KLASA: UP/II-008-07/19-01/561
URBROJ: 401-01/11-20-4
Zagreb, 13. ožujka 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Broj: 26 Su-982/2019 od 19. srpnja 2019. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Broj: 26 Su-982/2019 od 19. srpnja 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražila informaciju o brojevima svih predmeta u kojima su tužitelji ili tuženi ........., ......... i ......... temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da ukoliko njezin zahtjev ne bude prihvaćen i ne dobije brojeve svih predmeta u kojima su tužitelj ili tuženi ........., ......... i ......... postoji realna opasnost da če zbog namirenja njihovih vjerovnika (stvarnih ili fiktivnih) biti inicirane ovrhe na nekretninama na kojima su oni i dalje formalno upisani kao suvlasnici, a kojih su ona i majka jedine stvarne vlasnice, a to je cilj onoga koji je krivotvorio potpis .......... Nadalje, navodi da je činjenica da je odmah po saznanju za presudu Poslovni broj: P-824/2014 upozorila sud da je u pitanju prijevara jer tuženi ......... nije mogao potpisati dostavnicu koja se nalazi u spisu, dovoljan razlog da joj se daju brojevi svih premeta u kojima su navedene osobe u poziciji tužitelja ili tuženog, a u suprotnome sud preuzima rizik da se ovakav scenarij ponovi i da dođe do stvarne štete, samo zato što joj nisu dani svi brojevi predmeta koje je tražila. Također, navodi da nije zahtijevala uvid u spise, već samo u brojeve predmeta, a kako bi uvidom u e-predmet mogla procijeniti ima li mjesta miješanju u te postupke ili ne. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba nije osnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama, dostavljenim putem elektroničke pošte, dana 18. srpnja 2019. godine od tijela javne vlasti, Općinskog suda u Dubrovniku, zatražila da joj se dostave informacije o brojevima svih predmeta u kojima su tužitelj ili tuženi ........., ......... i .......... Nadalje je utvrđeno da je Općinski sud u Dubrovniku postupajući po zahtjevu žaliteljice donio rješenje Broj: 26 Su-982/2019 od 19. srpnja 2019. godine kojim je odbio zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa te u konkretnom slučaju odlučilo kako prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji, a sve radi zaštite interesa iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji bi bio ozbiljno povrijeđen jer je ista informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, a sve sukladno Uredbi (EU) 2016/67 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku je utvrđeno da, iako se Općinski sud u Dubrovniku u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na odredbu članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz pobijanog rješenja, a niti dostavljenog spis predmeta nije razvidno da je u prvostupanjskom postupku test razmjernosti i javnog interesa i proveden. Samo pozivanje na zakonske odredbe ne može se smatrati provedenim postupkom testa razmjernosti i javnog interesa sukladno prethodno citiranim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je isti trebalo provesti u žalbenom postupku.
Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavljena je kao dio spisa predmeta, sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tražena informacija iz žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama od 18. srpnja 2019. godine i to popis sudskih postupaka, zajedno sa brojevima spisa, u kojima kao stranke sudjeluju ........., ......... i .......... Uvidom u sadržaj dostavljene informacije, utvrđeno je da ista sadrži osobne podatke.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Naime, dostavom podatka o sudskim postupcima u kojima su stranke fizičke osobe, došlo bi do nepotrebnog zadiranja u njihov privatni život. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žaliteljica navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka u pogledu provedbe postupka testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan