KLASA: UP/II-008-07/20-01/71
URBROJ: 401-01/04-20-5
Zagreb, 13. veljače 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. KLASA: ZET-04-19-54, URBROJ: 11/2019 od 13. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. KLASA: ZET-04-19-54, URBROJ: 11/2019 od 13. prosinca 2019. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o radu na određeno vrijeme od 6. svibnja 2019. godine, na način da se na istom prekriju podaci o adresi, osobnom identifikacijskom broju te vlastoručni potpis zaposlenika, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (u daljnjem tekstu: ZET) KLASA: ZET-04-19-54, URBROJ: 11/2019 od 13. prosinca 2019. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 25. studenog 2019. godine, temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i člankom 16. citiranog Zakona, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju preteže potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je ZET pri donošenju predmetnog rješenja pogrešno primijenio Opću uredbu o zaštiti podataka te smatra da bi primjenom citirane Opće uredbe na takav način, pristup svim informacijama bio zabranjen po svim ostalim pravnim osnovama. Smatra da je ZET, kao vlasnik podataka koje isti traži po utemeljenoj pravnoj osnovi, nesporno pogriješio jer nije zatražio od svog zaposlenika ......... pisanu suglasnost o dostavi podataka njegovog zaposlenja. Također, smatra ukoliko vlasnik podataka ......... da pisanu ili usmenu suglasnost svom poslodavcu, da se navedeni podatak može dostaviti tražitelju informacije ili trećoj osobi te da se u toj pravnoj situaciji ne primjenjuje Opća uredba o zaštiti podataka. Ukazuje da ZET nije proveo postupak traženja suglasnosti svog zaposlenika te da je na taj način napravio grubu povredu prava na štetu tražitelja podatka. Predlaže povrat u prijašnje stanje na način da poslodavac ZET od svog zaposlenika ......... zatraži privolu za dostavu traženog podatka trećoj osobi te da o tome obavijesti tražitelja podatka, kako bi se stekli uvjeti za žalbeni postupak. Nadalje, navodi da je nesporno da se protiv zaposlenika ZET-a ......... vodi kazneni postupak pod brojem K-1896/2019 na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu zbog počinjenja kaznenog djela, a u kojem optužnom prijedlogu je iskazan i imovinsko pravni novčani zahtjev koji se mora u redovnom ovršnom postupku naplatiti od ......... S tim u vezi, žalitelj ukazuje da je njegov pravni interes utemeljen na Zakonu o kaznenom postupku i da isti kao tužitelj u kaznenom predmetu ima sva prava kao i policija ili državni odvjetnik u pogledu nesmetanog pristupa svakoj informaciji koja se odnosi na protustranku u kaznenom predmetu. Nadalje, navodi da je na vrlo precizan način zatražio od ZET-a da mu potvrdi zaposlenje radnika sa osobnim podacima koje je naveo u žalbi, kako ne bi poduzimao pravne radnje ukoliko to nije ta osoba, no da se ZET oglušio i nije proveo postupak sukladno pravilima struke, jer nije zatražio privolu ispitanika za dostavu podataka. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj putem elektroničke pošte od 25. studenog 2019. godine, tijelu javne vlasti, ZET-u, podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio da mu se učini dostupnom informacija da li je u ZET-u još uvijek zaposlen na određeno vrijeme ........., a u svrhu pokretanja ovrhe na plaći navedene osobe. Također, žalitelj u zahtjevu ukazuje na javno objavljene informacije na internetskim stranicama ZET-a, a koje se odnose na rezultate provedenog natječaja za zapošljavanje od 4. veljače 2019. godine te navodi i osobne podatke dotične osobe na koju se odnosi tražena informacija.
Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, ZET, povodom zahtjeva žalitelja donijelo osporeno rješenje KLASA: ZET-04-19-54, URBROJ: 11/2019 od 13. prosinca 2019. godine, kojim je isti odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i člankom 16. citiranog Zakona, iz razloga što su tražene informacije zakonom zaštićeni osobni podaci.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je povodom zahtjeva žalitelja utvrđeno da u pogledu pristupa informaciji koju je zatražio postoji zakonsko ograničenje pa je slijedom provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se zahtjev treba odbiti zbog zaštite osobnih podataka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podataka koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Uz navedeno, člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificirani podatak.
Iz pobijanog rješenja, odnosno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o zaštićenim osobnim podacima sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka, bez navođenja konkretnih razloga za i protiv omogućavanja pristupa traženoj informaciji.
Navedeno stajalište prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (u daljnjem tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Nadalje, uvodnom odredbom broj 10. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da u pogledu obrade osobnih podataka za usklađivanje s pravnom obvezom, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade državama članicama trebalo bi dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne odredbe kako bi se dodatno odredila primjena pravila iz ove Uredbe.
Sukladno navedenom dana 25. svibnja 2018. godine na snagu je stupio Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 42/18), te je sukladno članku 56. navedenog Zakona istog dana prestao vrijediti Zakon o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).
Člankom 55. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka propisano je da će postupci započeti do stupanja na snagu navedenog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12).
Osim toga, ističe se da u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije niti razmatralo mogućnost primjene odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojoj će se preostali dijelovi informacije učinili dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koje podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. navedenog članka.
S obzirom da je u dopisu ZET-a KLASA: ZET-04-19-21, URBROJ: 03/2020 od 20. siječnja 2020. godine, potvrđeno da je osoba koja je predmet zahtjeva žalitelja za pristup informacijama zaposlenik tvrtke ZET, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/71, URBROJ: 401-01/04-20-2 od 3. siječnja 2020. godine od tijela javne vlasti zatražena je dostava preslike akta iz kojeg je razvidna tražena informacija, odnosno da je navedena osoba i dalje zaposlenik ZET-a.
Dana 7. veljače 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljena je putem elektroničke pošte ZET-a, preslika Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 6. svibnja 2019. godine između poslodavca ZET te zaposlenika .........
Naime, predmet zahtjeva žalitelja je akt iz kojeg proizlazi tražena informacija, u konkretnom slučaju ugovor o radu, a činjenica što isti sadrži i osobne podatke, ne može biti razlog za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama u cijelosti.
Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku temeljem članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti te utvrditi može li se tražena informacija omogućiti žalitelju.
Uvidom u predmetni Ugovor o radu na određeno vrijeme, utvrđeno je da isti sadrži podatak o adresi, osobnom identifikacijskom broju te vlastoručnom potpisu zaposlenika ......... S tim u vezi, Povjerenik za informiranje smatra da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa navedenim podacima, već da preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa tim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe. Stoga je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Što se tiče podatka o imenu i prezimenu direktorice trgovačkog društva ZET, ističe se da je navedeni podatak javno objavljen na web stranici sudskog registra, iz kojeg razloga isti ne može predstavljati zaštićeni osobni podatak, a također se radi i o osobi čiji se rad financira iz javnih sredstava, a kako je to gore obrazloženo.
Također, treba imati u vidu činjenicu da se zahtjevom za pristup informacijama traže podaci za osobu zaposlenoj u tijelu javne vlasti.
Stav Povjerenika za informiranje iz dosadašnje prakse je da su Ugovori o radu u tijelima javne vlasti, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjeri takvih odluka objavljeni su na sljedećim poveznicama:
https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=1780
https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=1629
https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=2013.
Nadalje, uvidom u sudski registar za trgovačko društvo ZET, utvrđeno je da je osnivač navedenog društva Grad Zagreb.
Kako je osnivač navedenog društva jedinica lokalne samouprave za koje vrijedi načelo transparentnosti u djelovanju, tada se po logici stvari isto odnosi i na prvostupanjsko tijelo. Osim toga, Povjerenik za informiranje smatra da se u konkretnom slučaju o javnim sredstvima, posebno imajući u vidu činjenicu da iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je temeljni kapital prvostupanjskog tijela 95.951.000,00 kuna.
Osim toga, treba uzeti u obzir činjenicu da prvostupanjsko tijelo obavlja djelatnost u općem interesu.
Naime, riječ je o informacijama za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o tijelu javne vlasti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, pa bi informacije iz kojih je vidljivo trošenje javnih sredstava, radi transparentnog rada tijela javne vlasti, trebale biti dostupne javnosti u skladu s ciljem Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan