KLASA: UP/II-008-07/20-01/56

URBROJ: 401-01/05-20-5

Zagreb, 5. veljače 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske poštanske banke d.d., urbroj: E012-1/2020-RB od 17. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske poštanske banke d. d., urbroj: E012-1/2020-RB od 17. siječnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima.

3. Nalaže se Hrvatskoj poštanskoj banci d. d. da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske poštanske banke d.d. (dalje u tekstu: HPB) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena informacija o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra kako se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima i primjeni odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu  na pristup informacijama jer već samim udjelom Republike Hrvatske u kapitalu tijela javne vlasti raspolaže se javnim sredstvima. Navodi kako je počinjena bitna povreda upravnog postupka jer žalitelj nije sudjelovao u ispitnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. siječnja 2020. godine zatražio od HPB-a informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima.

HPB je povodom žaliteljevog zahtjeva donijela pobijano rješenje, urbroj: E012-1/2020-RB od 17. siječnja 2020. godine, u čijem obrazloženju u bitnom navodi kako zatražene informacije spadaju u domenu poslovne tajne te su klasificirane oznakom TAJNO u skladu sa Odlukom Hrvatske narodne banke o primjerenom upravljanju informacijskim sustavom („Narodne novine“, broj 37/2010.) i temeljem Pravilnika koji je u HPB-u donesen temeljem spomenute Odluke. Ističe kako je temeljem zakonske odredbe proveden test razmjernosti i javnog interesa, kojim je utvrđeno da za dostavu traženih informacija ne prevladava javni interes nego interes Banke da čuva podatke o suradnji  sa pojedinim odvjetničkim društvima / uredima /odvjetnicima. Navodi kako se sve važne informacije, a osobito informacije financijske prirode objavljuju i dostupne su svim dioničarima u istom trenutku na jednak način, a otkrivanje informacija samo određenim dioničarima ili zainteresiranim pojedincima bi moglo naštetiti interesima Banke. Također navodi kako bi se davanjem zatraženih informacija HPB doveo u neravnopravan položaj prema ostalim bankama koje djeluju na tržištu i na koje se ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Izražava bojazan kako će im odvjetnici otkazati suradnju u slučaju da podaci o prihodima koje dobivaju od HPB-a postanu javni podatak. HPB napominje kako se ne financira iz javnih sredstava, nego sredstva ostvaruje obavljanjem bankarskih usluga na tržištu.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i kako je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno  je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nadalje, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

HPB  je stoga, prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa trebao uzeti u obzir i odredbu članka 3. stavka 1. podstavka 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18) kojom je propisano da  pojam »državna imovina« koji se koristi u ovom Zakonu podrazumijeva, između ostalog, dionice i udjele u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje te Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ako ih je stekla u postupku sanacije i privatizacije banaka. Odredbom članka 13. navedenog Zakona, propisano je  da se državnom imovinom upravlja  učinkovito i razumno, pažnjom dobrog gospodara, sukladno načelima odgovornosti, javnosti, ekonomičnosti i predvidljivosti.

Slijedom navedenog, s obzirom da je HPB 74% direktno ili indirektno u vlasništvu Republike Hrvatske raspolaganje javnim sredstvima se treba shvatiti u širem opsegu od pukog financiranja, te se u obzir trebaju uzeti i odredbe Zakona o upravljanju državnom imovinom.

Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti. Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora koje sklapaju tijela javne vlasti u javnom interesu. Stoga eventualna gospodarska šteta koja bi nastala davanjem informacija iz takvih ugovora, primjerice isplata pojedinom odvjetniku, mora biti jasno i detaljno navedena i obrazložena.

Slijedom navedenog, HPB prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa nije uzela u obzir da  se tražena informacija odnosi na sklapanje ugovora  trgovačkog društva u većinskom vlasništvu države, što samo po sebi stavlja navedeno trgovačko društvo u drugačiji položaj u odnosu na trgovačka društva u privatnom vlasništvu i u povlašteni položaj u tržišnoj utakmici.

Osim toga, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi  Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.

Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti.

Osim toga, opsežna praksa Povjerenika za informiranje te upravnosudska praksa jasno ukazuju kako ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti  sa drugim subjektima privatnog i javnog prava predstavljaju informaciju od javnog interesa.

Tako su presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, UsII-117/16-7 od 16. kolovoza 2016. godine, UsII-209/15-8 od 27. siječnja 2018. godine, UsII-14/15-6 od 22. svibnja 2015. godine, UsII-13/15-8 od 5. lipnja 2015. godine te 393/19-6 od 5. rujna 2019. godine potvrđivana tuženikova rješenja kojima su korisnicima prava na pristup informacijama omogućavane preslike ugovora koje sklopila Hrvatska elektroprivreda, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo pravosuđa i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Zajednička karakteristika ugovora iz navedenih presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske  je ta da ih je tijelo javne vlasti sklopilo sa fizičkim i pravnim osobama koje nisu tijela javne vlasti te da su ugovori bili označeni kao poslovna tajna.

Slijedom navedenog, iako su navedeni ugovori bili označeni kao poslovna tajna, tuženik je u žalbenom postupku, a potom i Visoki upravni sud u upravnosudskom postupku ustanovio kako ugovori između subjekata javnog te subjekata privatnog prava, odnosno između više subjekata javnog prava, predstavljaju informaciju od javnog značaja koja bi trebala biti dostupna javnosti, te kako su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da poslovna tajna skriva nekompetentnost, loše upravljanje i rad za privatne interese.

U žalbenom postupku je uzeta  u obzir i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usll-499/18 od 20. prosinca 2018. godine, kojim je potvrđeno rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/694, URBROJ: 401-01/10-18-4, od 12. listopada 2018. godine, kojim je odobreno ......... pravo na pristup informaciji o isplatama pojedinim javnim bilježnicima i odvjetnicima/odvjetničkim uredima/odvjetničkim društvima u razdoblju od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine od strane trgovačkog društva Croatia banka d.d.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan