KLASA: UP/II-008-07/19-01/820

URBROJ: 401-01/06-20-4

Zagreb, 2. ožujka 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... podnesene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-008-01/19-03/12, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 19. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-008-01/19-03/12, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 19. listopada 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 16. listopada 2019. godine kojim je tražio odgovor na pitanje je li vezano za Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina (dalje u tekstu: ŽCGO Marišćina) isplaćen iznos bankarske garancije i kome, a ako nije, tko je za to odgovoran, i je li ta osoba sankcionirana u slučaju da bankarska garancija nije iskorištena, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je dana 16. listopada 2019. godine dostavio Ministarstvu zaštite okoliša i energetike te Fondu za zaštitu okoliša okoliša i energetsku učinkovitost zahtjev u pogledu bankarske garancije vezane za ŽCGO Marišćina, povodom kojeg je dana 4. studenoga 2019. godine dobio prvi i nepotpun odgovor od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a u kojem mu je odgovoreno da se u konkretnom slučaju radilo o dvije bankarske garancije koje su vraćene početkom 2019. godine nakon završetka projekta. Nadalje, navodi kako je nakon toga 13. studenoga 2019. godine zaprimio osporeno rješenje u kojem je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike navelo kako ne posjeduje traženu informaciju i odbacilo njegov zahtjev. Ističe kako se njegova žalba temelji na pitanju kako je moguće da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je, kako navodi, u sklopu Ministarstva zaštite okoliša i energetike, ima traženu informaciju pa mu je pružio djelomičan odgovor a njemu nadređeno tijelo ne raspolaže istim informacijama. Također, pita se zbog čega tijelo javne vlasti onda nije postupilo sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi kako je poznato da ŽCGO Marišćina obiluje nepravilnostima, greškama, tehnološkim i izvedbenim nedostacima, ugrozama okoliša, prirode i zdravlja ljudi, pa postavlja pitanje tko je odgovoran i je li sankcioniran, budući da bankarska garancija nije iskorištena odnosno u žalbi ponavlja svoj zahtjev. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom od 16. listopada 2019. godine od Ministarstva zaštite okoliša i energetike zatražio sljedeće: ˶traži dostavu dokumenta vezano za ŽCGO Marišćina koji sadrži opis bankarske garancije, njezinu visinu, banku, rok isplate u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja radova, odgovor na pitanje je li iznos bankarske garancije isplaćen i kome, ako bankarska garancija nije isplaćena a poznato je da ŽCGO Marišćina obiluje nepravilnostima, greškama, tehnološkim i izvedbenim nedostacima, ugrozama okoliša, prirode i zdravlja ljudi postavlja pitanje tko je odgovoran i je li sankcioniran u slučaju da bankarska garancija nije iskorištena.̋

Također je utvrđeno da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike povodom navedenog zahtjeva donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/19-03/12, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 19. listopada 2019. godine, kojim je odbačen zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje dokument niti ima druge zatražene informacije.

U žalbenom se postupku Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u aktu KLASA: UP/II-008-01/19-02/05, URBROJ: 517-10-2-19-2 od 21. studenoga 2019. godine očitovalo Povjereniku za informiranje da ne posjeduje izrađene informacije koje bi se odnosile na predmetno traženje žalitelja, kao i da zbog činjenice da je prilikom predaje konkretnog zahtjeva žalitelj isti uputio i nadležnom tijelu, pa stoga zaprimljeni zahtjev nije ustupljen tom istom tijelu. U citiranom su aktu istaknuti kao netočni žalbeni navodi žalitelja o tome da je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u sklopu Ministarstva zaštite okoliša i energetike te je pojašnjeno da je navedeni Fond pravna osoba s javnim ovlastima čiji je osnivač Vlada Republike Hrvatske, a da Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nad navedenim Fondom provodi upravni nadzor. Istaknuto je i da su sve navedene činjenice korisnicima vidljive iz organizacijske strukture koja je dostupna na internetskim stranicama oba tijela javne vlasti. U pogledu zatraženih informacija iz zahtjeva istaknuto je kako ugovor i sporazumi koje je vezano za ŽCGO Marišćina sklopilo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nisu predviđali niti sadrže bankarske garancije odnosno da je sve sekundarne ugovore sklopio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

U članku 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti odbacilo zahtjev žalitelja jer ne posjeduje zatraženu informaciju, ali da je pri tome imalo saznanja o tijelu javne vlasti koje posjeduje dokument koji se odnosi na dio traženja žalitelja u kojem je tražio ˶dostavu dokumenta vezano za ŽCGO Marišćina koji sadrži opis bankarske garancije, njezinu visinu, banku, rok isplate u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja radova˝, te da nije sukladno zakonskim odredbama u tom dijelu ustupilo zahtjev žalitelja nadležnom tijelu.

Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da je žalitelj po tom dijelu zahtjeva zaprimio traženu informaciju od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a što i sam navodi u žalbi, a iz koje je vidljivo da žalitelj smatra kako informacije koje je zatražio posjeduju oba tijela javne vlasti kojima je podnio isti zahtjev, obzirom da je mišljenja kako navedeni Fond djeluje u sastavu prvostupanjskog tijela.

Nadalje, utvrđeno je kako je slijedom navedenog zahtjev žalitelja odbačen i u preostalom dijelu, iako je uvidom u zahtjev žalitelja vidljivo da se u dijelu u kojem traži ˶odgovor na pitanje je li iznos bankarske garancije isplaćen i kome, ako bankarska garancija nije isplaćena a poznato je da ŽCGO Marišćina obiluje nepravilnostima, greškama, tehnološkim i izvedbenim nedostacima, ugrozama okoliša, prirode i zdravlja ljudi postavlja pitanje tko je odgovoran i je li sankcioniran u slučaju da bankarska garancija nije iskorištena˝, zapravo ne radi o traženju iz područja primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u taj dio zahtjeva žalitelja razvidno je kako se ne traži informacija u materijaliziranom obliku, nego zapravo postavlja upit tijelu javne vlasti vezano za to je li u konkretnom slučaju iskorištena bankarska garancija ili nije, a povodom kojeg bi tijelo javne vlasti moralo izrađivati odgovor te pojašnjavati razloge za jednu ili drugu mogućnost.

Naime, odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

U žalbenom je postupku utvrđeno da je u pogledu rješavanja zahtjeva žalitelja bilo određenih nedostataka, primjerice u dijelu u kojem prvostupanjsko tijelo nije ustupilo dio zahtjeva žalitelja nadležnom tijelu, ali obzirom da je iz spisa predmeta utvrđeno (a tako i sam žalitelj navodi u žalbi) da je po identičnom zahtjevu koji je podnio Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost žalitelj zaprimio traženu informaciju, navedeni nedostatak nije mogao biti od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo povodom preostalog dijela zahtjeva trebalo postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama a ne se pozivati na odredbu članka 23. stavka 4. navedenog Zakona, ali navedeni nedostatak također nije mogao utjecati na drukčije rješenje ove upravne stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan