KLASA: UP/II-008-07/19-01/473
URBROJ: 401-01/10-20-5
Zagreb, 25. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe trgovačkog društva PRESEČKI GRUPA d.o.o., zastupane po direktoru ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/19-01/22, URBROJ: 513-07-21-17-19-4 od 04. lipnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba trgovačkog društva PRESEČKI GRUPA d.o.o. izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/19-01/22, URBROJ: 513-07-21-17-19-4 od 04. lipnja 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva PRESEČKI GRUPA d.o.o., zastupanog po direktoru ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o tome je li određena potvrda izrađena od strane Porezne uprave, te je li sadržaj iste vjerodostojan, temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu u smislu odredbe članka 8. Općeg poreznog zakona.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito i nepravilno. Ističe da je od prvostupanjskog tijela tražio odgovore na dva pitanja. Navodi da nije tražio potvrdu o stanju poreznog duga poreznog obveznika, jer mu je isti bilo poznato i vidljivo iz navedene potvrde, koja mu je dostavljena putem Elektroničkog oglasnika javne nabave kao sastavni dio dokumentacije uz zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda. Dalje navodi da je jasno i nedvosmisleno naveo što je predmet njegova zahtjeva, a da je prvostupanjsko tijelo površno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje. Posebno ističe da je u izreci rješenja pogrešno navedeno tko je podnositelj zahtjeva. Analizira sadržaj potvrde te ističe da ista ne može predstavljati poreznu tajnu. Navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo može li se traženim informacijama omogućiti pristup sukladno posebnim propisima. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj u zahtjevu od 27. svibnja 2019. godine, nazvanim zahtjev za pristup informaciji navodi doslovno sljedeće:
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu, te ista prevladava u odnosu na javni interes.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (“Narodne novine”, broj 115/16, 106/18) propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojim raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.
Uzimajući u obzir predmet žaliteljeva zahtjeva, kojim traži podatak o tome je li određena potvrda autentična, te je li sadržaj iste vjerodostojan, nije jasno kako bi navedeni podatak mogao predstavljati poreznu tajnu u smislu članka 8. Općeg poreznog zakona, pa osnovano žalitelj u žalbi navodi da rješenje ne sadrži odlučne činjenice za primjenu navedene odredbe.
Osim toga, pravilno žalitelj ističe da se u izreci pobijanog rješenja pogrešno navodi da je zahtjev podnio ........., budući da je iz stanja spisa razvidno da je isti podnio zahtjev u ime trgovačkog društva PRESEČKI GRUPA d.o.o. kao direktor društva.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, prvostupanjsko rješenje je na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije
Naime, u konkretnom slučaju, žalitelji od prvostupanjskog tijela ne traži određenu informaciju kakvu ima u vidu odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već traži podatak o tome je li prvostupanjsko tijelo izdalo određenu potvrdu, te je li sadržaj iste vjerodostojan.
Dakle, niti jedna od točaka zahtjeva žalitelja nije usmjerena na neki konkretni dokument, što potvrđuje i sam žalitelj u zahtjevu (kojeg naziva zahtjev za pristup informaciji) i žalbi, jasno navodeći da predmet njegova zahtjeva nije predmetna potvrda, s obzirom da mu je ista dostavljena kao sudioniku u postupku javne nabave.
Slijedom navedenog, a razmatrajući ovlasti Povjerenika za informiranje sukladno članku 35. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jasno je da Povjerenik za informiranje nije ovlašten za utvrđivanje autentičnosti isprava koje izdaju druga tijela, niti je ovlašten za prosuđivanje vjerodostojnosti istih, niti može naložiti prvostupanjskom tijelu da korisnicima odgovore na upite koji ne predstavljaju zahtjev za pristup informaciji,
U takvoj situaciji, jasno je da se žaliteljevo traženje ne smatra traženjem informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, a vezano za navode žalbe žalitelja da je prvostupanjsko tijelo moglo po drugoj osnovi žalitelju dostaviti tražene podatke ističe se sljedeće.
Sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Dakle, kad bi se radilo o situaciji iz članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, pa niti Povjerenik za informiranje ne bi mogao procjenjivati može li se žalitelju omogućiti pristup traženom podatku sukladno nekim drugim propisima.
S tim u vezi, neodlučno je žaliteljevo pozivanje na činjenicu da nepostojanje prevladavajućeg javnog interesa ne umanjuje postojanje posebnog pravnog interesa žalitelja, jer kod odlučivanja u zahtjevu za pristup informacijama pravni interes korisnika nije i ne smije biti odlučan za donošenje odluke, upravo zbog načela jednakosti svih korisnika propisanog člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Ako žalitelj sumnja u autentičnost navedene isprave, osigurana mu je pravna zaštita sukladno članku 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) kojom je propisano da tužitelj u tužbi može tražiti da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, odnosno istinitost ili neistinitost isprave.
Osim toga, odredbom članka 25. Zakona o poreznoj upravi („Narodne novine“, 115/16) propisano je da se u Poreznoj upravi provodi unutarnja revizija te unutarnji nadzor radi revizije poslovanja, odnosno nadzora zakonitosti rada i pravilne primjene propisa radi ujednačavanja postupanja službenika Porezne uprave te sprječavanja, otkrivanja i utvrđivanja kršenja zakona i pravila struke od strane službenika Porezne uprave, a na navedeno upućuje i e-mail prvostupanjskog tijela od 30. svibnja 2019. godine upućen službeniku za informiranje.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 116. stavku 1. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan