KLASA: UP/II-008-07/20-01/85
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 04. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Dubrovnika, ........., izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/19-01/05, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-01 od 24. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/19-01/05, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-01 od 24. prosinca 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio cjelovito rješenje o uknjižbi prava vlasništva Z-686/98 od 07. prosinca 1998. godine Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela, jer prvostupanjsko tijelo smatra da nema osnove za dopunu i ispravak pružene informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je zahtjevom za pristup informacijama tražio cjelovito rješenje o uknjižbi broj: Z-686/98 od 07. prosinca 1998. godine. Ističe da je malo vjerojatno da su istiniti navodi službenika za informiranje da Grad Dubrovnik nema u posjedu cjelovito rješenje. Navodi da se prvostupanjsko tijelo u svom rješenju pogrešno poziva na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama koja se odnosi na odbacivanje zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za dopunu informacije od 26. srpnja 2019. godine od prvostupanjskog tijela tražio cjelovito rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela, broj: Z-686/98 od 11. ožujka 1998. godine.
S obzirom na to da prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o žaliteljevu zahtjevu za dopunu informacije u zakonskom roku, žalitelj je uložio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/19-01/859, URBROJ: 401-01/11-19-1 od 9. prosinca 2019. godine naložio Gradu Dubrovniku da u roku od 8 dana od dana zaprimanja rješenja riješi zahtjev žalitelja za dopunu i ispravak informacijama.
Postupajući po navedenom rješenju, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje: KLASA: UP/I-008-02/19-01/05, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-01 od 24. prosinca 2019. godine, a koje je predmet ovog postupka.
Uvidom u dopis prvostupanjskog tijela koji je upućen žalitelju, KLASA: 008-02/19-01/35, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-04 od 05. srpnja 2019. godine utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo žalitelju dostavilo kopiju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela, broj: Z-686/98 od 11. ožujka 1998. godine.
Uvidom u predmetno rješenje, koje je Povjereniku za informiranje dostavljeno za potrebe spisa KLASA: UP/II-008-07/19-01/859, utvrđeno je da se isto sastoji od 16 stranica, te da su točni navodi žalitelja da nedostaje stranica na kojoj bi se nalazilo ime i prezime osobe koja je donijela navedeno rješenje, njezin potpis i pečat tijela.
Nadalje, uvidom u dopis prvostupanjskog tijela koji je upućen žalitelju, KLASA: 008-02/19-01/35, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-07 od 12. kolovoza 2019. godine proizlazi da je u bitnom prvostupanjsko tijelo žalitelja obavijestilo da su mu poslali dokument u cjelovitom obliku u kojeg ga posjeduju u nadležnom uredu.
Zaključno, žalitelj je dopisom prvostupanjskog tijela, KLASA: 008-02/19-01/35, URBROJ: 2117/01-08-01/28-19-09 od 02. rujna 2019. godine obaviješten da mu je dostavljen traženi dokument u obliku u kojem ga posjeduje prvostupanjsko tijelo, te da se radio o preslici dokumenta staroj 21 godini koja se koristi kao radni materijal.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Sukladno članku 23. stavku 5. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako nema osnove za dopunu ili ispravak tražene informacije.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Slijedom navedenog, a pored činjenice da je prvostupanjsko tijelo dostavilo žalitelju rješenje koje je predmet postupka (ali bez stranice na kojoj se nalazi ime i prezime osobe koje je rješenje donijela, njezin potpis i pečat tijela), ne mogu se prihvatiti navodi žalitelja da je malo vjerojatno da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženo rješenje u cjelovitom obliku.
Da je prvostupanjsko tijelo htjelo žalitelju uskratiti traženu informaciju, tada mu ne bi niti dostavilo 16 stranica navedenog rješenja.
Naime, Povjerenik za informiranje sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama može naložiti tijelima javne vlasti samo da korisnicima omoguće pristup onim informacijama koji se nalaze u njihovu posjedu, i to samo u onom obliku u kojem se informacija nalazi.
Dakle, Povjerenik za informiranje u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama ne može naložiti Gradu Dubrovniku poduzimanje određenih radnji kako bi žalitelju omogućio uvid u traženu informaciju, odnosno ne može naložiti tijelu javne vlasti da od drugog tijela javne vlasti (u konkretnom slučaju Općinskog suda u Dubrovniku) pribavi informaciju koju žalitelj traži.
S druge strane, žalitelj ničim nije dokazao da bi prvostupanjsko tijelo posjedovalo i tu zadnju stranicu rješenja, pa je očito da u takvoj situaciji Povjerenik za informiranje mora prihvatiti činjenično stanje kakvo je utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
Ako bi Povjerenik za informiranje naložio prvostupanjskom tijelu da žalitelju omogući pristup cjelovitom rješenju, a iz dokaznog postupka ne proizlazi da prvostupanjsko tijelo posjeduje cjelovito rješenje, tada bi se radilo o ništavom rješenju u smislu članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09), jer njegovo izvršenje ne bilo moguće zbog činjenice da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje cjelovito rješenje.
U odnosu na navod žalitelja da se prvostupanjsko tijelo pogrešno poziva na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, isti je neosnovan, uz napomenu da se prvostupanjsko tijelo pogrešno poziva na odredbu članka 23. stavka 5. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama umjesto na odredbu članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama koja se odnosi na dopunu i ispravak informacije.
Međutim navedeni propust prvostupanjskog tijela nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, jer iz obrazloženja osporenog rješenja jasno da je odbijen žaliteljev zahtjev za dopunom informacije kao neosnovan.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom tijelu bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zaključno, Povjerenik za informiranje ističe da sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije koje tijela javne vlasti objavljuju, odnosno daju moraju biti pravodobne, potpune i točne. Slijedom navedenog, ukoliko tijelo javne vlasti posjeduje određenu informaciju, tada ista mora biti potpuna, što svakako nije rješenje kojem nedostaje posljednja stranica.
Pri tome treba uzeti u obzir i činjenicu da se predmetno rješenje odnosi na imovinu prvostupanjskog tijela, za što svakako postoji javni interes, pa se korištenjem nepotpunog dokumenta preko 20 godina (bez obzira što se koristi samo za interne svrhe), otvara prostor sumnji u transparentnost djelovanja tijela javne vlasti.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan