KLASA: UP/II-008-07/20-01/86
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 19. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Središnje klirinško depozitarno društvo d.d., broj: P-7/20-2/AK od 16. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Središnje klirinško depozitarno društvo d.d., broj: P-7/20-2/AK od 16. siječnja 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup podatku o nazivu odvjetnika i odvjetničkih društava te iznosima pojedinačnih isplata po odvjetniku i odvjetničkom društvu u 2019. godini.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Središnje klirinško depozitarno društvo d.d.. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima tijekom 2019. godine po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima /odvjetnicima, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, temeljem članka 15. stavka 2. točaka 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu te zaštićene osobne podatke.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa te ukazuje na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Dalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30. te 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), s obzirom da žalitelju nije dana mogućnost sudjelovanja u ispitnom postupku. U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na Opću uredbu o zaštiti podataka ističe da je isto paušalno, odnosno da nije dovoljno samo pozvati se na određeni propis, bez dovođenja propisa u vezu sa činjeničnim stanjem. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 03. siječnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela zatražio informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima tijekom 2019. godine po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se na tražene informacije može primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da potreba zaštite prava na ograničenje prevladava u odnosu na javni interes.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.
Uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela utvrđeno je da se na njoj navodi vlasnička struktura prvostupanjskog tijela na sljedeći način: Financijska agencija (56,62%), CERP/RH (39,15%), Zagrebačka burza d.d. (1,23%), OTP banka d.d. (0,58%), Privredna banka Zagreb d.d. (0,44%), Eastbrokers Zagreb d.d. (0,40%), Podravska banka d.d. (0,35%), Erste&Steiermarkische bank d.d. (0,18%), Partner banka d.d. (0,10%), Exportdrvo d.d. (0,09%)
S obzirom da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima automatski dostupne javnosti, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, u konkretnom slučaju nema mjesta pozivanju na zakonska ograničenja iz članka 15. stavka 2. točaka 2. I 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zaštitu poslovne tajne, dodatno se ističe kako slijedi.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Po logici stvari, informacije o isplatama odvjetnicima ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, a niti predstavljaju druge informacije zbog kojeg čijeg bi priopćavanja trećim osobama mogle nastupiti štetne posljedice.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbe Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18), ističe se da je pozivanje na odredbe navedenog Zakona neosnovano iz sljedećeg razloga.
Naime, da bi se informacija smatrala poslovnom tajnom, potrebno je da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 3. točke 5. Zakona, odnosno da se radi o podacima koji imaju tržišnu (komercijalnu vrijednost) zbog toga što su tajni, pa nije jasno koju bi tržišnu vrijednost imao podatak o tome kojem je odvjetniku prvostupanjsko tijelo vršilo isplate u 2019. godini.
Vezano za pozivanje prvostupanjskog tijela na Opću uredbu o zaštiti podataka, iz obrazloženja osporenog rješenja nije razvidno zbog čega prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju radi o zaštićenim osobnim podacima, posebno imajući u vidu da Povjerenik za informiranje smatra da informacija o raspolaganju javnim sredstvima uključuje podatak o iznosu i osobi kojoj je iznos isplaćen, pa ime i prezime odvjetnika fizičke osobe ne može predstavljati zaštićeni osobni podatak.
Osim toga, ukazuje se i na praksu Visokog upravnog suda RH izraženoj u presudi UsII-265/17 od 25. listopada 2018. godine prema kojoj isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima od strane tijela javne vlasti predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, kao i na presudu Visokog upravnog suda RH, broj: UsII-137/18 od 20. rujna 2018. godine, u kojoj je zauzet stav da i uplata temeljnog kapitala od strane Republike Hrvatske ukazuje na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Vezano za navode prvostupanjskog tijela da se isto ne financira iz javnih sredstava, već vlastitim prihodima, ukazuje se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-50/19 od 20. ožujka 2019. godine kojom su u bitnom odbijeni prigovori tužitelja da se ne radi o javnim sredstvima kad trgovačko društvo ostvaruje prihode na tržištu.
Zaključno, pravilno žalitelj ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-499/18 od 20. prosinca 2018. godine, u kojoj je u bitnom zauzet da se radi o raspolaganju javnim sredstvima i u slučaju banke kao tijela javne vlasti.
Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu ranije navedenu vlasničku strukturu prvostupanjskog tijela, Povjerenik za informiranje ne vidi razloge za odstupanje od ustaljene prakse.
U odnosu na žalbene navode žalitelja o povredi članaka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku, isti su neosnovani iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku, ispitni postupak se provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razrješavanje stvari, i to u situaciji kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, a što ovdje nije slučaj.
Osim toga, sukladno članku 30. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke, ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, ili kad je tako propisano zakonom. Po logici stvari, navedena odredba se odnosi na upravne postupke u kojima postoji obveza provođenja ispitnog postupka, a u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je neposredno rješavalo upravnu stvar na temelju članka 50. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga ne mogu biti povrijeđena prava stranke u ispitnom postupku zajamčena člankom 52. Zakona o općem upravnom postupku.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan