KLASA: UP/II-008-07/15-01/535

URBROJ: 401-01/05-15-02

Zagreb, 22. 12. 2015.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ………, Stubičke Toplice, ………, izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: 26 Su-266/15-2 od 10. 11. 2015. godine,  u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 26 Su-266/15-2 od 10. 11. 2015. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Sud) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 23. stavka 5. i članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer je utvrđeno da nema javnog interesa za dostavu informacija koje se traže zahtjevom.

Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravodobno izjavila Povjereniku za informiranje žalbu u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene zakona i zbog pogrešne primjene odredaba postupka. Žaliteljica nadalje navodi kako rješenje ne sadrži uputu o pravnom lijeku, niti sadrži valjano obrazloženje temeljem kojeg je zahtjev odbijen, te da zatražene informacije nesporno nisu objavljene na stranici suda, što proizlazi iz samog obrazloženje osporenog rješenja. Žaliteljica predlaže Povjereniku za informiranje da joj rješenjem omogući pristup informacijama.

Žalba je osnovana

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 9. 11. 2015. godine zatražila od Suda dostavu ukupnog broja neriješenih pojedinačnih zk. ispravnih postupaka, specificirano po godini zaprimanja prijedloga; podatke o osobama koje su godišnjim rasporedom poslova zadužene za rješavanje pojedinačnih zk. ispravnih postupaka; ukupan broj neriješenih predmeta po svakoj zaduženoj osobi, specificirano po godini zaprimanja.

U obrazloženju pobijanog rješenja Sud u bitnom navodi kako je sukladno odredbi članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama na internetskim stranicama objavio informacije o unutarnjem ustrojstvu suda i  to zasebno za svaki odjel, pa tako i zemljišnoknjižni. Sud ujedno navodi kako je sukladno odredbi članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa te je utvrđeno da nema javnog interesa za dostavu informacija koje se zahtjevom traže, stoga je valjalo odbiti zahtjev i odlučiti kao u izreci, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Sud, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama od 9. 11. 2015. godine, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenio odredbe materijalnog prava.

Uvidom u internetske stranice Suda, utvrđeno je kako na njima nisu objavljene informacije koje je zatražila žaliteljica svojim zahtjevom, stoga zahtjev nije riješen u smislu članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno informacija nije javno objavljena

Nadalje, člankom 16. stavkom 1. i  2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa, te kako je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti  dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi kako je Sud, kao tijelo javne vlasti, pogrešno primijenio odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, na način da je proveo test razmjernosti i javnog interesa prije nego je utvrdio postojanje ograničenje prava na pristup informacijama koje je propisano člankom 15. stavkom 2. i 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Drugim riječima, preduvjet provođenja testa razmjernosti i javnog interesa je utvrđivanje postojanja zakonskog ograničenja od pristupa zatraženoj informaciji. Tek kada je ograničenje utvrđeno, može se provesti predmetni test, koji će dati odgovor na pitanje hoće li ograničenje i dalje onemogućavati korisnika prava na pristup informaciji da dobije zatraženu informaciju, ili će javni interes prevladati u odnosu na zaštićeni interes te će korisnik ostvariti pristup informaciji.

Ukoliko na informaciji ne postoji zakonsko ograničenje od pristupa, tijelo javne vlasti ne provodi test razmjernosti i javnog interesa, te je informacija  tada dostupna bilo kojem korisniku prava na pristup informacijama.

Sud  je dužan utvrditi posjeduje li izrađene informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Svakako je potrebno i utvrditi odnosno postavlja li korisnik uopće zahtjev za pristup informacijama sukladno članku 18. stavku 5. navedenog Zakona, ili se informacija mora izraditi jer ne postoji, korisnik traži uvid u spis ili traži analizu informacija.

Slijedom navedenog, informaciju tijelo javne vlasti  mora posjedovati izrađenu informaciju da bi se mogao provesti sljedeći korak,  a to je utvrđivanje je li informacija dostupna javnosti, odnosno postoje li na informaciji neka ograničenja propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog kojega se ona ne može omogućiti korisniku, odnosno zbog kojega se može samo djelomično omogućiti korisniku. Pritom treba paziti na odredbu članka 16. Zakona i u slučaju eventualnog ograničenja provesti test razmjernosti i javnog interesa. Člankom 23. Zakona su propisani načini rješavanja zahtjeva.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.                  

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.