KLASA: UP/II-008-07/20-01/43

URBROJ: 401-01/10-20-3

Zagreb, 24. veljače 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Drinovaca, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-18/19 od 19. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Broj: PPI-DO-18/19 od 19. prosinca 2019. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio izvornike šest potvrda o prijemu pošiljke Hrvatske pošte, upućenih 11. svibnja 2001. godine, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije niti ima saznanja gdje se informacija nalazi.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene prava i zlouporabe ovlasti čelnika tijela javne vlasti. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno odbacilo njegov zahtjev. Ukazuje na dopis PU Splitsko-dalmatinske iz kojeg proizlazi da prvostupanjsko tijelo posjeduje tražene informacije, te na dopis DORH-a iz kojeg proizlazi da je stranka u postupku u kojem su mu oduzete potvrde o prijemu pošiljke. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 04. prosinca 2019. godine navodi doslovno sljedeće:

„U smislu odredbi članka 6. stavka 1. i članka 18. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15) (dalje ZPPI) tražim informacije o tijelu javne vlasti koja da dugoročno čuva moju osobnu imovinu u izvorniku(originalu) osobno napisanih, plaćenih osobnim novčanim sredstvima „Potvrda o prijemu pošiljke“ Hrvatska pošta, upućenih 11. svibnja 2001. godine, točnije 6(šest) komada takvih, s obzirom kako mjesno i stvarno nadležna sastavnica MUP-a, točnije PUSD me je odgovorno, uputila na Vaše ODO-Split sa predmetnim traženjem?!“

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Prema članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko ne posjeduje zatraženu informaciju, niti ima saznanja gdje se informacija nalazi.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar.

Naime, u konkretnom slučaju obrazloženje prvostupanjskog rješenja svodi se na reproduciranje zakonske odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u obrazloženju pobijanog rješenja nije jasno na temelju čega je prvostupanjsko tijelo došlo do navedenog zaključka.

Pri tome treba uzeti u obzir i dopis PU Splitsko-dalmatinske, Broj: 511-12-01-6907/2018 od 07. lipnja 2018. godine upućen žalitelju iz kojeg u bitnom proizlazi da je cjelokupni predmet koji se tiče oduzimanja šest HP-povratnica (prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta) dostavljen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je pobijano rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.

Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe navedenog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Prema članku 261. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, 152/08, 76/09, 80/11, 121/12, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) predmeti koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu, i koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku, privremeno će se oduzeti i osigurati njihovo čuvanje.

Sukladno članku 270. Zakona o kaznenom postupku, privremeno oduzeti predmeti moraju biti vraćeni čim više nisu potrebni za daljnje vođenje postupka, osim ako ne podliježu odredbama o oduzimanju prema Zakonu ili ako prestanu postojati zakonski razlozi za primjenu mjere iz članka 266. stavka 2. Zakona. Prema stavku 2. navedenog članka, državni odvjetnik i sud pazi po službenoj dužnosti na postojanje razloga za držanje privremeno oduzetih predmeta.

Iz spisa predmeta proizlazi da između stranaka nije sporno da je žalitelj je stranka u postupku u kojem su mu oduzeti predmeti koji su predmet ovog postupka, a što je razvidno iz same žalbe žalitelja, te iz rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Broj: PPI-DO-32/2018 od 11. rujna 2018. godine.

Osim toga, bitno je istaknuti da žalitelj traži originale šest potvrda o prijemu pošiljke koje je priložio uz svoju žalbu.

Uzimajući u obzir odredbu članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jasno je da Povjerenik za informiranje postupajući sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ne može korisnicima omogućiti izvornik određene isprave već samo njezinu presliku.

Drugo, žalitelju su navedene potvrde oduzete sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, u kaznenom postupku u kojem je isti stranka.

Dakle, u konkretnom slučaju ne primjenjuje se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, niti je Povjerenik za informiranje sukladno odredbi članka 35. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ovlašten umjesto suda ili državnog odvjetništva ocjenjivati jesu li se ispunili uvjeti za povrat privremeno oduzetih predmeta (bez obzira je li kazneni postupak okončan ili ne) u smislu članka 270. Zakona o kaznenom postupku, jer bi na taj način Povjerenik za informiranje zadirao u nadležnost suda i državnog odvjetništva u kaznenom postupku.

Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je žalitelj stranka u kaznenom postupku, te da odredbe Zakona o kaznenom postupku jasno propisuju proceduru povrata privremeno oduzetih predmeta, trebalo je temeljem članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.

Osim toga, ističe se sljedeće.

Prema članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 35. stavku 3. točki a) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: EKLJP), sud će proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev ako zahtjev smatra inkompatibilnim s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, očito neosnovanim ili zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva.

U presudi Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), Rehak protiv Republike Češke (broj zahtjeva 67208/01), sud je zauzeo stav da zahtjev podnositelja, u kojem isti navodi da u sudu sjede agenti bivših tajnih službi, predstavlja zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, uz obrazloženje da se radi o neprihvatljivim tvrdnjama koje prelaze granice uobičajene kritike.

Nadalje, u presudi Zhdanov i drugi protiv Rusije (brojevi zahtjeva 12200/08, 35949/11, 58282/12), ESLJP je također utvrdio zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva, zbog činjenice da je podnositelj zahtjeva, i nakon opomene suda, suce ESLJP nazivao „korumpiranim smećem“ (paragrafi 83. i 84. presude)

U konkretnom slučaju predmet žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama je nazvan „Srbočetnička korumpirana banda ratnog zločinca i ubojice Bajića!?“, dok u žalbi žalitelj, za čelnika prvostupanjskog tijela, navodi sljedeće:

„…da budem precizan čelnikom toga i takvog kompromitiranog, korumpiranog, analnog alpiniste…“

„…zločin bez presedana umno-bolesnih, zdravstveno očito nesposobnih, korumpiranih, lažljivaca upitno zdravstveno nesposobnog postupanja…“

„…podobnog čelnika tijela javne vlasti ODO-a Split, dodatno u suprotnosti sa zrncem zdravog razuma, isto IQ-kvocijentom inteligencije pridodanog punoglavca u kraškoj lokvi, koja da služi samo i isključivo za napajanje stoke krupnog zuba…“

Uzimajući u obzir gore navedeno, te na odgovarajući način primjenjujući stajališta ESLJP, ističe se sljedeće.

Ako žalitelj prvostupanjsko tijelo naziva „srbočetničkom korumpiranom bandom“, a njegova čelnika „punoglavcem“, tada je očito da žalitelj ne pokazuje niti minimum poštovanja prema prvostupanjskom tijelu i njegovom čelniku, pa se postavlja pitanje zbog čega žalitelj uopće podnosi zahtjeve za pristup informacijama prvostupanjskom tijelu o kojem ima takvo mišljenje?

Naime, razvidno je da žalitelj institut prava na pristup informacijama koristi isključivo u svrhu svog osobnog obračuna s prvostupanjskim tijelima, pri čemu njegova komunikacija predstavlja jasno i nedvosmisleno vrijeđanje čelnika prvostupanjskog tijela, a što predstavlja grubo kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9a Zakona o općem upravnom postupku.

Dakle, nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama obračunavanje žalitelja s prvostupanjskim tijelima zbog određenih postupaka koje se vode, pa je žaliteljev zahtjev  suprotan svrsi prava na pristup informacijama, kojeg je svrha osiguravanje i omogućavanje korisnicima informacija od javnog značaja.

Zaključno, žaliteljevo korištenje uvredljivog jezika jasno ukazuje da žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama u smislu odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te u smislu citirane prakse ESLJP-a, pa je i po tom osnovu trebalo odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan