KLASA: UP/II-008-07/19-01/598
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 06. ožujka 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Koprivnice, KLASA: UP/I-008-01/19-01/0001, URBROJ: 2137/01-03/1-19-1 od 21. kolovoza 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Koprivnice, KLASA: UP/I-008-01/19-01/0001, URBROJ: 2137/01-03/1-19-1 od 21. kolovoza 2019. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup podatku o imenima i prezimenima osoba od kojih je Grad Koprivnica kupio zemljišta, a vezano za zonu Cvjetna.
3. Nalaže se Gradu Koprivnici da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio osobne podatke o vlasnicima zemljišta od kojih je Grad Koprivnica otkupio zemljišta, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o zaštićenim osobnim podacima, te da bi svaka daljnja obrada navedenih podataka bila suprotna Općoj uredbi o zaštiti podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi što je bilo predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama. Ističe da je tijelo javne vlasti suprotno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev te opširno izlaže razloge navedene u prvostupanjskom rješenju. Smatra da stjecanje i prodaja imovine ne može podlijegati ograničenjima na pristup informacijama. Navodi da bi svi ugovori trebali biti u zemljišnim knjigama, pa nema razloga za uskraćivanje tražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. srpnja 2019. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:
Koliko je Grad Koprivnica uložio u zonu Cvjetna?
1. Koliko je koštao otkup zemljišta? (podaci po katastarskim česticama, veličina čestica, cijena ukupna i po m2 te tko su vlasnici po česticama?) Prilog plan zone.
2. Koliko su koštali infrastrukturni radovi? (Vodoopskrbna mreža, plinoopskrbna mreža, kanalizacija, izgradnja prometnica, pješačko-biciklističke staze, pješačke staze, distributivno telekomunikacijske kanalizacije i javne rasvjete
Uvidom u spis utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo dopisom, KLASA: 008-01/19-02/0004, URBROJ: 2137/01-03/1-19-4 od 06. kolovoza 2019. godine dostavilo žalitelju podatke o pojedinačnim katastarskim česticama, njihovim površinama te cijeni koju je Grad Koprivnica platio za svaku od njih. Osim toga, navedenim dopisom žalitelj je obaviješten da je dio zemljišta parceliran prema potrebi formiranja DPU Cvjetna na građevinske parcele i prometnice, te mu je dostavljen i podatak o trošku ukupnog opremanja zone Cvjetna.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj e-mailom od 06. kolovoza 2019. godine, koji je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 09. kolovoza 2019. godine, tražio dopunu informacije, naglašavajući da se njegov zahtjev odnosio na pitanje tko su vlasnici čestica, a po kojem je doneseno prvostupanjsko rješenje koje je predmet ovog postupka.
U žalbenom postupku, Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje, zajedno s informacijama koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja zaštićeni osobni podatak.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Slijedom navedenog, jasno je da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, već da isto treba dovesti u vezu s drugim pravima, u konkretnom slučaju pravom na pristup informacijama koje je također zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, kao i pravo na zaštitu osobnih podataka.
Međutim, kako to proizlazi iz Opće uredbe o zaštiti podataka, temelji zakonite obrade nisu postavljeni kumulativno, već je dovoljno da je ispunjen jedan od uvjeta naveden u članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.
Osim toga, treba uzeti u obzir i legitimni interes žalitelja kao treće osobe, jer i sam članak 6 f) Opće uredbe o zaštiti podataka upućuje na test razmjernosti, odnosno utvrđivanje jesu li jači legitimni interesi treće osobe, ili pravo na zaštitu osobnih podataka određene osobe.
Slijedom navedenog, nije od utjecaja pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da su tadašnji vlasnici nekretnine dali privolu za korištenje svojih osobnih podataka samo u svrhu zaključenja ugovora s prvostupanjskim tijelom, jer bi prihvaćanje navedenog stava značilo da bi izostanak privole u svakom slučaju dovodio do odbijanja zahtjeva za pristup informacijama.
S obzirom da je predmet žaliteljeva zahtjeva dostava podataka o imenima i prezimenima vlasnika čestice koje je kupnjom steklo prvostupanjsko tijelo, činjenica da je žalitelju dostavljen podatak o visini potrošnje javnih sredstava ne može biti argument za onemogućavanje pristupa traženoj informaciji.
Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Uvidom u dopis prvostupanjskog tijela, KLASA: 008-01/19-02/0004, URBROJ: 2137/01-03/1-19/04 od 06. kolovoza 2019. godine koji je upućen žalitelju, utvrđeno je da se u istom navodi iznos kupoprodajne cijene za svaku nekretninu koju je kupnjom steklo prvostupanjsko tijelo, s tim da se iznosi kupoprodajnih cijena kreću od 67.600,00 kn do iznosa od 1.598.000,00 kn.
Nesporno je da iznos kupoprodajne cijene koji je prvostupanjsko tijelo isplatilo prodavateljima nekretnine predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi te praksi Povjerenika za informiranje, informacija iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje podatak o iznosu sredstava i osobi kojoj je iznos isplaćen, što znači da ime i prezime osobe kojoj su isplaćena javna sredstva ne može biti zaštićen podatak.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, nije odlučno pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao niti tvrdnje prvostupanjskog tijela da ni omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo ugroziti privatni život navedenih osoba.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan