KLASA: UPII-008-07-20-01/22

URBROJ: 401-01/04-20-4

Zagreb, 9. ožujka 2020.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Viškovo KLASA: UP/I-008-02/19-01/8, URBROJ: 2170-09/04-27-19-4 od 16. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

           

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općine Viškovo KLASA: UP/I-008-02/19-01/8, URBROJ: 2170-09/04-27-19-4 od 16. prosinca 2019. godine, kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pobijanim rješenjem Općine Viškovo odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 2. prosinca 2019. godine, kojim je ista zatražila dostavu akta kojim se definiraju kriteriji dodjele parkirnih mjesta tj. dijelova ili u cijelosti javnih površina te akta i/ili informacije značenja izraza „neposredna blizina“ i izraza „u blizini“ definiranog u stavkama planske dokumentacije N-1/UPU-1 koje se odnose na rješavanje prometa u mirovanju, a na temelju kojeg se dodjeljuju javne površine. Predmetni zahtjev žaliteljice odbačen je temeljem temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je tijelo javne vlasti utvrdilo da ne posjeduje tražene informacije.

Protiv pobijanog rješenja Općine Viškovo žaliteljica je pravodobno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je navedeno tijelo javne vlasti nezakonito i netočno obavijestilo korisnicu prava da ne posjeduje tražene informacije. Smatra da Općina Viškovo raspolaže traženim informacijama jer te i takve informacije Općina Viškovo spominje u svojim drugim aktima i informacijama, odnosno jer su te i takve informacije (akti) morali postojati, s obzirom da su one nužne i neizostavne za donošenje odluka koje je Općina Viškovo donosila te za postupanja koja je ista provodila putem svojih tijela. Žaliteljica navodi da Općina Viškovo svoj odgovor temelji samo na uvidu u digitalnu arhivu, iako je u traženju informacija specificirano da informacije koje se traže nisu ovisne o načinu arhiviranja istih unutar Općine Viškovo. Navodi da su u važećem dokumentu Izvješće o stanju u prostoru Općine Viškovo za razdoblje od 2012. do 2016. godine (Službene novine Općine Viškovo 2017/04) na stranici 106, u Tablici 33: Javna parkirališta i kapaciteti, navedena javna parkirališta sa iskazom broja parkirnih mjesta, a sve iz izvora GIS baza Općine Viškovo. Također, navodi da je u prethodno dostavljenoj informaciji vezano za izradu dokumentacije za uređenje prometnih površina, Općina Viškovo dostavila dio prometnog situacijskog plana iz kojeg su vidljiva rezervirana parkirna mjesta za Turističku zajednicu Općine Viškovo i Župni dvor, na koji je ishodovana suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, te da je na navedenoj lokaciji parkirnih mjesta postavljena i vertikalna prometna signalizacija. Žaliteljica zaključuje da je iz važećih dokumenata evidentno da Općina Viškovo raspolaže evidencijom o parkirnim mjestima te da se ista vodi u GIS sustavu Općine Viškovo. Također, ukazuje da Općina Viškovo izrađuje prometne situacijske planove u kojima ucrtava rezervirana parkirna mjesta. Smatra da je iz pobijanog rješenja evidentno da Općina Viškovo neopravdano uskraćuje i ograničava ostvarivanje prava na pristup informacijama te da ista raspolaže traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica putem elektroničke pošte od 2. prosinca 2019. godine, tijelu javne vlasti, Općini Viškovo, podnijela zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila dostavu sljedećih informacija: „1. akt kojim se definiraju kriteriji dodjele parkirnih mjesta tj. dijelova ili u cijelosti javnih površina; 2. akt i/ili informacija značenja izraza „neposredna blizina“ i izraza „u blizini“ definiranog u stavkama planske dokumentacije N-1/UPU-1 koje se odnose na rješavanje prometa u mirovanju, a na temelju kojeg se dodjeljuju javne površine“.

Također, u svom zahtjevu žaliteljica, između ostalog, napominje da se informacije traže u digitalnom obliku dostavom putem elektroničke pošte, bez obzira na način arhiviranja iste unutar Općine Viškovo, a sve u svrhu smanjenja troška te da se informacije traže za vremenski period do pisanja odgovora tijela javne vlasti ili donošenja rješenja. Također, žaliteljica u predmetnom zahtjevu ukazuje da se javnim površinama podrazumijevaju sve javne površine, tj. površine za rješavanje prometa u mirovanju koja su u nadležnosti Općine Viškovo, odnosno kojima Općina Viškovo upravlja/gospodari te da se aktom podrazumijevaju sve odluke, rješenja, potvrde na projekte i sl. bez obzira na naziv što čini službenu ispravu.

Nadalje, uvidom u pobijano rješenje Općine Viškovo KLASA: UP/I-008-02/19-01/8, URBROJ: 2170-09/04-27-19-4 od 16. prosinca 2019. godine, utvrđeno je da je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odbačen zahtjev žaliteljice za pristup informacijama, jer je tijelo javne vlasti utvrdilo da ne posjeduje tražene informacije. U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome se navodi da je uvidom u digitalnu arhivu Općine Viškovo utvrđeno da Općina Viškovo ne posjeduje akt kojim se definiraju kriteriji dodjele parkirnih mjesta tj. dijelova ili u cijelosti javnih površina, niti da posjeduje akt odnosno informaciju značenja izraza „neposredna blizina“ i izraza „u blizini“ definirano u stavkama planske dokumentacije N-1/UPU-1 koje se odnose na rješavanje prometa u mirovanju, a na temelju kojeg se dodjeljuju javne površine.

Daljnjim uvidom u dopis Općine Viškovo KLASA: UP/I-008-02/19-01/08, URBROJ: 2170-09/04-27-20-8 od 10. siječnja 2020. godine, koji je zaprimljen u Uredu povjerenika za informiranje dana 14. siječnja 2020. godine te kojim je Povjereniku za informiranje dostavljena na rješavanje žalba žaliteljice zajedno sa prvostupanjskim spisom predmeta, utvrđeno je da se u istom u bitnome navodi da Općina Viškovo urudžbiranje i arhiviranje dokumenata provodi sukladno Uredbi o uredskom poslovanju, odnosno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima. Navodi se da je u Općini Viškovo ustrojena digitalna arhiva koja, među ostalim, službenicima olakšava pretraživanje dokumentata i rad na predmetnima. Također, navodi se da je po zaprimljenom zahtjevu korisnice prava na pristup informacijama, službenik za informiranje isti proslijedio Odsjeku za urbanizam, komunalni sustav i ekologiju te da su pretraženi svi predmeti vezani uz promet u mirovanju, pri čemu je utvrđeno da Općina Viškovo ne posjeduje i nije izradila akt kojim se definiraju kriteriji dodjele parkirnih mjesta tj. dijelova ili u cijelosti javnih površina te akt i/ili informaciju značenja izraza „neposredna blizina“ i izraza „u blizini“ definirano u stavkama planske dokumentacije N-1/UPU-1 koje se odnose na rješavanje prometa u mirovanju, a na temelju kojeg se dodjeljuju javne površine.

Postupajući po predmetnoj žalbi, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/22, URBROJ: 401-01/03-20-2 od 16. siječnja 2020. godine zatraženo je dodatno očitovanje Općine Viškovo u odnosu na dio navoda žaliteljice koji se odnose na istoj prethodno dostavljenu informaciju vezanu uz izradu dokumentacije za uređenje prometnih površina, a koja se u naravi sastoji od prometnog situacijskog plana iz kojeg su vidljiva rezervirana parkirna mjesta za Turističku zajednicu Općine Viškovo i Župni dvor, na koji je ishodovana suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova. Također, predmetnim dopisom zatraženo je i očitovanje Općine Viškovo na navod žaliteljice da se ista dokumentacija vodi u GIS sustavu Općine viškovo, a i da navedeno tijelo javne vlasti izrađuje prometne situacijske planove u kojima ucrtava rezervirana parkirna mjesta.

Dana 3. veljače 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen je dopis Općine Viškovo KLASA: UP/I-008-02/19-01/08, URBROJ: 2170-09/04-27-20-10 od 31. siječnja 2020. godine, u kojem se u bitnome navodi da je žaliteljica dana 27. kolovoza 2019. godine zaprimila dio prometnog situacijskog plana iz kojeg su vidljiva rezervirana parkirna mjesta za Turističku zajednicu Općine viškovo i Župni dvor te da je u GIS sustavu Općine Viškovo prikazana komunalna infrastruktura, odnosno prikaz stanja na terenu. Navodi se da je neosporno da je Općina Viškovo izradila prometne situacijske planove, no da sve navedeno nisu akti kojima se definiraju kriteriji dodjele parkirnih mjesta tj. dijelova, odnosno u cijelosti javnih površina, niti su isti akti odnosno informacija značenja izraza „neposredna blizina“ i izraza „u blizini“ definiranog u stavkama planske dokumentacije N-1/UPU-1 koje se odnose na rješavanje prometa u mirovanju, a na temelju kojeg se dodjeljuju javne površine, a što je žaliteljica zatražila u svome predmetnom zahtjevu. Zaključno, navodi se da Općina Viškovo ne posjeduje akt kojim se definiraju kriteriji dodjele parkirnih mjesta tj. dijelova, odnosno u cijelosti javnih površina, niti akt odnosno informaciju značenja izraza „neposredna blizina“ i izraza „u blizini“ definiranog u stavkama planske dokumentacije N-1/UPU-1 koje se odnose na rješavanje prometa u mirovanju, a na temelju kojeg se dodjeljuju javne površine.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku (npr. određenog dokumenta, ugovora, izvješća, zapisa na CD-u ili drugom mediju za pohranu podataka) u trenutku postavljanja zahtjeva za pristup informacijama.

Nadalje, člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Razmatranjem dokumentacije u spisu predmeta te zaprimljenih očitovanja Općine Viškovo, u žalbenom je postupku zaključeno kako je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku po primitku predmetnog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje zatražene informacije. Stoga je žalba žaliteljice protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žaliteljice iz razloga što ne posjeduje niti je izradilo tražene informacije te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Posebno se napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Zbog svega navedenog žalbeni navodi žaliteljice se ne mogu uvažiti.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan