KLASA: UP/II-008-07/20-01/42
URBROJ: 401-01/10-20-3
Zagreb, 02. ožujka 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-20/19 od 27. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-20/19 od 27. prosinca 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio izvornik predstavke grupe časnika iz Šibenika, predmetnog naslova „Kriminal u vojarni Bribirski knezovi - Šibenik, uključivo 6 (šest) poštanskih potvrda o primitku pošiljke od 11. svibnja 2001. godine, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije niti ima saznanja gdje se informacija nalazi.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene prava i zlouporabe ovlasti čelnika tijela javne vlasti. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno odbacilo njegov zahtjev. Ukazuje na dopis PU Splitsko-dalmatinske iz kojeg proizlazi da prvostupanjsko tijelo posjeduje tražene informacije, te na dopis DORH-a iz kojeg proizlazi da je stranka u postupku u kojem su mu oduzete potvrde o prijemu pošiljke. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 11. prosinca 2019. godine navodi doslovno sljedeće:
„Sukladno Vašim ovlastima, temeljem odredbi članka 6. stavka 1. i članka 18. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) dalje ZPPI, tražim informaciju o tijelu javne vlasti koje da (ne)ovlašteno posjeduje izvornik predstavke grupe časnika iz Šibenika, predmetnog naslova: KRIMINAL U VOJARNI BRIBIRSKI KNEZOVI ŠIBENIK od 11. svibnja 2001. godine (privitak br. 1.), uključivo izvornike (originali) 6-(šest) poštanskih potvrda (VEZA) posredno privremeno oduzete od mene osobno, već više od 8 (osam) god. kao jedinog vlasnika tih i takvih poštanskih „potvrda o primitku pošiljke“ čije novčane troškove sam ja osobno podmirio u poštanskom uredu 21102-Split, dana 11. svibnja 2001. god. nadalje iste sam i osobno napisao, kao opet nedvojbeno stranka u kaznenom postupku, razvidno iz nadalje prigodno dostavljenog tumačenja odredba Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP) od strane nadležnog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (dalje DORH) a svekoliko vidljivo iz rješenja br. PPI-DO-32/2018-7 od 11. rujna 2018. godine?!
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/43, URBROJ: 401-01/10-20-3 od 24. veljače 2020. godine odbijena žaliteljeva žalba protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-18/19 od 19. prosinca 2019. godine, a u kojem predmetu je žalitelj također tražio povrat izvornika šest potvrda o primitku pošiljke Hrvatske pošte od 11. svibnja 2001. godine.
Slijedom navedenog, a kako je o tom dijelu zahtjeva već odlučeno citiranim rješenjem Povjerenika za informiranje, predmet ovog žalbenog postupka je dio zahtjeva žalitelja kojim isti traži povratak izvornika predstavke naslova „Kriminal u vojarni Bribirski knezovi Šibenik“.
Prema članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko ne posjeduje zatraženu informaciju, niti ima saznanja gdje se informacija nalazi.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj u prilogu zahtjeva od 11. prosinca dostavio dokument pod nazivom „Kriminal u vojarni Bribirski knezovi“ od 11. svibnja 2001. godine, a koja je upućena predsjedniku Republike Hrvatske kao vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga, te na znanje načelniku Glavnog stožera, Kabinetu ministra, Glavnoj inspekciji, Saboru Republike Hrvatske te Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar.
Naime, u konkretnom slučaju obrazloženje prvostupanjskog rješenja svodi se na reproduciranje zakonske odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u obrazloženju pobijanog rješenja nije jasno na temelju čega je prvostupanjsko tijelo došlo do navedenog zaključka.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je pobijano rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.
Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe navedenog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Iz rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-32/2018 od 11. rujna 2018. godine u bitnom proizlazi da nije sporno da je žalitelj stranka u kaznenim postupcima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a iz same žalbe žalitelja (stranica 2.) proizlazi da mu je navedena dokumentacija (koju traži zahtjevom) oduzeta od strane Ministarstva unutarnjih poslova po zahtjevu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu dana 28. veljače 2011. godine.
Pri tome treba uzeti u obzir i dopis PU Splitsko-dalmatinske, Broj: 511-12-01-6907/2018 od 07. lipnja 2018. godine upućen žalitelju iz kojeg u bitnom proizlazi da je cjelokupni predmet koji se tiče oduzimanja šest HP-povratnica (prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta) dostavljen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, a koji dopis je dostavljen Povjereniku za informiranje za potrebe postupka koji se po žalbi žalitelja vodio kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/43.
Dakle, uzimajući u obzir navedeno, može se zaključiti da su dokumenti, čije izvornike žalitelj traži zahtjevom za pristup informacijama istom oduzeti sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku.
Prema članku 261. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) predmeti koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu, i koji mogu poslužiti utvrđivanju činjenica u postupku, privremeno će se oduzeti i osigurati njihovo čuvanje.
Sukladno članku 270. Zakona o kaznenom postupku, privremeno oduzeti predmeti moraju biti vraćeni čim više nisu potrebni za daljnje vođenje postupka, osim ako ne podliježu odredbama o oduzimanju prema Zakonu ili ako prestanu postojati zakonski razlozi za primjenu mjere iz članka 266. stavka 2. Zakona. Prema stavku 2. navedenog članka, državni odvjetnik i sud pazi po službenoj dužnosti na postojanje razloga za držanje privremeno oduzetih predmeta.
Osim toga, bitno je istaknuti da žalitelj traži originale šest potvrda o prijemu pošiljke koje je priložio uz svoju žalbu.
Uzimajući u obzir odredbu članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jasno je da Povjerenik za informiranje postupajući sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ne može korisnicima omogućiti izvornik određene isprave već samo njezinu presliku.
Osim toga, žalitelju su navedene potvrde oduzete sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, u kaznenom postupku u kojem je isti stranka.
Dakle, u konkretnom slučaju ne primjenjuje se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, niti je Povjerenik za informiranje sukladno odredbi članka 35. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ovlašten umjesto suda ili državnog odvjetništva ocjenjivati jesu li se ispunili uvjeti za povrat privremeno oduzetih predmeta (bez obzira je li kazneni postupak okončan ili ne) u smislu članka 270. Zakona o kaznenom postupku, jer bi na taj način Povjerenik za informiranje zadirao u nadležnost suda i državnog odvjetništva u kaznenom postupku.
Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je žalitelj stranka u kaznenom postupku, te da odredbe Zakona o kaznenom postupku jasno propisuju proceduru povrata privremeno oduzetih predmeta, trebalo je temeljem članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.
Osim toga, ističe se sljedeće.
Prema članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 35. stavku 3. točki a) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: EKLJP), sud će proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev ako zahtjev smatra inkompatibilnim s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, očito neosnovanim ili zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva.
U presudi Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), Rehak protiv Republike Češke (broj zahtjeva 67208/01), sud je zauzeo stav da zahtjev podnositelja, u kojem isti navodi da u sudu sjede agenti bivših tajnih službi, predstavlja zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, uz obrazloženje da se radi o neprihvatljivim tvrdnjama koje prelaze granice uobičajene kritike.
Nadalje, u presudi Zhdanov i drugi protiv Rusije (brojevi zahtjeva 12200/08, 35949/11, 58282/12), ESLJP je također utvrdio zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, zbog činjenice da je podnositelj zahtjeva, i nakon opomene suda, suce ESLJP nazivao „korumpiranim smećem“ (paragrafi 83. i 84. presude)
U konkretnom slučaju predmet žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama je nazvan „Srbočetnička korumpirana banda ratnog zločinca i ubojice Bajića!?“, dok u žalbi žalitelj, za čelnika prvostupanjskog tijela, navodi sljedeće:
„…da budem precizan čelnikom toga i takvog kompromitiranog, korumpiranog, analnog alpiniste…“
„…zločin bez presedana umno-bolesnih, zdravstveno očito nesposobnih, korumpiranih, lažljivaca upitno zdravstveno nesposobnog postupanja…“
„…podobnog čelnika tijela javne vlasti ODO-a Split, dodatno u suprotnosti sa zrncem zdravog razuma, isto IQ-kvocijentom inteligencije pridodanog punoglavca u kraškoj lokvi, koja da služi samo i isključivo za napajanje stoke krupnog zuba…“
Uzimajući u obzir gore navedeno, te na odgovarajući način primjenjujući stajališta ESLJP, ističe se sljedeće.
Ako žalitelj prvostupanjsko tijelo naziva „srbočetničkom korumpiranom bandom“, a njegova čelnika „punoglavcem“, tada je očito da žalitelj ne pokazuje niti minimum poštovanja prema prvostupanjskom tijelu i njegovom čelniku, pa se postavlja pitanje zbog čega žalitelj uopće podnosi zahtjeve za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu o kojem ima takvo mišljenje?
Naime, razvidno je da žalitelj institut prava na pristup informacijama koristi isključivo u svrhu svog osobnog obračuna s prvostupanjskim tijelima, pri čemu njegova komunikacija predstavlja jasno i nedvosmisleno vrijeđanje čelnika prvostupanjskog tijela, a što predstavlja grubo kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9a Zakona o općem upravnom postupku.
Dakle, nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama obračunavanje žalitelja s prvostupanjskim tijelima zbog određenih postupaka koje se vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, kojeg je svrha osiguravanje i omogućavanje korisnicima informacija od javnog značaja.
Zaključno, žaliteljevo korištenje uvredljivog jezika jasno ukazuje da žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama u smislu odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te u smislu citirane prakse ESLJP-a, pa je i po tom osnovu trebalo odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan