KLASA: UP/II-008-07/18-01/705

URBROJ: 401-01/05-20-3

Zagreb, 6. veljače 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Hrvatske radiotelevizije, zastupane po odvjetnici ......... iz odvjetničkog društva ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, KLASA: UP/I-008-02/16-01/01, URBROJ: 376-04-16-1 od 1. 4. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, KLASA: UP/I-008-02/18-01/02, URBROJ: 376-04-18-1 od 4. rujna 2018. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (u daljnjem tekstu: HAKOM) odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske radiotelevizije, zastupane po odvjetnici ......... iz odvjetničkog društva ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim su zatražene informacije o broju pretplatnika na satelitskoj (DHT)  i OTT platformi operatora Vipnet d.o.o., Hrvatski Telekom d.d. i Totalna televizija d.o.o., i to za svaku godinu od početka pružanja usluga na navedenim platformama do danas, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga, u kojoj u bitnom navodi kako u pobijanom rješenju tijelo javne vlasti pogrešno tumači dopis korisnika prava na informaciju kao zahtjev za dopunom informacije, s obzirom da korisniku nije niti dostavljena tražena informacija, stoga je nejasno dopuna čega bi onda bila zatražena. Žaliteljica potom navodi kako je obrazloženje pobijanog rješenja u cijelosti nerazumljivo i proturječno te da tijelo javne vlasti ničim ne obrazlaže na koji način je utvrđeno da su tražene informacije zaštićene kao poslovna tajna, te ne navodi ni na koji je način utvrdilo da interes čuvanja poslovne tajne preteže nad javnim interesom za omogućavanje pristupa informaciji. Slijedom navedenog, žaliteljica smatra kako tijelo javne vlasti ne navodi razloge o odlučnim činjenicama, već samo reproducira zakonske odredbe, te kako tijelo javne vlasti nije ni na koji način obrazložilo test razmjernosti i javnog interesa niti je pružilo ikakav dokaz da je on uopće proveden. Žaliteljica navodi kako se tijelo javne vlasti financira javnim sredstvima te predmetne informacije prikuplja i čuva u okviru svojega djelokruga, temeljem Zakona o elektroničkim komunikacijama, te naglašava kako tijelo javne vlasti ne osporava da posjeduje tražene informacije. Predlaže da se njezina žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 1. kolovoza 2018. godine zatražila od HAKOM-a  informacije o broju pretplatnika na satelitskoj (DHT)  i OTT platformi operatora Vipnet d.o.o., Hrvatski Telekom d.d. i Totalna televizija d.o.o., i to za svaku godinu od početka pružanja usluga na navedenim platformama do danas.

HAKOM je povodom predmetnog zahtjeva obavijestio žaliteljicu dopisom, KLASA: 008-02/18-01/17, URBROJ: 376-04-18-2 od 9. kolovoza 2018. godine, kako je u odnosu na tražene informacije iz zaprimljenog zahtjeva utvrđeno da se radi o podacima koji su sukladno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17) označeni poslovnom tajnom, slijedom čega HAKOM ne može žaliteljici omogućiti traženo.

Žaliteljica je potom dana 17. kolovoza 2018. godine upućuje podnesak tijelu javne vlasti kojim ga traži da postupi sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i rješenjem odluči o njezinom zahtjevu, s obzirom da je uskratilo pristup zatraženoj informaciji, nakon čega HAKOM odbija njezin zahtjev pobijanim rješenjem.

U obrazloženju pobijanog rješenja HAKOM u bitnom navodi kako je u odnosu na tražene informacije utvrđeno kako se radi o podacima koji su u skladu s člankom 15. Zakona o elektroničkim komunikacijama označeni poslovnom tajnom, stoga je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da predmetne informacije podliježu predviđenim ograničenjima te da bi omogućavanjem pristupa informacijama bili povrijeđeni interesi iz članka 15. navedenog Zakona, stoga prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je HAKOM prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje te je nepravilno primijenio zakonske odredbe.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno  je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

HAKOM je po sudu Povjerenika za informiranje u ovoj upravnoj strani propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije te je ujedno propustio provesti test razmjernosti i javnog interesa na način propisan člankom 16. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, bez obzira što je HAKOM u obrazloženju rješenja napomenuo kako „prevladava potreba zaštite prava na ograničenje“, u žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti nije u konkretnom slučaju dalo argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u predmetnoj upravnoj stvari zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen, te nije obrazložilo zašto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje  u odnosu na javni interes.

Navođenje kako „prevladava potreba zaštite prava na ograničenje“ ne predstavlja provođenje testa razmjernosti i javnog interesa jer ne daje nikakva obrazloženja zbog čega prevladava potreba prava na ograničenje, odnosno kakve su to moguće ugroze te koji je njihov stupanj i način manifestiranja, imajući na umu konkretnu informaciju zatraženu zahtjevom.

Potrebno se osvrnuti i na odredbu članka 15. stavka 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama, kojim je propisano kako se poslovnom tajnom iz stavka 7. ovoga članka osobito smatra svaki podatak koji je određen poslovnom tajnom u skladu s posebnim zakonom ili drugim propisom, svaki podatak koji je određen poslovnom tajnom u skladu s općim aktom ili drugim aktom vlasnika podatka, svaki podatak koji je vlasnik podatka posebno označio poslovnom tajnom, uz valjano obrazloženje koje je prihvatila Agencija, kao i  svaki podatak koji je određen poslovnom tajnom u skladu s općim aktom Agencije.

U skladu s navedenom odredbom, HAKOM u obrazloženju pobijanog rješenja nije obrazložio tko je i na koji način označio zatražene informacije poslovnom tajnom, slijedom čega iz pobijanog rješenja nije vidljiv formalni element poslovne tajne.

Također nije zadovoljen niti sadržajni element poslovne tajne, s obzirom da poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Drugim riječima, u obrazloženju pobijanog rješenja nije naznačeno kakve bi to štetne posljedice za nečije gospodarske interese mogle nastupiti kada bi se korisniku prava na informaciju omogućio pristup predmetnoj informaciji.

Povjerenik za informiranje je slijedom navedenog na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) riješio kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari  dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno  razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.  

S obzirom na neargumentirano obrazloženje pobijanog rješenja, ukazuje se na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Navedeno načelo utvrđivanja materijalne istine, kao jedne od okosnica svakog upravnopravnog postupka, trebalo bi posebno doći do izražaja u slučaju kada se diskvalificira ustavno pravo korisnika na pristup informacijama, tako da bi prvostupanjsko tijelo u rješenju trebalo prezentirati činjenice i okolnosti na način da se nedvosmisleno utvrdi kako na zatraženim informacijama postoji ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te, u slučaju zakonske obaveze, ispravno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U tom se smislu ističe važnost obrazloženja rješenja, jer obrazloženje omogućava stranci da pomoću žalbe zaštiti svoje interese i pokuša pobiti navode iz rješenja tijela javne vlasti. Kada rješenje nema valjano obrazloženje, podnositelj zahtjeva je doveden u nejednak položaj u odnosu na tijelo i ne može u potpunosti ostvariti svoje ustavom zajamčeno pravo na žalbu.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan