KLASA: UP/II-008-07/18-01/499

URBROJ: 401-01/06-20-4

Zagreb, 10. ožujka 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, Broj: PPI-DO-6/2018-2 od 15. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, Broj: PPI-DO-6/2018-2 od 15. lipnja 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, Broj: PPI-DO-6/2018-2 od 15. lipnja 2018. godine, pod točkom I. izreke je omogućen pristup informaciji traženoj pod točkom 1. zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 7. lipnja 2018. godine, na način da je imenovani obaviješten o broju zaposlenih u navedenom tijelu javne vlasti. U točki II. izreke osporenog rješenja odbijen je zahtjev žalitelja u pogledu informacija koje je zatražio u točki 2., 3. i 4. predmetnog zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da rješenje osporava u pogledu odluke o točkama 2., 3. i 4. predmetnog zahtjeva zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, jer mu je tijelo javne vlasti suprotno zakonskim odredbama ograničilo pristup informacijama, pozivajući se na zaštitu osobnih podataka. Pojašnjava da ima pravo dobiti podatke o tome provodi li se u tijelu javne vlasti Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina („Narodne novine”, broj 155/02., 47/10., 80/10., 93/11. i 93/11.) te navodi odredbu članka 22. stavka 2. navedenog Zakona, pri čemu ističe da je taj podatak informacija od javnog interesa koji je jači od interesa zaštite osobnih podataka. Ističe slučajeve u kojima se članak 9. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka ne primjenjuje te pojašnjava da se pripadnici nacionalnih manjina prilikom zapošljavanja pisanim putem izjašnjavaju i pozivaju na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, pa iz navedenog zaključuje da time daju privolu za obradu osobnih podataka, a da je obrada tih podataka nužna u pravosudnim tijelima zbog izvršavanja i ostvarivanja posebnih prava nacionalnih manjina reguliranih zakonom. Napominje da je odgovore na identična pitanja već dobio od drugih pravosudnih tijela javne vlasti, pa postavlja pitanje jesu li te institucije u prekršaju zato što su mu dostavile tražene podatke. Zaključno navodi kako smatra da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva te predlaže Povjereniku za informiranje da poništi prvostupanjsko rješenje i omogući mu pristup u zahtjevu zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj dana 7. lipnja 2018. godine od Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru zatražio da mu u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama dostavi sljedeće informacije: 1. Koliko je ukupno zaposlenih u Vašoj instituciji?; 2. Koliko je u Vašoj instituciji trenutno zaposleno pripadnika nacionalnih manjina u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina čanka 22. stavka 2.? Koliki je njihov ukupan broj i koliki je to postotak od ukupnog broja zaposlenih?; 3. Koliko je u Vašoj instituciji trenutno zaposleno pripadnika srpske nacionalne manjine u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina članka 22. stavka 2.? Koliki je njihov ukupni broj i koliki je to postotak od ukupnog broja zaposlenih?; i 4. Koliko je pripadnika srpske nacionalne manjine u Vašoj instituciji tijekom 2016. i 2017. godine otišlo u mirovinu te koliko je u tom razdoblju uposleno i koja je nacionalna struktura novouposlenih?

Nadalje je utvrđeno da je o zahtjevu žalitelja Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru donijelo rješenje Broj: PPI-DO-6/2018-2 od 15. lipnja 2018. godine, kojim je u točki I. izreke udovoljilo zahtjevu žalitelja na način da mu je odgovorilo na pitanje, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev žalitelja u pogledu traženja iz točke 2., 3. i 4. zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Iz obrazloženja točke I. izreke osporenog rješenja kojim je žalitelju omogućen pristup informacijama je razvidno da je tijelo javne vlasti žalitelju omogućilo pristup informaciji izradom odgovora, nakon provjere postojećih evidencija prvostupanjskog tijela, što se ne smatra postupanjem sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je člankom 5. stavkom 1. točkom 3. navedenog Zakona propisano što se smatra informacijom u zakonskom smislu. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja odnosno analizirati postojeću dokumentaciju i iz nje obradom podataka izrađivati novu informaciju. Međutim, s obzirom da žalitelj nije izjavio žalbu i u pogledu navedenog dijela osporenog rješenja, zakonitost postupanja prvostupanjskog tijela u tom dijelu nije bila predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku.

U žalbenom postupku je utvrđeno da iako je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru u točki II. izreke osporenog rješenja žalitelju uskratilo pristup zatraženoj informaciji zbog zaštite osobnih podataka, ono nije provelo test razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, u pogledu točke II. izreke osporenog rješenja na koju se odnosi predmetna žalba, u obrazloženju osporenog rješenja citirana je odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te je navedeno kako je člankom 9. Opće uredbe o zaštiti podataka, između ostalog, zabranjena obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko porijeklo. Međutim, iz osporenog rješenja, a niti dostavljenog spisa predmeta nije razvidno da je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru u odnosu na informacije u pogledu kojih je odbilo zahtjev provelo test razmjernosti i javnog interesa. Stoga je isti trebalo provesti u žalbenom postupku.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

U žalbenom postupku Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru se aktom Broj: PPI-DO-6/2018-8 od 11. srpnja 2018. godine očitovalo Povjereniku za informiranje na način da je po pojedinim točkama zahtjeva za pristup informacijama izradilo odgovore, a koji se ne mogu smatrati informacijama koje su predmet postupka, obzirom da se radi o izrađenim informacijama nakon podnošenja zahtjeva, a koji se ne mogu smatrati informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

U citiranom aktu od 11. srpnja 2018. godine prvostupanjsko tijelo je istaknulo da kod zapošljavanja osobe koje se pozivaju na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina svoje pravo na prednost ostvaruju samo pod jednakim uvjetima odnosno ukoliko imaju jednak broj bodova kao i kandidat koji ostvari najviši broj bodova na natječaju. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je također navelo i kako stupanjem na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka više ne prikupljaju informacije koje se traže u predmetnom zahtjevu s obzirom da je člankom 9. navedene Uredbe zabranjena obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko porijeklo.

U prilogu navedenog akta Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je dostavilo popis zaposlenika koji je prvostupanjsko tijelo dostavilo Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske odnosno kako je navedeno u istom „personalne statističke podatke” na dan 31. prosinca 2017. godine iz kojih je vidljiva nacionalna pripadnost svih zaposlenika te Odluku Državnoodvjetničkog vijeća Broj: DOVO-92/11 od 4. studenoga 2011. godine iz koje je vidljivo da se jedan od izabranih kandidata/kinja pozvao na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Uvidom u sadržaj dostavljenih informacija, utvrđeno je da iste sadrže osobne podatke o imenu i prezimenu, dužnosti/radnom mjestu, razdoblju zaposlenja u Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, godini završetka fakulteta/škole te podatke o nacionalnosti.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U članku 9. stavku 1. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da se zabranjuje obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca. U stavku 2. navedenog članka je propisano da se stavak 1. ne primjenjuje ako je ispunjeno jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao izričitu privolu za obradu tih osobnih podataka za jednu ili više određenih svrha, osim ako se pravom Unije ili pravom države članice propisuje da ispitanik ne može ukinuti zabranu iz stavka 1.; b) obrada je nužna za potrebe izvršavanja obveza i ostvarivanja posebnih prava voditelja obrade ili ispitanika u području radnog prava i prava o socijalnoj sigurnosti te socijalnoj zaštiti u mjeri u kojoj je to odobreno u okviru prava Unije ili prava države članice ili kolektivnog ugovora u skladu s pravom države članice koje propisuje odgovarajuće zaštitne mjere za temeljna prava i interese ispitanika; c) obrada je nužna za zaštitu životno važnih interesa ispitanika ili drugog pojedinca ako ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati privolu; d) obrada se provodi u sklopu legitimnih aktivnosti s odgovarajućim zaštitnim mjerama zaklade, udruženja ili drugog neprofitnog tijela s političkim, filozofskim, vjerskim ili sindikalnim ciljem te pod uvjetom da se obrada odnosi samo na članove ili bivše članove tijela ili na osobe koje imaju redovan kontakt s njom u vezi s njezinim svrhama i da osobni podaci nisu priopćeni nikome izvan tog tijela bez privole ispitanika; e) obrada se odnosi na osobne podatke za koje je očito da ih je objavio ispitanik; f) obrada je nužna za uspostavu, ostvarivanje ili obranu pravnih zahtjeva ili kad god sudovi djeluju u sudbenom svojstvu; g) obrada je nužna za potrebe značajnog javnog interesa na temelju prava Unije ili prava države članice koje je razmjerno željenom cilju te kojim se poštuje bit prava na zaštitu podataka i osiguravaju prikladne i posebne mjere za zaštitu temeljnih prava i interesa ispitanika; h) obrada je nužna u svrhu preventivne medicine ili medicine rada radi procjene radne sposobnosti zaposlenika, medicinske dijagnoze, pružanja zdravstvene ili socijalne skrbi ili tretmana ili upravljanja zdravstvenim ili socijalnim sustavima i uslugama na temelju prava Unije ili prava države članice ili u skladu s ugovorom sa zdravstvenim radnikom te u skladu s uvjetima i zaštitnim mjerama iz stavka 3.; i) obrada je nužna u svrhu javnog interesa u području javnog zdravlja kao što je zaštita od ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju ili osiguravanje visokih standarda kvalitete i sigurnosti zdravstvene skrbi te lijekova i medicinskih proizvoda, na temelju prava Unije ili prava države članice kojim se propisuju odgovarajuće i posebne mjere za zaštitu prava i sloboda ispitanika, posebno čuvanje profesionalne tajne; j) obrada je nužna u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe u skladu s člankom 89. stavkom 1. na temelju prava Unije ili prava države članice koje je razmjerno cilju koji se nastoji postići te kojim se poštuje bit prava na zaštitu podataka i osiguravaju prikladne i posebne mjere za zaštitu temeljnih prava i interesa ispitanika. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da se osobni podaci iz stavka 1. mogu obrađivati u svrhe navedene u stavku 2. točki (h) kada te podatke obrađuje stručno tijelo ili se podaci obrađuju pod odgovornošću stručnog tijela koje podliježe obvezi čuvanja poslovne tajne sukladno pravu Unije ili pravu države članice ili pravilima koja su odredila nadležna nacionalna tijela ili druga osoba koja također podliježe obvezi čuvanja tajne sukladno pravu Unije ili pravu države članice ili pravilima koja su utvrdila nadležna nacionalna tijela. U stavku 4. istog članka je propisano da države članice mogu zadržati ili uvesti dodatne uvjete, uključujući ograničenja s obzirom na obradu genetskih podataka, biometrijskih podataka ili podataka koji se odnose na zdravlje.

Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

Uvidom u javno objavljene informacije zaposlenika Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru utvrđeno je da su na istima objavljene informacije o voditeljima ustrojstvenih jedinica, pojedinih službenika te Županijskih državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, kao i opći podaci o broju zaposlenih. Iz objavljenih podataka proizlazi da u Županijskom, državnom odvjetništvu u Vukovaru, u dva odjela radi 6 zamjenika županijskog državnog odvjetnika, 14 službenika i 1 namještenik. Uvidom u javno dostupne informacije o radu Državnoodvjetničkog vijeća objavljene na internetskim stranicama utvrđeno je da se odluke o imenovanjima općinskih i županijskih državnih odvjetnika i njihovih zamjenika u skraćenom obliku javno objavljuju u „Narodnim novinama”, Službenom listu Republike Hrvatske.

S obzirom na sve navedeno te na javno objavljene informacije u žalbenom postupku nije utvrđeno da u konkretnom slučaju preteže javni interes za dostupnošću zatraženih informacija u odnosu na zaštitu osobnih podataka. Naime, provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka o etničkom porijeklu u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Naime, u žalbenom je postupku zaključeno da se ne mogu prihvatiti argumenti žalitelja u kojima navodi da se pripadnici nacionalnih manjina prilikom zapošljavanja pisanim putem izjašnjavaju i pozivaju na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, pa da se iz navedenog može zaključiti da su time dali privolu za obradu osobnih podataka te da je obrada tih podataka nužna u pravosudnim tijelima zbog izvršavanja i ostvarivanja posebnih prava nacionalnih manjina reguliranih zakonom.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom je postupku uzeto u obzir da su podaci o tome provode li se i na koji način u praksi pojedini zakoni Republike Hrvatske podaci od javnog interesa. S time u vezi se napominje da je procjena učinaka propisa u hrvatskom zakonodavstvu definirana Zakonom o procjeni učinaka propisa („Narodne novine”, broj 44/17.). Žalbeni navodi žalitelja vezano za podatke o tome u kojoj mjeri se u Republici Hrvatskoj, ili na razini pojedine regije odnosno županije provodi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina eventualno bi se mogli uvažiti ukoliko bi pravosudna tijela vodila statističke podatke na način na koji to traži žalitelj, ali iz spisa predmeta u konkretnom slučaju proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne vodi svoje podatke o zaposlenima na taj način, odnosno da uopće ne vodi statističke podatke koji bi odgovarali traženju žalitelja u konkretnom slučaju.

Osim navedenog, u pogledu podataka o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina postavlja se pitanje u kojoj se mjeri pojedinci koji se natječu za poslove u konkretnom slučaju u pravosuđu, i to na osnovu svojih kvalifikacija te radnog iskustva, uopće pozivaju na odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Također se može postaviti i pitanje da li bi se, nakon što pojedini pripadnik nacionalne manjine ode u mirovinu, povodom upražnjenog radnog mjesta na kojem je isti radio na natječaj prijavio neki pripadnik nacionalne manjine, ili ne, a ako bi, da li bi se pozvao na prednost pri zapošljavanju.

U žalbenom su postupku uzeti u obzir i navodi žalitelja o tome kako je od drugih pravosudnih tijela dobio odgovore na svoja pitanja identičnog sadržaja, međutim u pogledu navedenog treba napomenuti da postoji razlika između davanja odgovora na novinarske upite i rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, pri čemu tijelo javne vlasti utvrđuje ima li u posjedu izrađenu informaciju iz koje se mogu iščitati pojedini podaci te nakon toga odlučuje može li se takvom dokumentu omogućiti pristup sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a uzimajući u obzir ograničenja pristupa informacijama propisana člankom 15. navedenog Zakona. S obzirom da u ovom postupku nisu poznate činjenice iz postupaka po zahtjevima za pristup informacijama koje žalitelj podnosio drugim tijelima, navodi žalitelja o postupanju drugih tijela ne mogu biti relevantan razlog zbog kojeg bi se omogućio pristup informacijama u konkretnom slučaju.

Uvidom u internetske stranice Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, na poveznici https://ljudskaprava.gov.hr/pravo-pripadnika-nacionalnih-manjina-na-zastupljenost-u-predstavnickim-i-izvrsnim-tijelima-na-drzavnoj-i-lokalnoj-razini-te-u-tijelima-drzavne-uprave-pravosudnim-tijelima-i-tijelima-uprave-jedinica-lokalne-i-podrucne-regionalne- je vidljivo da je pod naslovom Pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave objavljen tekst u kojem je, između ostalog, navedeno da se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona i drugih akata o politici zapošljavanja u tim tijelima, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave ili pravosudno tijelo i stečenim pravima te da u popunjavanju tih mjesta u navedenim tijelima prednost pod istim uvjetima imaju predstavnici nacionalnih manjina. Također je navedeno da su te odredbe ugrađene u posebne zakone kojima se uređuje postupak zapošljavanja u državnoj službi, no da u području zastupljenosti nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i tijelima uprave lokalnih jedinica još uvijek nije postignut zadovoljavajući napredak, a kao razlozi za to su navedeni: nedostatak financijskih sredstava za nova zapošljavanja, neadekvatna obrazovna struktura dijela pripadnika nacionalnih manjina, nedovoljno izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini i to da se pripadnici nacionalnih manjina na natječajima nedovoljno pozivaju na svoju pripadnost manjini u svrhu ostvarivanja prednosti pri zapošljavanju. Osim toga je istaknuto da su, uzimajući u obzir da je ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju uvjetovano pozivanjem na to pravo u prijavi na javni natječaj, poduzete odgovarajuće mjere radi poticanja pripadnika nacionalnih manjina da se pozovu na to pravo, odnosno da se provodi informiranje na internetskim stranicama Ministarstva uprave, te da svi javni natječaji sadržavaju i podatak o navedenom pravu odnosno da se u svim tekstovima javnih natječaja navodi pravo prednosti pripadnika nacionalnih manjina pri zapošljavanju.

Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako, pa stoga postavljeni zahtjev žalitelja treba razmatrati kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna, domaća ili strana. Dakle, ukoliko bi se zatražena informacija omogućila žalitelju ta ista informacija bi se onda trebala, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi je zatražila. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes.

S obzirom na sve navedeno u žalbenom postupku nisu utvrđeni razlozi prema kojima bi u konkretnom slučaju bilo opravdano omogućiti pristup informacijama iz kojih bi bila vidljiva pripadnost pojedinih zaposlenika Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru nacionalnim manjinama odnosno podatku o nacionalnosti zaposlenika prvostupanjskog tijela, a uzimajući u obzir ograničenje pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a imajući u vidu članak 9. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka.

Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan