KLASA: UP/II-008-07/19-01/556

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 10. ožujka 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Savjeta za nacionalne manjine, KLASA: 008-01/19-01/02, URBROJ: 50438/04-19-08 od 15. srpnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Savjeta za nacionalne manjine, KLASA: 008-01/19-01/02, URBROJ: 50438/04-19-08 od 15. srpnja 2019. godine.

2. Djelomično se odobrava ........ pravo na pristup izvodima s računa za udrugu Srpsko narodno vijeće za 2018. godinu, u dijelu isplata koje financira Savjet za nacionalne manjine, na način da se prekriju svi podaci koji se odnose na fizičku osobu kojoj je isplata izvršena, osim imena i prezimena osobe kojoj je izvršena isplata.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup računima koji se odnose na udrugu Srpsko narodno vijeće za 2018. godinu, u dijelu isplata koje financira Savjet za nacionalne manjine, na način da se na istim prekriju imena i prezimena, te drugi podaci fizičkih osoba koje su izdale račun, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Nalaže se Savjetu za nacionalne manjine da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) kojim je tražio sve izvode za 2018. godinu od Srpskog narodnog vijeća sa pripadajućim računima, temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 156. i 157. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13, 19/15, 102/15 i 15/18), jer prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da isto ne smije omogućiti korištenje pribavljenih informacija (temeljem ugovora s bankom) za privatne interese pojedinih predstavnika nacionalnih manjina.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi što je bilo predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o javnom novcu, te da prvostupanjsko tijelo ima obvezu prikazati kako se javni novac troši. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. travnja 2019. godine od prvostupanjskog tijela tražio sve izvode za 2018. godinu od Srpskog narodnog vijeća (dalje u tekstu: SNV) sa pripadajućim računima, te ugovor o donaciji između Savjeta za nacionalne manjine i SNV-a za 2018. godinu.

U odnosu na ugovor o donaciji između Savjeta za nacionalne manjine i SNV-a za 2018. godinu, iz obrazloženja pobijanog rješenja, odnosno dopisa prvostupanjskog tijela upućenog Povjereniku za informiranje, KLASA: 008-01/19-01/02, URBROJ: 50438/04-19-10 od 15. srpnja 2019. godine proizlazi da je žalitelju dostavljen Ugovor o financijskoj potpori programa udruge iz sredstava Državnog proračuna za 2018. godinu sklopljen dana 25. travnja 2018. godine između Srpskog narodnog vijeća i Savjeta za nacionalne manjine.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 156. Zakona o kreditnim institucijama propisano je da bankovnu tajnu čine svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu.

Sukladno članku 157. Zakona o kreditnim institucijama, članovi tijela kreditne institucije, dioničari i radnici kreditne institucije ili druge osobe koje zbog prirode poslova koje obavljaju s kreditnom institucijom ili za kreditnu instituciju imaju pristup povjerljivim podacima, moraju čuvati bankovnu tajnu te je ne smiju priopćiti trećim osobama, iskoristiti je protiv interesa kreditne institucije i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da je iskoriste

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificiran podatak.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo do izvoda banaka dolazi na temelju ugovornog odnosa s bankom, te da isto ne smije omogućiti korištenje pribavljenih informacija za privatne interese pojedinih predstavnika nacionalnih manjina, odnosno da u konkretnom slučaju preteže potreba čuvanja bankovne tajne i potreba sprečavanja širenja netolerantnosti.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti, a posebno imajući u vidu relevantne propise koji se odnose na područje djelovanja prvostupanjskog tijela.

Člankom 35. stavkom 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina („Narodne novine”, broj 155/02., 47/10., 80/10. i 93/11.), propisano je da Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske raspoređuje sredstva koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.

Sukladno članku 36. stavku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina propisano je da Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske donosi program rada, financijski plan, završni račun i odluke o raspoređivanju sredstava osiguranih u Državnom proračunu za potrebe nacionalnih manjina.

Nesporno je da Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske temeljem odredbe članka 35. stavka 4. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina raspoređuje sredstva koja se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, a korisnici tih sredstva podnose Savjetu godišnja izvješća o trošenju sredstava koja su im doznačena iz državnog proračuna, o čemu Savjet izvješćuje Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor.

Člankom 29. stavkom 2. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina propisano je da se sredstva koja vijeće nacionalne manjine ostvari iz državnog proračuna ili proračuna jedinice lokalne samouprave, mogu koristiti isključivo za namjene određene proračunom i zakonom, odnosno odlukom kojom se uređuje izvršenje proračuna, odnosno kada se radi o sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske, za namjene koje odredi Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela, odnosno Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu za 2018. godinu („Narodne novine“ broj 124/17) u razdjelu 020, Vlada Republike Hrvatske, glava 21, Stručna služba Savjeta za nacionalne manjine, aktivnost A732003, potpore za programe ostvarivanja nacionalnih manjina (str.100) proizlazi da je Srpskom narodnom vijeću isplaćeno 3.780.000,00 kn, te je specificirano koji iznosi se odnose na informiranje, izdavaštvo te kulturne manifestacije. (http://savjet.nacionalne-manjine.info/wp-content/uploads/2019/05/IZV.2018.ZADNJI.pdf)

Dakle, u konkretnom slučaju se nesporno radi o trošenju proračunskih sredstava, odnosno o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koje informacije su dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, iz kojeg razloga je neodlučno pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 156. Zakona o kreditnim institucijama.

Uvidom u informacije koje su predmet postupka, a koje su Povjereniku za potrebe žalbenog postupka dostavljene na CD-u, utvrđeno je da isti sadrži sadrže sljedeće mape: „Izvodi iz banke“, i „Računi“, a svaka od navedenih mapa sadrži sljedeće mape: I. i II. kvartal, III. kvartal i IV. kvartal.

Uvidom u izvode iz banke utvrđeno je da isti sadrže sljedeće osobne podatke: ime i prezime osobe, adresu te broj računa na koji se ima izvršiti isplata.

Nadalje, uvidom u račune, utvrđeno je da u bitnom isti sadrže imena i prezimena osoba koji su račun izdali, njihovu adresu (ako se radi o obrtu), te vlastoručni potpis.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke kao što su adresa, vlastoručni potpis, broj računa fizičke osobe te imena i prezimena osoba koje su izdale račun ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.

S druge strane, podatak o imenu i prezimenu osobe kojoj je isplata izvršena, ne predstavlja zaštićeni osobni podatak, već je sastavni dio informacije o raspolaganju javnim sredstvima, a koja uključuje podatak o iznosu i osobi kojoj je iznos isplaćen.

Posebno se ističe da se ovim rješenjem žalitelju omogućuje samo pristup onim informacijama koje se odnose na financiranje koje je u nadležnosti prvostupanjskog tijela.

Vezano za pozivanje prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o zloupotrebi prava na pristup informacijama u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se da je u praksi Visokog upravnog suda RH zauzeto stajalište da se u slučaju raspolaganja javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (presude UsII-460/18 od 30. siječnja 2019. godine i UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, dostupne na internetskoj stranici suda) ne može razmatrati pitanje zloupotrebe prava na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene odredbe članaka 156. i 157. Zakona o kreditnim institucijama, odnosno neprimjene članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan