KLASA: UP/II-008-07/19-01/815

URBROJ: 401-01/06-20-2

Zagreb, 11. ožujka 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske komore inženjera strojarstva, Klasa: UP/I-100-35/19-01/1, Urbroj: 503-100-35-19-2 od 1. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske komore inženjera strojarstva, Klasa: UP/I-100-35/19-01/1, Urbroj: 503-100-35-19-2 od 1. listopada 2019. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), u pogledu traženja nadopune vezane za točku 4. zahtjeva za pristup informacijama od 10. kolovoza 2019. godine, u kojem je zatražio informacije o imenima i prezimena osoba kojima su izvršene isplate troškova te opisa i svrhe isplata troškova koje su knjižene na određene stavke konta 42212-42214 Hrvatske komore inženjera strojarstva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je prvostupanjsko tijelo stava da nema osnove za dopunu ili ispravak informacije te da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi kronologiju postupanja prvostupanjskog tijela po njegovim podnescima počevši od zahtjeva za pristup informacijama koji je podnio 10. kolovoza 2019. godine te da je zahtjevom za dopunu od 16. rujna 2019. godine zatražio da mu se dostavi potpuna informacija pod točkom 4. ranijeg zahtjeva. Ističe da nije bilo osnove za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer da u trenutku pisanja podneska nije znao da je postupak po njegovoj ranijoj žalbi zbog nerješavanja zahtjeva obustavljen pa nije bio siguran treba li svoj podnesak nazvati nadopunom žalbe, ili dopunom informacije. U tom smislu ističe kako bi svoj zahtjev postavio kao zahtjev za dopunu informacije da je znao da je postupak obustavljen, ali da se bez obzira je li riječ o nadopuni žalbe ili dopuni informacije zahtjevom traži ista informacija. Također smatra da njegov zahtjev nije ni neodređen niti neselektivan niti je „pecanje" informacija, jer vrlo precizno traži one informacije koje nisu sadržane u karticama konta, a to je ime i prezime osoba na koje se odnose troškovi u 35 stavki na temelju kojih bi se moglo doznati koje od tih 35 stavki se odnose na predsjednika Komore. Nadalje, pojašnjava da će tek kada dobije te podatke znati koliki je iznos prvostupanjsko tijelo potrošilo na predsjednika, a to je informacija koju traži od 10. kolovoza 2019. godine. Žalitelj nadalje tvrdi da je uvidom na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela utvrdio broj zaprimljenih zahtjeva za pristup informacijama od 2016. do 2018. godine i da nema osnove da se na njega primijeni odredba članka 23. stavka 5. podstavka 5 o zlouporabi prava. U odnosu na pravnu osnovu odbijanja njegovog zahtjeva iz članka 23. stavka 5. podstavka 3. žalitelj obrazlaže kako smatra da prvostupanjsko tijelo posjeduje tražene informacije u materijaliziranom obliku te da nije točna tvrdnja iz osporenog rješenja da je dostavljena cjelovita, točna i detaljna informacija, jer da mu je dostavljena informaciju da je za troškove predsjednika u 2018. godini potrošen iznos u rasponu od 93.947,00 do 175.103,34 kn, a da je, kako bi doznao točan iznos, podnio zahtjev za dopunu informacije. Zaključno, žalitelj od Povjerenika za informiranje traži da utvrdi je li u konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava te da obrati pažnju na stupanj pružanja pomoći, suradnje i općenitog odnosa prvostupanjskog tijela prema njemu kao podnositelju zahtjeva. Također, od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženoj dokumentaciji odnosno računima, putnim nalozima, avionskim kartama, hotelskim rezervacijama i slično, a koji sadrže informacije koje je tražio u zahtjevu za dopunu informacije. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 10. kolovoza 2019. godine Hrvatskoj komori inženjera strojarstva, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio sljedeće informacije: 1. Koliki je ukupan broj članova naslovljene komore?, 2. Koliki je ukupan broj radnika pravne i upravne/upravno-pravne struke zaposlenih u naslovljenoj komori na puno radno vrijeme?, 3. Je li predsjednik/ca naslovljene komore u istoj zaposlen/a na puno radno vrijeme, 3. a. Ukoliko je predsjednik/ca naslovljene komore zaposlen/a u istoj, koliko iznosi ukupan godišnji rashod za plaću predsjedniku/ci komore u 2018. godine (molim navedite samo ukupan iznos rashoda koji uključuje plaću i sve doprinose - tzv. brutto 2?, 3.b. Ukoliko predsjednik/ca naslovljene komore nije zaposlen/a u istoj, molim dostavu podatka o ukupnom iznosu primitka iz Potvrde o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2018. godini, 4. Koliki je iznos naslovljena komora utrošila u svrhu isplate troškova (npr. putni troškovi odnosno naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, kotizacije, nagrade i slično) u korist predsjednika/ce komore u razdoblju od 1. siječnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine?.

Također je utvrđeno da je dana 6. rujna 2019. godine Hrvatska komora inženjera strojarstva dostavila žalitelju poruku elektroničke pošte u prilogu koje je aktom Klasa: 100-01/19-01/11, Urbroj: 503-100-01-19-5 od 6. rujna 2019. godine omogućila pristup traženim informacijama te je stoga rješenjem Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/19-01/654, URBROJ: 401-01/06-19-01 od 12. rujna 2019. godine obustavljen postupak po žalbi žalitelja izjavljenoj zbog nerješavanja zahtjeva od 10. kolovoza 2019. godine.

Nadalje je utvrđeno da je žalitelj dana 16. rujna 2019. godine podnio predmetni zahtjev za dopunu informacije kojim je zatražio dopunu informacija koje je u ranijem zahtjevu naveo pod točkom 4., na način da mu se na označenih 35 stavki na kartici konta koji mu je dostavljen po ranijem zahtjevu, omogući pristup informacijama iz kojih će biti vidljivo na koju se fizičku osobu odnose, a za 8 od 35 stavki koje su isplaćene pravnim osobama opis i svrha uplate troška.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je postupajući po navedenom zahtjevu Hrvatska komora inženjera strojarstva donijela osporeno rješenje Klasa: UP/I-100-35/19-01/1, Urbroj: 503-100-35-19-2 od 1. listopada 2019. godine, kojim je odbila zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je smatralo da nema osnove za dopunu ili ispravak dostavljene informacije te da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama i time opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

U članku 23. stavku 5. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Iz osporenog rješenja je razvidno da kao razlog odbijanja zahtjeva žalitelja prvostupanjsko tijelo navodi kako je korisniku dostavilo tražene informacije po zahtjevu od 10. kolovoza 2019. godine pa stoga nema osnove za dopunu ili ispravak danih informacija te da podnositelj svojim zahtjevom zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

U odnosu na razlog odbijanja zahtjeva žalitelja pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je potrebno napomenuti da je kod utvrđivanja je li došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.

Stoga je u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje aktom KLASA: 008-04/19-01/525, URBROJ: 401-01/06-19-3 od 10. listopada 2019. godine, zatražio od Hrvatske komore inženjera strojarstva dostavu spisa predmeta u kojem se odlučivalo o predmetnom zahtjevu žalitelja te dostavu svih zahtjeva za pristup informacijama žalitelja zaprimljenih u 2018. i 2019. godini te preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2018. i 2019. godinu.

Dana 22. studenoga 2019. godine Hrvatska komora inženjera strojarstva je putem elektroničke pošte dostavila Povjereniku za informiranje očitovanje po predmetnoj žalbi Klasa: UP/I-100-35/19-01/1, Urbroj: 503-100-35-19-4 od 22. studenoga 2019. godine i akt Klasa: 100-01/19-01/11, Urbroj: 503-100-01-19-5 od 6. rujna 2019. godine, koji je žalitelju dostavljen temeljem zahtjeva za pristup informacijama od 14. kolovoza 2019. godine. U citiranom očitovanju je u bitnome navedeno kako prvostupanjsko tijelo ostaje pri razlozima koje je navelo u osporenom rješenju jer smatra da u konkretnom slučaju žalitelj zloupotrebljava svoje pravo na pristup informacijama u odnosu na dostavu informacija koje su mu dostavljene aktom od 6. rujna 2019. godine povodom zahtjeva od 10. kolovoza 2019. godine, kao i da se njegov zahtjev od 16. rujna 2019. godine ne može smatrati dopunom informacije u smislu članka 24. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bitno odstupa od zahtjeva pristup informacijama iz točke 4. od 10. kolovoza 2019. godine. Vezano za navedeno prvostupanjsko tijelo je u nastavku dalo opširno obrazloženje u kojem se poziva na navode iz Smjernica o primjeni odredbe o zlouporabi prava Povjerenika za informiranje te istaknulo kao činjenicu da žalitelj sve svoje aktivnosti u odnosu na pristup informacijama usmjerenim prema strukovnim organizacijama kako prije (najavljuje svoje aktivnosti u medijima), a svakako poslije (čim dobije informacije) predočava medijima odnosno da to ide u prilog argumentima da informacije koje su mu dostavljene nije tražio u dobroj vjeri. Također je istaknuto da način iznošenja tih informacija ili prethodne, negativno obojane najave u medijima ne odgovaraju cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama, a osobito načelu međusobnog poštivanja i suradnje u pristupu informacijama.

Iz dostavljene poruke elektroničke pošte Hrvatske komore inženjera strojarstva i njezinih priloga je vidljivo da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno svojoj obvezi i dostavilo cjelovit prvostupanjski spis predmeta, kao niti zatražene zahtjeve i upisnike. Stoga je u žalbenom postupku izvršen uvid u Izvješća o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2018. i 2019. godinu koje je Hrvatska komora inženjera strojarstva dostavila Povjereniku za informiranje. Navedenim je uvidom utvrđeno kako je Hrvatska komora inženjera strojarstva u Izvješćima upisala da je u 2018. godini ukupno zaprimila 3 zahtjeva za pristup informacijama od kojih je jedan ustupljen, a u 2019. godini 1 zahtjev za pristup informacijama.

Procjenom poznatih činjenica i okolnosti, a osobito malog broja sveukupnih zahtjeva zaprimljenih u Hrvatskoj komori inženjera strojarstva u 2018. te 2019. godini, od kojeg broja je iz spisa ovog predmeta vidljivo da je žalitelj u 2019. godini podnio 1 zahtjev za pristup informacijama te predmetni zahtjev za dopunu informacije, koji u izvješću prvostupanjskog tijela nije niti evidentiran, a uzimajući u obzir vrstu informacija koje je žalitelj zatražio u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u očitovanje Hrvatske komore inženjera strojarstva od 22. studenoga 2019. godine koje je dostavljeno u drugostupanjskom postupku, utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo ostalo kod stava da je predmetni zahtjev trebalo odbiti iz razloga navedenih u osporenom rješenju, obzirom da isti bitno odstupa od ranijeg zahtjeva, pa se ne može niti smatrati zahtjevom za dopunu informacije nego o potpuno novim zahtjevom, a koji od strane žalitelja predstavlja zlouporabu prava na pristup informacijama.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Naime, u odnosu na razlog odbijanja zahtjeva žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se da je iz zahtjeva sasvim razvidno da se istim traži dokumentacija koja po prirodi stvari mora postojati kod prvostupanjskog tijela, pa stoga nije od važnosti to da li je prvostupanjsko tijelo po primitku podneska žalitelja zaključilo radi li se o zahtjevu za dopunu informacije ili potpuno novom zahtjevu, jer je isti valjalo riješiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri navedenom se napominje kako predmetnim zahtjevom žalitelj nije tražio ispravak dane informacije nego je tražio dopunu dostavljenih mu informacija koje se odnose na točku 4. njegovog ranijeg zahtjeva, pa je iz navedenog razvidno da se radi o zahtjevu za dopunu informacije. Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti, a obzirom da prvostupanjsko tijelo u žalbenom postupku nije sukladno svojoj zakonskoj obvezi dostavilo informacije koje je žalitelj tražio u zahtjevu za dopunu informacije od 16. rujna 2019. godine, predmet je potrebno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je tijelo javne vlasti obvezno odlučiti o zahtjevu za dopunu, odnosno ispravak informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka članka 23. ovog Zakona.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno citiranoj odredbi, tijelo javne vlasti je povodom zahtjeva korisnika dužno provjeriti koje već postojeće odnosno izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev za dopunu informacije ima u svom posjedu (primjerice obračunske isprave za isplatu troškova prijevoza, o isplaćenoj kotizaciji i slično), a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U slučaju kada ograničava pristup zatraženoj informaciji, tijelo javne vlasti dužno prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci) provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Posebno se napominje kako članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju, vezano za traženje žalitelja u pogledu isprava koje su bile temelj za knjiženje na kraticu konta 42212-42214 vezano za putne troškove i kotizacije, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari u tom dijelu dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje sve izrađene informacije koje se odnose na u predmetnom zahtjevu navedeno traženje posjeduje odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

Potrebno je napomenuti i to da pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti nije dužno davati dodatna pojašnjenja, tumačenja ili obrazloženja odnosno ulagati dodatni trud i izrađivati novu informaciju, nego dostaviti već izrađene informacije na koje se odnosi predmetni zahtjev, a vodeći računa o mogućim ograničenjima iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan