KLASA: UP/II-008-07/20-01/602

URBROJ: 401-01/11-20-2

Zagreb, 20. ožujka 2019.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Gada Dubrovnika KLASA: UP/I-008-02/19-01/03, URBROJ: 2117/01-08-01/2-19-01 od 26. srpnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Gada Dubrovnika KLASA: UP/I-008-02/19-01/03, URBROJ: 2117/01-08-01/2-19-01 od 26. srpnja 2019. godine, kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem Grada Dubrovnika odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio podatke o iznosima koje su medijima isplatile u zahtjevu navedene ustanove i trgovačka društva u vlasništvu Grada Dubrovnika u razdoblju od 1. siječnja 2016. godine do 1. siječnja 2019. godine, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo dio zahtjeva koji se odnosi na tvrtke u vlasništvu Grada Dubrovnika jer tijelo javne vlasti navedene podatke ne posjeduje. Nadalje, navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što zakon propisuje da ako tijelo javne vlasti zna gdje se informacija nalazi, a u njegovom zahtjevu su točno navedene pravne osobe u vlasništvu Grada Dubrovnika, dužno je sukladno članku 21. Zakona o pravu na pristup informacijama zahtjev bez odgode proslijediti. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 6. ožujka 2019. godine od Grada Dubrovnika zatražio, u razdoblju od 1. siječnja 2016. godine do 1. siječnja 2019. godine, podatke o iznosima koje je Grad Dubrovnik isplatio medijima u navedenom razdoblju, specificirane iznose po godini i pravnoj/fizičkoj osobi za gore naveden, iznosima koje su medijima isplatile tvrtke u vlasništvu Grada Dubrovnika (100% ili u bilo kojem manjem postotku), iznosima koje je Grad Dubrovnik „oprostio“ medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama sa navedenim, iznosima koje Grad Dubrovnik treba isplatiti temeljem obveza nastalim u traženom razdoblju. Grad Dubrovnik je postupajući po navedenom zahtjevu donio rješenje KLASA: 008-02/19-01/16, URBROJ: 2117/01-08-01/363-19-02 od 04. travnja 2019. godine koje je u žalbenom postupku poništeno rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/372, URBROJ: 401-01/10-19-2 od 20. svibnja 2019. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nadalje, utvrđeno je da je Grad Dubrovnik u ponovljenom postupku dopisom KLASA: 008-02/19-01/16, URBROJ: 2117/01-08/28-19-08 od 11. lipnja 2019. godine pozvao žalitelja da u roku od pet dana od zaprimanja citiranog dopisa, ispravi svoj zahtjev za pristup informacijama na način da u odnosu navede za koje medije traži informaciju, jasno naznači u odnosu na koja trgovačka društva traži informaciju te naznači kriterije po kojima bi se prosuđivalo je li neka pravna ili fizička osoba povezana s medijima, a žalitelj je postupajući po navedenom traženju, izvan ostavljenog roka, dana 10. srpnja 2019. godine dostavio ispravak svojeg zahtjeva, nakon čega je tijelo javne vlasti donijelo rješenje KLASA: 008-2/19-01/16, 2117/01-08/28-19-11 od 11. srpnja 2019. godine, protiv kojeg je žalitelj također izjavio žalbu Povjereniku za informiranje.

Grad Dubrovnik je postupajući po predmetnoj žalbi, a sukladno odredbama članka 113. Zakona o općem upravnom postupku, izmijenio svoju odluku, odnosno citirano rješenje od 11. srpnja 2019. godine zamijenio novim rješenjem KLASA: UP/I-008-02/19-01/3, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-01 od 26. kolovoza 2019. godine kojim se u točki 1. žalitelju dostavljaju informacije o iznosima koje je Grad Dubrovnik isplatio medijima u 2016., 2017., i 2018. godini te se navodi da Grad Dubrovnik nema “oproštenih” iznosa medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama niti iznosima koje treba isplatiti temeljem obveza nastalih u traženom razdoblju, dok se točkom2. citiranog rješenja u odnosu na podatke o iznosima koje su medijima isplatile tvrtke u vlasništvu grada žaliteljev zahtjev odbacuje temeljem odredbe članka 23. Stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U obrazloženju pobijanog rješenja se navodi da je Grad Dubrovnik utvrdio da je žalba djelomično osnovana te su za traženo razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 1. siječnja 201. godine žalitelju dostavljene tražene informacije. Nadalje, navodi se da Grad Dubrovnik ne raspolaže informacijama o iznosima koje su medijima isplatile tvrtke u vlasništvu Grada Dubrovnika niti o njima vodi evidenciju.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Razmatrajući sve prethodno navedeno te zahtjev za pristup informacijama žalitelja, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je njegova žalba protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žalitelja u dijelu u kojem je zatražio podatke o isplatama medijima od strane “tvrtki u vlasništvu Grada Dubrovnik” iz razloga što ne posjeduje tražene informacije te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Uvidom u spis predmeta razvidno je da žalitelj pod pojmom “tvrtke u vlasništvu Grada Dubrovnika” misli na: Dubrovačke knjižnice, Dubrovački muzeji, Dubrovački simfonijski orkestar, Kazalište Marina Držića, Umjetnička galerija Dubrovnik, Ustanova u kulturi Dom Marina Držića, Javna ustanova Prirodoslovni muzej Dubrovnik, Javna ustanova u kulturi Dubrovačke ljetne igre, Ustanova Kinematografi Dubrovnik, Folklorni ansambl Linđo, Zavod za obnovu Dubrovnika, Muzej Domovinskog rata, JVP Dubrovački vatrogasci, Dječji vrtić Dubrovnik, Javna ustanova Rezervati Lokrum, Javna ustanova Športski objekti Dubrovnik, Osnovna škola Marina Getaldića, Osnovna škola Marina Držića, Osnovna škola Lapad, Osnovna škola Ivana Gundulića, Osnovna škola Mokošica, Osnovna škola Antuna Masle, Agencija za društveno poticanu stanogradnju Grada Dubrovnika, DURA d.o.o., Razvojna agencija Grada Dubrovnika, Libertas d.o.o., Čistoća d.o.o., Vrtlar d.o.o., Vodovod Dubrovnik d.o.o., Sanitat Dubrovnik d.o.o., Domouprava d.o.o., Boninovo d.o.o., Hotel Gruž d.d., Luka Dubrovnik d.d., Zračna luka Dubrovnik d.d., UTD Ragusa d.d. i Dubrovačka baština d.o.o.

Naime, iako je člankom 21. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da će tijelo javne vlasti ako ne posjeduje informacije, a ima saznanja o tijelu koje je posjeduje, bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, ustupiti zahtjev tome tijelu i o tome obavijestiti podnositelja, u ovom slučaju treba uzeti u obzir da je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama naveo ukupno 37 ustanova, agencija i trgovačkih društava na koje se odnosi njegovo traženje. Svi navedeni udovoljavaju definiciji tijela javne vlasti iz članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s čime je žalitelj i upoznati.

Stoga, u ovom slučaju, prvenstveno zbog velikog broja tijela javne vlasti koja moguće posjeduju informaciju na koju se odnosi žaliteljev zahtjev, ne bi bilo moguće primijeniti odredbu članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09.) je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka u pogledu omogućavanja pristupa informacijama u točki 1. izreke pobijanog rješenja, s obzirom da je člankom 23. stavkom 1. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada korisniku omogućava pristup informacijama, ali taj nedostatak nije mogao utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan