KLASA: UP/II-008-07/19-01/310
URBROJ: 401-01/10-20-5
Zagreb, 18. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... iz Slavonskog Broda, ........., izjavljene protiv rješenja Grada Slavonskog Broda KLASA: UP/I-032-02/17-01/4, URBROJ: 2178/01-07/19-15 od 21. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Slavonskog Broda KLASA: UP/I-032-02/17-01/4, URBROJ: 2178/01-07/19-15 od 21. veljače 2019. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Izjave o otkazu Ugovora o izvršavanju jednokratnih platnih transakcija u ime i za račun banke od 14. lipnja 2017. godine.
3. Nalaže se Gradu Slavonskom Brodu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Grada Slavonskog Broda, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 21. srpnja 2017. godine, kojim je tražila dostavu Izjave o otkazu poslovne suradnje koju je RBA u lipnju 2017. godine dostavila Gradu Slavonskom Brodu i zahtjev za dopunom i ispravkom informacija od 3. kolovoza 2017. godine, kojim je tražila temeljem kojeg pravnog akta je Grad Slavonski Brod navedeni akt proglasio poslovnom tajnom te je li zatražena suglasnost druge pravne osobe za dostavom traženog dokumenta, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o poslovnoj tajni.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je obavljala poslove blagajnika na Gradskoj blagajni te prijavila HNB-u kao nadležnoj instituciji niz nepravilnosti, a što je rezultiralo prekršajnim presudama sa izrečenim kaznama. Ističe da je pitanje čiji se interes u konkretnom slučaju štiti. Osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o poslovnoj tajni. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/310, URBROJ: 401-01/04-18-17 od 17. prosinca 2018. godine poništeno rješenje Grada Slavonskog Broda, KLASA: 032-02/17-01/4, URBROJ: 2178/01-07-18-5 od 30. ožujka 2018. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz uputu prvostupanjskom tijelu da je u ponovljenom postupku dužno utvrditi sve odlučne činjenice, posebno imajući u vidu da prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje ugovori između subjekata javnog te subjekata privatnog prava predstavljaju informacije od javnog značaja.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 20. srpnja 2017. godine, koju je Grad Slavonski Brod urudžbirao dana 21. srpnja 2017. godine, zatražila od Grada Slavonskog Broda Izjavu o otkazu poslovne suradnje koju je RBA u lipnju 2017. godine uputila Gradu Slavonskom Brodu. U zahtjevu navodi kako je predmetnom Izjavom otkazana poslovna suradnja zbog podnesene prijave i utvrđenih nezakonitosti u radu Grada Slavonskog Broda na Gradskoj blagajni.
Uvidom u spis predmeta nadalje je utvrđeno da je Grad Slavonski Brod dopisom KLASA: 032-02/17-01/4, URBROJ: 2178/01-07-17-2 od 3. kolovoza 2017. godine odgovorio žaliteljici kako je Ugovorom o izvršavanju jednokratnih platnih transakcija u ime i za račun banke između Grada Slavonskog Broda i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, utvrđena poslovna tajna sukladno kojoj su ugovorne strane obvezne čuvati sadržaj ovog ugovora kao poslovnu tajnu, te da sukladno odredbama o tajnosti podataka, ne mogu dostaviti bilo kakve informacije iz navedenog Ugovora bez pristanka pravne osobe. Također je utvrđeno da je žaliteljica nakon dostavljenog odgovora Grada Slavonskog Broda dana 3. kolovoza 2017. godine, putem elektroničke pošte, zatražila od Grada Slavonskog Broda informaciju temeljem kojeg pravnog akta je Grad Slavonski Brod zatraženi dokument proglasio poslovnom tajnom te da li je zatražena suglasnost druge pravne osobe za dostavu zatraženog dokumenta.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu, te da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Uzimajući u obzir citiranu definiciju poslovne tajne, jasno je da poslovna tajna može biti određena samo zakonom ili općim aktom donesenim na temelju zakona, što jasno potvrđuje da ugovor ne može biti valjana pravna osnova za proglašenje poslovne tajne, a koji stav je zauzet i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-14/15 od 22. svibnja 2015. godine.
Slijedom navedenog, neodlučno je pozivanje prvostupanjskog tijela na sklopljeni ugovor između Raiffeisenbank Austria d.d. i prvostupanjskog tijela kao temelj za proglašenje poslovne tajne.
U odnosu na provedeni test razmjernosti i javnog interesa, ističe se sljedeće
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije.
Dakle, svrha testa razmjernosti je pronaći razloge za i protiv omogućavanja pristupa informacijama, a u konkretnom slučaju test razmjernosti se svodi na pronalaženje razloga za onemogućavanje pristupa informaciji, a što svakako nije njegova svrha.
U odnosu na navod prvostupanjskog tijela da bi omogućavanjem pristupu traženoj informaciji moglo prouzročiti štetne posljedice za gospodarski interes banke i njezin položaj na tržištu, ističe se sljedeće.
Naime, u konkretnom slučaju predmet zahtjeva za pristup informacijama je izjava o otkazu ugovora o suradnji između Raiffeisen bank d.d. i prvostupanjskog tijela.
Ako je navedeni odnos prestao, i to po zahtjevu banke, tada nije jasno na koji bi način gospodarski interesi banke mogli biti ugroženi, ako je banka jednostranom izjavom raskinula dotadašnji ugovorni odnos s prvostupanjskim tijelom.
Osim toga, obveza čuvanja bankovne tajne odnosi se samo na članove tijela kreditne institucije, te druge osobe koje imaju pristup povjerljivim podacima sukladno članku 157. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13, 19/15, 102/15), pa se po logici stvari ista ne može odnositi na prvostupanjsko tijelo, posebno ne u situaciji kad je okončan ugovorni odnos između prvostupanjskog tijela i banke.
Posebno se ističe da je na poveznici https://www.slavonski-brod.hr/index.php/7803-obavijest-gradanima-o-promjeni-ziro-racuna-i-poslovne-banke objavljen podatak kod koje banke Grad Slavonski Brod ima otvoren račun.
Osim toga, treba imati u vidu definiciju bankovne tajne iz članka 156. Zakona o kreditnim institucijama, prema kojoj bankovnu tajnu predstavljaju svi podaci koje je banka saznala na osnovi pružanja usluga klijentima, pa je nejasno kako bi se, izjava o otkazu ugovora, koju daje banka, mogla podvesti pod navedenu odredbu.
Nadalje, sagledavajući tekst same izjave, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi banka bila dovedena u nepovoljniji konkurentski položaj u odnosu na druge banke, niti je jasna uzročno-posljedična veza između onemogućavanja pristupa informaciji i zaštite tržišne pozicije banke.
Ne može se prihvatiti niti navod prvostupanjskog tijela da tražena informacija ne ulazi u djelokrug prvostupanjskog tijela, jer ako sklopljeni ugovor između banke i tijela javne vlasti nedvojbeno predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada se isto po logici stvari odnosi i na dokument kojim je predmetni ugovorni odnos okončan.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zaštitu privatnosti iz testa razmjernosti i javnog interesa, osim što navedeno ne može biti argument u slučaju razmatranja instituta poslovne tajne, ističe se da nije jasno čija se privatnost u konkretnom slučaju štiti, imajući u vidu da se radi o ugovoru između dvije pravne osobe.
Naime, kako je to već ranije istaknuto, prema dosljednoj upravnosudskoj praksi te praksi Povjerenika za informiranje, ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti sa privatnim subjektima predstavljaju informacije od javnog značaja. Privatni subjekti, prilikom stupanja u pravne odnose sa subjektima javnog prava moraju biti svjesni činjenice da takvi ugovori, mogu biti predmetom zahtjeva za pristup informacijama.
U konkretnom slučaju, predmet ugovora između prvostupanjskog tijela i banke je bilo obavljanje jednokratnih platnih transakcija, te zaprimanje naloga za plaćanje, pa je nesporno da ugovor predstavlja informaciju iz koje je razvidno raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vidu naknada koju prvostupanjsko tijelo plaća banci
Prema mišljenju Povjerenika za informiranje, isto stajalište treba primijeniti i na izjavu kojom se okončava predmetni ugovorni odnos, s obzirom da i prestanak određenog ugovornog odnosa može dovesti do potencijalnih obveza tijela javne vlasti, odnosno do potencijalnog raspolaganja javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u vidu plaćanja ugovorne kazne, naknade štete i sl.
Slijedom navedenog, a kako se na predmetnu informaciju ne može primijeniti niti jedno zakonsko ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, žaliteljici se u cijelosti omogućuje pristup istoj.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan