgovornim osobama kreditnih institucija, prekršajnih sudova i drugih tijela nadležnih za vođenje prekršajnih postupaka HNB objavit na anonimizirani način u sljedećim slučajevima: ako je kazna izrečena odgovornim osobama kreditne institucije, a HNB je prethodno procijenila da objava osobnog podataka nije razmjerna; ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskog tržišta ili su u tijeku istražne radnje u kaznenom postupku; ako bi objavljivanje za uključene kreditne institucije ili fizičke osobe prouzročilo nerazmjernu štetu koju je moguće utvrditi ili; ako su nastupile pravne posljedice rehabilitacije. U stavku 8. istog članka je propisano da objave iz stavaka 4. i 7. ovoga članka ostaju na internetskim stranicama najmanje pet godina.
Člankom 82. stavkom 10. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisano je da nadležna nadzorna tijela iz članka 81. ovoga Zakona podatke pribavljene sukladno ovom Zakonu smiju koristiti samo: a) pri obavljanju svojih dužnosti u skladu s ovim Zakonom ili drugim zakonodavnim aktima u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, bonitetnih propisa te nadzora kreditnih i financijskih institucija, uključujući postupanje po zahtjevima obveznika iz članka 9. ovoga Zakona koje nadziru, za izdavanje odobrenja, suglasnosti i licencija za rad obveznika iz članka 9. ovoga Zakona koje nadziru i postupanje po zahtjevima osoba kojima izdaju odobrenja za obavljanje određenih funkcija te za postupanje po zahtjevima za izdavanje odobrenja za stjecanje kvalificiranih udjela u financijskim institucijama i pravnim osobama koje podnose obveznici iz članka 9. ovoga Zakona te za postupanje po zahtjevima i obavijestima trećih osoba, koje nisu obveznici iz članka 9. ovoga Zakona, a koji se podnose nadležnim nadzornim tijelima iz članka 81. ovoga Zakona za izdavanje odobrenja, suglasnosti i licencija za rad, te uključujući i pokretanje prekršajnog postupka; b) u slučaju žalbe protiv odluke nadležnog tijela koje nadzire kreditne i financijske institucije, uključujući sudske postupke; c) u sudskim postupcima pokrenutima na temelju posebnih odredaba koje su predviđene u pravu Europske unije koje je doneseno u području primjene ovoga Zakona ili u području bonitetnih propisa te nadzora kreditnih i financijskih institucija; d) u slučajevima suradnje s nadležnim nadzornim tijelima iz članka 81. ovoga Zakona pri obavljanju svojih dužnosti u skladu s ovim Zakonom ili drugim zakonodavnim aktima koji se odnose na nadzor kreditnih i financijskih institucija; e) u slučajevima suradnje s: 1. tijelima drugih država članica nadležnima za provedbu nadzora u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, 2. tijelima drugih država članica nadležnima za provedbu nadzora u skladu s drugim zakonodavnim aktima koji se odnose na nadzor kreditnih i financijskih institucija, 3. europskim nadzornim tijelima, 4. Europskom središnjom bankom (ESB) kada djeluje u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 te 5. nadležnim tijelima trećih država u skladu s člankom 92. ovoga Zakona; f) u slučajevima suradnje s državnim tijelima nadležnim za sprječavanje ili istraživanje pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma. Stavkom 11. navedenog članka propisnao je da osobe iz stavka 9. ovoga članka povjerljive informacije smiju otkriti samo u sažetom ili općenitom obliku, na način da nije moguće identificirati pojedinačne kreditne i financijske institucije. U stavku 12. istog članka propisano je da su nadzorna tijela iz članka 81. ovoga Zakona dužna dostaviti podatke i informacije državnim tijelima nadležnim za sprječavanje ili istraživanje pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma.
Razmatranjem provedenog testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te imajući u vidu da je HNB središnja banka Republike Hrvatske koja je u ostvarivanju svoga cilja i u izvršavanju svojih zadataka samostalna i neovisna, Povjerenik za informiranje je razmotrio da li bi objavljivanje traženih informacija predstavljalo rizik i prijetnju narušavanja zakonom štićenih vrijednosti i namjere zakonodavca, odnosno dužnosti HNB-a da ove vrijednosti štiti, a imajući u vidu moguća zakonska ograničenja pristupa informacijama te ulogu koju HNB ima u hrvatskom bankovnom sustavu i općenito u hrvatskom društvu.
Također je izvršen uvid u javno objavljene informacije odnosno medijske sadržaje vezane za predmetni Zapisnik odnosno provedeni neposredni nadzor u Zagrebačkoj banci d.d., a vezano za procedure propisane Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, iz kojih proizlazi da su mimo propisanih procedura i zakonskih odredbi od strane nepoznate osobe medijima dani na uvid određeni podaci iz predmetnog Zapisnika o provedenom nadzoru u Zagrebačkoj banci d.d., radi čega su se i vodile javne rasprave, a što ne predstavlja omogućavanje te informacije javnosti od strane službenih osoba, pa se navedeni medijski sadržaji nisu uzimali u obzir u ovom postupku.
Osim toga, u žalbenom postupku također je izvršen i uvid u internetske stranice HNB-a te je utvrđeno da je vezano za interes javnosti oko predmetnog nadzora u Zagrebačkoj banci d.d. objavljen tekst pod naslovom „Nadzor banaka, proces, povjerljivost informacija, sankcije“ u kojem je pojašnjen proces nadzora kreditnih institucija i sankcije te specifičnost nadzora u vezi sa sprječavanjem pranja novca i financiranja terorizma. U navedenom je tekstu pojašnjeno da pri supervizorskim i nadzornim postupcima koji su u tijeku, a ako su utvrđene materijalno značajne nepravilnosti i nezakonitosti, supervizori od kreditnih institucija u pravilu očekuju da kreditna institucija odmah započne odgovarajuće formuliranje akcijskih planova za ispravljanje nepravilnosti i nezakonitosti kao da kreditna institucija već tijekom postupka započne interno preispitivanje odgovornosti do razine najvišeg rukovodstva. Navedeno je i da je u supervizorskim i nadzornim postupcima, HNB paralelno poduzima različite aktivnosti u pojedinim fazama upravnog postupka nakon utvrđivanja konačnih nalaza (formuliranje supervizorskih i nadzornih mjera kako bi se nepravilnosti i nezakonitosti ispravile, i sankcioniranje odgovornih osoba te utvrđivanje visine kazni za odgovorne osobe i samu instituciju), pri čemu vrsta, broj i razina mjera koje se nalažu ovise o samoj težini nalaza, a pri određivanju rokova uzimaju se u obzir realne mogućnosti kreditne institucije za ispravljanje nezakonitosti i nepravilnosti, kao i već postojeće aktivnosti kreditne institucije odnosno njihovi interni akcijski planovi. Istaknuto je da nakon što svi postupci supervizorskoga i nadzornog djelovanja dopu u fazu sankcioniranja i kažnjavanja, te se pokrenu i završe prekršajni sudski postupci, HNB transparentno obavještava javnost putem svojim mrežnih stranica i omogućuje dostupnima sve odgovarajuće činjenice (https://www.hnb.hr/javnost-rada/informacije-i-ocitovanja/odluke-prekrsajnih-tijela). Nadalje, vezano za nadzor u vezi sa sprječavanjem pranja novca i financiranja terorizma istaknuto je da sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj nije u nadležnosti samo jedne institucije, već je to sustav u kojemu su zakonom definirane uloge svakog sudionika kao i njihova suradnja; da u sustavu sudjeluju tri vrste tijela: tijela prevencije (banke, mjenjači, brokeri, društva za osiguranje, priređivači igara na sreću itd.), tijela nadzora (Ured za sprječavanje pranja novca, Financijski inspektorat Republike Hrvatske, Porezna uprava, Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) te tijela kaznenog progona (Državno odvjetništvo, sudstvo i policija); da HNB provodi izravne nadzore poslovanja banaka povezano s provedbom Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma u skladu s godišnjim planom izravnih nadzora i prosječno provede pet nadzora banaka godišnje, u kojima provjerava provodi li banka sve mjere koje je obvezna provoditi na osnovi navedenog zakona, a radi sprječavanja korištenja bankovnog sustava za pranje novca; te da HNB nije tijelo ovlašteno za provođenje istrage nad klijentima banke koji su potencijalni počinitelji kaznenog djela pranja novca, već da je to nadležnost tijela kaznenog progona. U navedenom je tekstu također istaknuto kako je HNB u skladu s važećim propisima dužan sve informacije o kreditnoj instituciji do kojih dođe tijekom svog rada čuvati kao povjerljive te ih ne smije učiniti dostupnima niti jednoj drugoj osobi, osim pod uvjetima propisanima zakonom, jer odavanje tih podataka suprotno zakonski propisanim uvjetima može imati obilježja kaznenog djela, dok je neovlašteno odavanje bankovne tajne propisano kao prekršaj, kao i da je osiguranje povjerljivosti podataka pribavljenih nadzorom nad kreditnim institucijama jedan od ključnih preduvjeta njihova sigurnoga i stabilnog poslovanja, kao i stabilnosti cijelog sustava, pa obzirom na navedeno HNB ne objavljuje zapisnike o izravnom nadzoru, ne komentira svoje nadzorne aktivnosti niti nalaze konkretnih nadzora. U navedenom je tekstu naglašeno da je bankovni sustav Republike Hrvatske stabilan, a depoziti klijenata sigurni.
Daljnjim uvidom u mrežne stranice HNB-a je utvrđeno i da se na njima ažurirano objavljuju informacije o poslovanju kreditnih institucija u obliku tabličnih i grafičkih prikaza, a koje sadrže osnovne podatke o poslovanju kreditnih institucija, privremene nerevidirane i revidirane pokazatelje njihovog poslovanja, raščlambu kvalitete kredita po sektorima i po valutama, bonitetne podatke o njihovom poslovanju, podatke o prodanim potraživanjima i troškove izvora financiranja banaka te je uzimajući u obzir sve javno objavljene informacije zaklučeno da je HNB u odnosu na superviziju kreditnih institucija u dovoljnoj mjeri informirao javnost o svom radu i o rezultatima svog rada.
Uzimajući u obzir sve gore navedene zakonske odredbe iz kojih je vidljivo kako je zakonski izričito propisano kada se i kome podaci koji predstavljaju bankovnu tajnu mogu dostavljati, koji se podaci vezani za poslovanje kreditnih institucija i u kojem obliku javno objavljuju, razmatrajući interes žalitelja za traženim informacijama te uvidom u informacije koje su javno objavljene na internetskim stranicama HNB-a, u žalbenom je postupku zaključeno da je javno objavljenim informacijama u dovoljnoj mjeri zadovoljen interes javnosti u pogledu informacija iz neposrednog nadzora prvostupanjskog tijela vezano za poštovanje procedura propisanih Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, a prema kojem je HNB jedno od nadzornih tijela (uz Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga, Financijski inspektorat Republike Hrvatske, Poreznu upravu i Carinsku upravu) koje nadzire provedbu navedenog Zakona kod kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i institucija za elektronički novac.
Naime, u žalbenom je postupku zaključeno da bi kreditnoj instituciji na koju se odnosi predmetni zapisnik mogla nastati gospodarska šteta njegovom objavom, a to iz razloga što je u navedenom postupku utvrđeno da je zatraženi zapisnik zapravo jedan od stadija u postupku supervizije po neposrednom nadzoru u poslovnoj banci i sadrži njezine poslovne podatke, obzirom da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji prema Zakonu o pravu na pristup informacijama moglo dovesti do negativne percepcije u javnosti u pogledu te kreditne institucije, a čime bi se narušio njezin ugled te dovelo do mogućih štetnih posljedica u poslovanju odnosno do nepovjerenja u njezino poslovanje te povlačenja depozita njezinih klijenata. Osim toga, ukoliko bi se omogućio pristup traženim informacijama, na navedeni način bi se doveo u pitanje institut bankovne tajne iz članka 156. Zakona o kreditnim institucijama, odnosno odredbe o povjerljivosti iz članka 206. navedenog Zakona te članka 53. stavka 1. Zakona o HNB-u, jer bi se javno iznosili podaci koji predstavljaju bankovnu tajnu, odnosno povjerljive činjenice i podatke o poslovanju trgovačkog društva u privatnom vlasništvu, samo zbog činjenice da je taj podatak dan na uvid HNB-u u okviru vođenja postupka iz njezine nadležnosti.
Nadalje, u žalbenom postupku je izvršen uvid u predmetni zapisnik te je utvrđeno da isti sadržava i osobne podatke fizičkih osoba, klijenata Zagrebačke banke d.d..
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99., Opća uredba o zaštiti podataka je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredbom broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
U žalbenom je postupku utvrđeno da se u konkretnom slučaju tražio Zapisnik iz neposrednog nadzora u Zagrebačkoj banci d.d. vezano za poštovanje procedura propisanih Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, a koji sadrži i osobne podatke fizičkih osoba, klijenata zagrebačke banke d.d. te podatke o njihovim financijskim transakcijama. U odnosu na navedeni Zapisnik je zaključeno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa traženoj informaciji u odnosu na javni interes, sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno prema drugom posebnom propisu. Naime, na kreditne institucije primjenjuje se Zakon o kreditnim institucijama koji propisuje uvjete za osnivanje, poslovanje i prestanak rada kreditnih institucija, kao i odredbe o obvezi čuvanja bankovne tajne. S obzirom da se poslovanje kreditne institucije temelji na pružanju bankovnih usluga, prema mišljenju žalbenog tijela objavljivanjem tražene informacije mogle bi nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese kreditne institucije u kojoj se provodio nadzor, a posljedično i za gospodarske interese njezinih klijenata pravnih i fizičkih osoba. Također je zaključeno da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a pravo na pristup informacijama ne znači zadiranje u tuđe osobne podatke i ugrožavanje tuđe privatnosti, pri čemu osobni podatak nije samo ime i prezime osobe nego i sva obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Prilikom stavljanja u međuodnos prava na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i prava žalitelja da dođe do zatražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanje pristupa istoj, a s obzirom da sadrži zaštićene osobne podatke, u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, te bi tako došlo do moguće zlouporabe tih podataka, pa stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Vezano za navedeno se ističe kako je osnovni cilj supervizijskih postupaka HNB-a sukladno članku 176. Zakona o kreditnim institucijama održavanje povjerenja u hrvatski bankovni sustav te promicanje i očuvanje stabilnosti i sigurnosti bankovnog sustava, pa premda je nesporno da su informacije o radu HNB-a i o poslovanju kreditnih institucija informacije od interesa za javnost, pri procjeni mogućnosti javne dostupnosti informacija iz tih postupaka treba imati u vidu da otkrivanje tih informacija može dovesti do štetnih posljedica za kreditnu instituciju. Također treba napomenuti i činjenicu da kreditne institucije posluju novcem svojih deponenata i štediša, čije povjerenje je važno za poslovanje svake kreditne institucije te da je sasvim opravdano očekivanje klijenta kreditnih institucija da podaci o njihovim transakcijama, stanju njihovih depozita ili kreditnih zaduženja ne postanu podaci dostupni trećim osobama, osim u zakonom propisanim slučajevima.
Uzimajući u obzir sve navedeno, prema mišljenju žalbenog tijela pravilno je prvostupanjsko tijelo zaključilo da u konkretnom slučaju u odnosu na traženi Zapisnik preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7., u vezi s člankom 206. Zakona o kreditnim institucijama i člankom 53. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci odnosno jer je na istu informaciju primjenjivo i ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog zaštite osobnih podataka.
Uzimajući u obzir sve navedeno žalbenom je postupku zaključeno da se u konkretnom slučaju zapravo radi o privatnom interesu žalitelja, a što ne predstavlja argument za omogućavanje pristupa predmetnoj informaciji. Naime, iz podnesaka žalitelja u ovom predmetu proizlazi da on zapravo nije zainteresiran za rad i rezultate rada HNB-a kao javnopravnog tijela već za rad pojedinačne kreditne institucije Zagrebačke banke d.d. koja je u privatnom vlasništvu, pri čemu se stavlja u ulogu dodatne nadležne osobe za nadzor rada kreditne institucije, pri čemu valja istaknuti da svaka fizička i pravna osoba ima izbor hoće li koristiti usluge određene poslovne banke ili neće te da poslovne banke u privatnom vlasništvu ne djeluju u javnom, nego u privatnom interesu.
Posebno se ističe da je ovakav stav žalbenog tijela potvrđen i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske UsII-527/19-5 od 12. ožujka 2020. godine.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan